Idućih 48 sati bit će ključno za budućnosti Bosne i Hercegovine.
Bar tako govore insajderske informacije o tome ili kada bi visoki predstavnik Christian Schmidt trebao donijeti konačnu odluku o nametanju izmjena Izbornog zakona BiH ili kada će proglasiti službenom odluku koju je već donio, piše portal Raport.ba.
Naravno, o tome kakva je odluka Schmidta, ako je uopće ima sad, nema službenih informacija osim onih kojima mediji špekuliraju i barataju.
A, većina informacija ide u pravcu da Schmidt ima podršku SAD, Velike Britanije i mnogih drugih europskih zemalja za ono što je naumio nametnuti, dok ga u tome koči njegova matična država – Njemačka.
No, vrijeme teče. Prema informacijama “Raporta”, Schmidt za dva dana odlazi na godišnji odmor, što je u diplomatskom maniru mudro tempirano – ukoliko odluku nametne, ostavlja dovoljno vremena da se svi s njom suoče i pomire.
No, kako smo uopće došli u ovu situaciju?
Pitanje je to koje sebi postavljaju ne samo građani i oni koji su nijemu promatrači, nego i ljudi u politici, parlamentarci i još gore – oni koji se nešto pitaju i odlučuju – vlast.
Možda je najbolju definiciju dao bivši ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija.
“Razgovarao sam sa pola ljudi koji vode ovu zemlju i šokiralo me da oni ni ne znaju što se događa. Njihov posao nije da budu na prosvjedima, trebaju razgovarati sa ljudima u svijetu. Ljudi koji su plaćeni da vode ovu zemlju moraju se baviti ozbiljnim državničkim poslom, a ne da preko jada i čemera prave predizbornu kampanju na prosvjedima. Oni su iz medija saznali da se ovo sprema”.
Posebno se to odnosi na vladajuće stranke, one koje su sad protiv bilo kakvog nametanja od strane OHR-a – SDA i DF.
Odluka koju Schmidt navodno želi nametnuti nije od jučer, a poznavajući procedure i spore diplomatske prakse, ona se spremala i pripremala tjednima ako ne i mjesecima.
Postavlja se pitanje: Kako to da nitko nije čuo za to?
Odgovor je banalan koliko i samo pitanje: dijelovi vlasti kojima je to zadatak su potpuno nevidljivi, derogirani i upregnuti u stranačke interese. Tu se prvenstveno misli na diplomaciju, pa čak i na obavještajne agencije.
Dakle, dok je Schmidt pripremao odluku, ministrica vanjskih poslova obilazila je arapske zemlje, otvarala džamije po dijaspori umjesto da drži kontakt i razgovara sa ključnim državama.
“Mi ne koristimo svijet onako kako se on posložio u ovom trenutku. Nikad više ljudi u američkoj administraciji koji znaju jako puno o nama nije sjedilo. U Njemačkoj također. Premijer Španjolske je bio mladi diplomat uz Carla Westendorpa u BiH. Ništa to ne koristimo”, ističe Lagumdžija za Raport.
Zanimljivo je da je među zadnjima reagirao Bakir Izetbegović, predsjednik SDA i to mlako.
A, upravo je on glavni krivac. Jer, OHR, SAD i dio EU u zakon žele uvesti ono što je on već odobrio, prihvatio i potpisao.
Radi se o famoznom Mostarskom sporazumu, na kojem Dragan Čović ‘jaše’ već dvije godine.
U tom sporazumu, pod točkom 2. navodi se sljedeće:
“Stranke potpisnice ovog Sporazuma pristupit će implementaciji točke 1. ovog Sporazuma, počevši s izradom izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH, kako bi se osigurao legitiman izbor i legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda i građana na svim administrativno-političkim razinama, u Predsjedništvu BiH i Domovima naroda, kao i osiguralo aktivno i pasivno izborno pravo svakog građanina na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine”.
Svjedoci potpisivanje ovog Sporazuma bili su ambasadori SAD, EU i Velike Britanije. Izetbegović je s osmijehom potpisao.
“Apsolutno, ovo je čisto uvođenje u zakon onoga što je već bilo potpisano”, kaže Lagumdžija za Raport.
“To se vidjelo u Neumu. Izetbegović je pokušavao prikriti svoje nedjelo tako što će Konakovića i Radončića proglasiti izdajnicima. On se sad protiv ovog mlako bori, brani nas, a Boga moli da nas ne obrani”, smatra Lagumdžija.
Čović već mjesecima, ne samo u BiH, nego i preko svojih lobista u Hrvatskoj, šalje u EU jedan te isti zahtjev – provedbu onoga što je potpisao sa Izetbegovićem.
I nije samo to problem, dijelu međunarodne zajednice ‘puna je kapa’ zloupotrebe ‘hrvatstva’, odnosno poturanja raznih Rasima Smajića i Edima Fejzića kao Hrvata i Srba, što je patent upravo SDA.
Na kraju, zanimljivo je da se Izetbegovićev koalicijski partner Željko Komšić ne osvrće na ono što je Izetbegović ranije potpisivao niti problematizira da je time pokrenuta grudvica koja je u međuvremenu prerasla u ledenu stijenu koja prijeti da uništi ideju građanske BiH u kojoj svaki glas vrijedi isto.
Zato, Komšić vrijeme i situaciju koristi da desetljetne prijatelje BiH demonizira i proglasi neprijatelja. Tako Komšić kaže da je ovo vrijeme u kojem možemo vidjeti tko nam je prijatelj, a tko neprijatelj. Njegova izjava vremenski se poklapa sa stavom američkog State Departmenta u kojoj se kaže da će oni podržati sve što Schmidt uradi.
