Ukrajinska vojska je na istoku zemlje u posljednjih nekoliko dana pokrenula ofanzivu koja je do sada rezultirala oslobađanjem tri grada sa po više od 20.000 stanovnika.

Oslobođeni su gradovi Balaklija sa populacijom od više od 27.000, Izjum 46.653 i Kupjansk 27.584 stanovnika. Kupjansk je posebno značajan sa strateške točke jer je važno željezničko čvorište preko kojeg se opskrbljivala ruska vojska u Donbasu.

Nakon što je Rusija u veljači izvršila invaziju, u Ukrajini je započela velika operacija obuke novih mladića i djevojka za službu u vojsci. Obuka je uz mnoštvo instruktora iz zapadnih zemalja uključivala i korištenje zapadnih borbenih sistema koji su isporučeni ukrajinskim snagama.

Pristizanje sistema Himars

Pristizanje sistema Himars je omogućilo Ukrajincima da sa sigurne udaljenosti precizno gađaju ključna ruska skladišta oružja, što je sa druge strane tjeralo ruske postrojbe da skladišta pomjeraju dublje u pozadinu i time produžuju logistički lanac.

Ruske postrojbe u Ukrajini su se našle i u velikom problemu sa količinom raspoloživog ljudstva, ali i sa stupnjem obučenosti i morala preostalih vojnika. Posljednji veći uspjeh Rusa u Ukrajini je bilo zauzimanje gradova Sjeverodonjecka i Lisičanska, a to je plaćeno ogromnim gubicima u najboljim postrojbama koje je Rusija imala.

Ukrajinskim postrojbama koje sudjeluju u operaciji u Harkovu zapovijeda general-pukovnik Oleksandar Serski. Serski se već u ratu iskazao u uspješnoj obrani Kijeva u prvim danima rata, a za te zasluge je od predsjednika Zelenskog dobio najveće ukrajinsko priznanje, Heroj Ukrajine.

Oslobađanje oblasti Harkova, počelo je zapravo ofanzivom na drugom kraju Ukrajine. Krajem kolovoza, započela je dugo najavljivana ukrajinska ofanziva u regiji Hersona, te se probijene dugo utvrđivane ruske linije i izvršen napredak od nekoliko desetina kilometara. Osim toga u regiji Hersona se ruske postrojbe nalaze u svojevrsnoj klopci jer su zahvaljujući preciznim napadima Himarsa uništeni mostovi te je ruskoj vojsci teško da prebaci dovoljno količine materijalno-tehničkih sredstava u ovu regiju.

Također, u regiji Hersona je ruska protuzračna obrana prilično onesposobljena što je omogućilo ukrajinskoj avijaciji da bude aktivna. Ovdje su odigrale ulogu i američke proturadarske rakete AG-88 HAARM za koje su posebno bili prilagođeni ukrajinski Migovi.

Za zaustavljanje ukrajinske ofanzive na Herson, Rusija je izvršila koncentraciju postrojbi u ovoj regiji što je oslabilo njene položaje na drugim točkama, što je uveliko olakšalo posao za Ukrajince.

Ruski problemi s ljudstvom

Ukrajinski prodor u regiji Harkova u mnogome je podsjetio na način kako su azerbejdžanske postrojbe oslobodile velike dijelove Nagorno Karabaha. Mehanizovano-oklopne postrojbe su nakon što su probile prve linije obrane napredovale duboku u pozadinu izbjegavajući tvrde točke obrane, ali zauzimajući ključne komunikacije i prekidajući veze. Rusija sa druge strane zbog problema sa ljudstvom nije imala dovoljno pozadinskih snaga koje bi zaustavile ove prodore.

U svojim prodorima ukrajinske snage su koristile donirane tenkove T-72M iz Poljske, ali i raznih verzije oklopnih vozila pješadije koje su donirale zapadne države prije svega SAD, Velika Britanija i Francuska. Uz postrojbe koje su napredovale nalazile su se i mobilni protuavionski sistemi koji su osiguravali nebo od ruskih aviona. Ruskoj avijaciji djelovanje je bilo otežano i zbog toga što se stanje na frontu tako brzo mijenja da ni sami nisu sigurni gdje se nalaze njihove postrojbe.

Brzina kolapsa ruske obrane na čitavom dijelu fronta je pokazala da su postrojbe na prvoj liniji bile jedine sposobne za borbu, a da je pozadina bila ispražnjena. Naravno ovako brz prodor ukrajinskih postrojbi je slomio i moral ruske vojske, a sa ukrajinske snage su se pojavile tvrdnje da imaju problema sa zbrinjavanjem svih ratnih zarobljenika. U gradovima su zarobljene i ogromne količine municije, ali i oklopnih vozila.

Prema pojedinim izvještajima ukrajinska vojska se već nalazi na ulazu u Lisičansk i Sjeverodonjeck, a gubitak ovih mjesta bi bio strahovit udarac za ruski moral i propagandu. Već sada u svega par dana izgubili su teritorije koje su osvajane više mjeseci, a ukrajinska vojska još uvijek ne pokazuje znakove značajnijeg zamora.

Panika u ruskim redovima

Također, pojavile su se informacije da je ukrajinska vojska zauzela aerodrom u blizini Donjecka, što bi bio najveći uspjeh za Ukrajinu na ovom dijelu fronta još od gubitka aerodroma nakon herojskog otpora njegovih branitelja u siječnju 2015. godine.

Postavlja se pitanje gdje i kojim snagama Rusija može zaustaviti napredovanje Oružanih snaga Ukrajine. Sigurno je da će postrojbe koje vrše ofanzivne operacije u jednom trenutku trebati predah, ali čini se da u ruskim redovima vlada potpuna panika. Ruski službenik u okupiranom dijelu ukrajinske regije Harkov Vitalij Gančev pozvao je na evakuaciju “kako bi spasili živote”. Rusija je započela i evakuacija službenika iz grada Vovočanska na krajnjem sjeveru regije Harkova.

Kao jedna od opcija se vidi angažiranje početkom kolovoza formiranog Trećeg armijskog korpusa ruske vojske, ali ova jedinica prema procjenama ima tek oko 5.500 vojnika koji još uvijek nisu iskušani u borbenim djelovanjima.

Ofanziva na Herson iako usporena još uvijek nije okončana, a nad Rusima visi mač moguće ukrajinske ofanzive u regiji Zaporožja. Osim toga i dalje se vrši obuka za više tisuća ukrajinskih vojnika, od kojih se dio nalazi u Velikoj Britaniji.

U Ukrajinu bi u narednim tjednima i mjesecima trebali stići i protuzračni sistemi IRIS-T i NASMAS iz Njemačke i Norveške koji će dodatno pojačati obranu od avionskih i raketnih napada. Primjetno je i da postojeći protuzračni sistemi pokazuju veću efikasnost te je sve više prijava o presretnutim ruskim raketama.

Trenutna događanja u Ukrajini se najbolje mogu opisati citatom Winstona Churcilla iz studenog 1942. godine: “Ovo nije kraj. Nije čak ni početak kraja, ali je možda kraj početka”. Ukrajina je pokazala da su njene snage sposobne u jako kratkom periodu osloboditi ogromne teritorije, ali za pobjedu u ratu potrebno je još puno oružja, obuke i pobjeda.

Fadil Hadžiabdić / Klix^.ba