Što se može desiti ako Rusija stvarno upotrijebi nuklearno oružje protiv Ukrajine? Uostalom još od početka rata u Ukrajini, Vladimir Putin, kao i mnogi ruski dužnosnici, političari i propagandisti, redovito prijete Zapadu nuklearnim oružjem. O tome hoće li se on doista odlučiti na nuklearni udar i kakve će biti posljedice toga, nezavisni portal Meduza je razgovarala s Maksimom Starčakom, stručnjakom za rusku nuklearnu politiku i znanstvenim novakom Centra za međunarodnu i obrambenu politiku pri Sveučilištu Queens u Kanadi.

Starčak misli da postoje razlozi za brigu jer, za početak, ako nuklearna sila želi pokrenuti nuklearni napad na nenuklearnu državu, ona to može učiniti. Suočit će se s međunarodnom osudom, ali stvarnih prepreka nema. Istovremeno, nenuklearne zemlje NATO-a, kao Hrvatska, Češka ili Grčka, zaštićene su petim člankom povelje saveza, a i neke druge zemlje mogu računati samo na pomoć bilateralnim kanalima. Konkretno, postoje bilateralni sporazumi o međusobnoj obrani između Sjedinjenih Država i Japana i Južne Koreje.

U Sjedinjenim Državama samo predsjednik može narediti lansiranje nuklearnih projektila. Njegovu naredbu mora potvrditi ministar obrane, zatim se kontaktira načelnik Združenog stožera, koji onda izdaje naredbu Nacionalnom vojnom zapovjednom središtu i sjedištu američkog strateškog zapovjedništva da lansiraju nuklearne projektile.

Procedura

I u Rusiji predsjednik mora odaslati šifrirani signal za otključavanje nuklearnog oružja i time odobriti njegovu upotrebu. Ovaj signal se prenosi preko prijenosnog upravljačkog sustava “nuklearnog kofera”, a iste uređaje imaju ministar obrane i načelnik Glavnog stožera. Stvarna mogućnost nuklearnog udara je izvediva ako dopuštenje dolazi od sva tri uređaja. Zatim signal ide posebnoj službi Glavnog stožera, koja zauzvrat prenosi naredbu određenom zapovjedništvu na čijem se mjestu nalaze nuklearne snage. Nakon toga zapovijed putuje od zapovjedništva do određenog časnika odgovornog za samo lansiranje. Osim toga, predsjednika Putina uvijek prati skupina časnika Glavnog stožera odgovornih za “nuklearni kofer”.

Što se tiče nestrateškog (taktičkog) nuklearnog oružja, tu je lanac još duži, a takvo bi bilo upotrijebljeno u Ukrajini. U trupama koje čuvaju nuklearne arsenale nema taktičkih bojevih glava, već bi se one morale uzeti iz centraliziranog skladišta, transportirati i pripremiti, utovariti i uputiti u smjeru ratišta. To je dugačak lanac provedbe i u svakoj fazi može doći do otkazivanja zapovijedi, a osim toga, sve se prati. Američki i NATO obavještajci će to brzo otkriti.

SAD već nekoliko godina šalje signale da bi želio nastaviti pregovore o strateškom naoružanju, međutim, niti Washington niti Moskva ne žele popustiti. SAD bi u pregovore želio uključiti cijeli arsenal nuklearnog oružja, ali Rusija nije spremna razgovarati o svom taktičkom arsenalu, sve dok Sjedinjene Države ne uklone svoje nuklearno oružje iz Europe. No, američko nuklearno oružje u Europi daje NATO-u nuklearni status, a napustiti ga, posebno u kontekstu agresivne vanjske politike Moskve, nije izgledno.

Taktičko nuklearno oružje

Dakle, kako bi izgledao nuklearni napad Rusije?

U ruskoj vojnoj teoriji, prvi korak u nuklearnoj eskalaciji je demonstracija pojedinačnog udara negdje u pustinjskom području ili, teoretski, iznad Arktika jer su to nenastanjena područja pa ne bi bilo velikih rizika za građane bilo koje države.

Nuklearna eksplozija imala bi psihološki učinak bez obzira na mjesto uporabe i bez izlaganja stanovništva zračenju, i predstavljala bi upozorenje. Ali što je sljedeće, ako se Ukrajina i NATO ne bi uplašili?

Sljedeći korak bi bila demonstracija-zastrašivanje, kada bi se izvršio nuklearni udar na neki vojni objekt u Ukrajini. Još uvijek se ne zna kakav bi to objekt trebao biti, no u teoriji nuklearno oružje se koristi protiv utvrđenih područja i infrastrukturnih objekata ili značajnih neprijateljskih snaga. U Ukrajini je još potrebno tražiti takva postrojenja kako bi učinkovitost korištenja taktičke nuklearne bojeve glave bila visoka. Tu je problem. Iako takav udarac može potpuno uništiti grad, to neće dovesti do kolapsa ukrajinske vojske jer uporaba taktičkog nuklearnog oružja ne znači apsolutnu pobjedu. Također, to će stvoriti radijacijski kontaminirana područja, koja ni Rusija neće moći koristiti za svoje potrebe. Stoga uporaba nuklearnog oružja na teritoriju Ukrajine vjerojatno neće imati vojnu vrijednost.

Taktičko nuklearno oružje neće pomoći Moskvi u obrani okupiranih područja. To nema odvraćajući učinak za Ukrajinu. Neučinkovito ga je koristiti u osiromašenom okruženju sadašnjeg rata. Vjerojatnije je da će psihološki učinak imati na zemlje NATO-a nego na Ukrajinu. Stoga je mogućnost njegove uporabe, iako postoji, još uvijek mala.

Putinova nuklearna retorika dugo je šokirala i zapadne i istočne države, ali tu se ništa ne može učiniti jer on tako vjerojatno nastupa iz očaja što se odnosi Rusije sa Zapadom ne razvijaju onako kako ona želi. Međutim, SAD i NATO ne žele izravan vojni sukob s Rusijom i nadaju se da nuklearno oružje neće biti korišteno, ali u slučaju napada, doći će do vojne reakcije, upozorio je Maksim Starčak.

Naime, javnost zapadnih zemalja očekuje da uporaba nuklearnog oružja ne može proći nekažnjeno i biti će zahtjeva da se Rusija kazni. I u SAD-u je tijekom Trumpove ere, američka nuklearna strategija dopuštala ograničeni nuklearni napad kako bi se okončao sukob ili obnovila strateška stabilnost, no teško da bi do toga došlo prema drugoj nuklearnoj sili. Jednostavno, nitko ne želi nuklearni rat, i zato će pravi vojni odgovor bit će oprezan i ograničen, samo što je i u ovom scenariju nemoguće predvidjeti kako će se događaji razvijati.

Jutarnji^.hr