Kraj jedne “duge ere” Čovića i Čovićevaca – ‘Ako je ona njihov najbolji kandidat, onda nitko u HDZ-u ne vrijedi ništa’!

PRO Oglas

Ovo je kraj Dragana Čovića – tim riječima se među pojedinim analitičarima u Bosni i Hercegovini komentira nedavna odluka da zamjenica predsjednika HDZ-a BiH Borjana Krišto bude kandidatkinja te stranke za hrvatskog člana Predsjedništva BiH na izborima koji se održavaju ove jeseni, kada će joj najozbiljniji protukandidat biti ozloglašeni Željko Komšić, kojega su tri puta dosad na tu poziciju birali Bošnjaci, zbog čega se i smatra nelegalnim predstavnikom hrvatskog naroda u toj zemlji. Mišljenja o ovom manevru podijeljena su i među HDZ-ovcima u Hrvatskoj, ali i među HDZ-ovcima u BiH.

Jedni tvrde kako je Krišto samo Čovićev paravan te da se on neće povući iz politike, drugi pak tvrde kako je Čovića na povlačenje prisilila američka administracija, a dio HDZ-ovaca u BiH uvjeren je kako Čović ovime maže oči svojem zagrebačkom šefu Andreju Plenkoviću, s kojim nije u dobrim odnosima i koji je navodno inzistirao na njegovu distanciranju od politike predlažući mostarskoga gradonačelnika Marija Kordića kao Čovićeva potencijalnog nasljednika. Kako god, Krišto je kandidatkinja najveće hrvatske stranke u Bosni i Hercegovini, a da je s Čovićem u odličnim odnosima, jasno je i iz toga što je godinama u stranačkom vrhu. Dosad je bila predsjednica Federacije BiH, ministrica pravosuđa, a u posljednjem mandatu je u Zastupničkom domu Parlamenta BiH.

Osjećaj poraza

Nije ovo prvi put da se Krišto kandidira za hrvatsku članicu Predsjedništva BiH, i prvi put kandidirao ju je HDZ BiH, i to na izborima održanima 2010., kada je izgubila upravo od Komšića koji je na tim izborima osvojio 337.065 glasova, dok je ona utrku završila sa 109.758 glasova potpore, s tim da još jednom treba napomenuti da su Komšiću i tada pobjedu osigurali bošnjački birači. Upravo je zbog toga ovih dana glas dizao hrvatski predsjednik Zoran Milanović, ali i dužnosnici hrvatskih stranaka u BiH koji su pokušavali provesti pregovore o izbornoj reformi s bošnjačkim dužnosnicima uz posredovanje europske i američke administracije, što im nije pošlo za rukom i što je Milanović proglasio velikim debaklom premijera Plenkovića.

S tom Milanovićevom tezom u sebi se vjerojatno složio i Čović, koji je prema tvrdnjama upućenih s predsjednikom Hrvatske u odličnim odnosima, mnogo boljima nego s premijerom Plenkovićem, s kojim ni u kakvim posebnim odnosima nije ni Krišto koju će na izborima zakazanima za 2. listopada ove godine podržati i stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora BiH. Kritičari Dragana Čovića u susjednoj BiH tvrde kako je on ovom kandidaturom kolegice Krišto poslao nekoliko važnih poruka hrvatskom narodu u svojoj zemlji, a jedna od njih je da u startu prihvaća osobni poraz, ali i da je s ovom kandidaturom pobjedu predao u Komšićeve ruke. Prema tezi našeg dobro upućenog sugovornika, Čović je biračima u BiH jasno dao do znanja da je on taj koji bira kandidate, i koga god da izabere, oni jednostavno moraju glasati za njega. Umjesto da je Hrvatima ponudio neko novo, svježe, perspektivno i mlado lice, on se odlučio na to da do smjene generacije jednostavno ne dođe, vodeći se isključivo kriterijem poslušnosti, a cilj svega toga je njegov opstanak na čelu HDZ-a. Istini za volju, Čović bi svojom kandidaturom dodatno mobilizirao bošnjačko biračko tijelo, posebice ono koje je antihrvatski nastrojeno, međutim, naš sugovornik uvjeren je da ni Krišto nije puno kvalitetnije rješenje te da će hrvatske glasove dobiti isključivo zbog toga što Hrvati nemaju izbora, ako ne glasaju za nju, dobivaju Komšića, što je i sada vrlo izgledan scenarij.

Ono što kritičari zamjeraju kandidatkinji Krišto jest manjak političke karizme, ali i to što u više od dva desetljeća dugoj karijeri nikada nije izrekla ni jedan pažnje vrijedan politički stav niti je ikada imala bilo kakav zapažen politički govor ili istup pa stoga oni koji nisu skloni ovoj kandidatkinji konstatiraju kako sada ispada da je Krišto najbolje što Hrvati u Bosni i Hercegovini imaju, a to je pak miljama daleko od istine. “Postoji nekoliko mogućih razloga zbog kojih se Čović nije kandidirao. Borjana Krišto može podnijeti beskonačno poraza jer njezina politička karijera ne ovisi o njezinu rezultatu. Ali Čović ne može podnijeti još jedan poraz od Komšića. To bi bilo ružno iskustvo i za njega, ali i za Hrvate…”

Lutka za napucavanja

“Kandidatura Borjane Krišto u stvari je potez kojim Čović sebi osigurava dvije stvari: nastavak uloge žrtve koju HDZ gradi i osiguranje da nitko nov, svjež, ili, nedajbože, pametan neće dobiti priliku sutra rušiti tog istog Čovića. Jer Borjana, i ako bi pobijedila, sigurno ne bi imala ambicije veće od Šefikovih u SDA-u”, tvrdi u svojoj analizi poznati novinar i član Hrvatske republikanske stranke Tvrtko Milović koji smatra da se kandidaturom Krišto pokazuje da u najjačoj hrvatskoj stranci poslušnost smatraju najvećom vrijednošću.

“Ovu vrijednost HDZ prenosi i na sve one dijelove društva kojima upravlja – javnu upravu, obrazovanje, diplomaciju, kulturu, sport, društveni život u cjelini…

Njegujući vrijednost podaništva, HDZ BiH uvodi cijeli hrvatski narod u stanje poslušnosti prema stvarnim ili imaginarnim autoritetima. To nisu vrijednosti na kojima može opstati jedan suveren narod. Uostalom, to nisu ni kršćanske vrijednosti. Nakon gotovo 20 godina upornog kandidiranja ‘provjerenih’ kandidata, koji se za ‘hrvatsku’ stvar bore ‘provjerenim’ metodama, samo smo postigli da nas Željko Komšić pobjeđuje sve lakše.

Na izborima 2022. Željko Komšić pobijedio je tri mjeseca prije izbora. Kandidirajući kandidatkinju koja im u najboljem slučaju može obećati samo da se ništa neće promijeniti, Hrvati su uspjeli pobijediti sami sebe. Kako god završila ova mazohistička priča, jedno je jasno – čitav hrvatski kadar unutar HDZ-a je potrošen. Ako je njihov najbolji kandidat Borjana Krišto, onda nitko u HDZ-u ne vrijedi ništa”, zaključuje Milović.

S njegovim zaključkom slaže se dobar dio hrvatskog naroda u BiH, ali i u samom HDZ-u BiH u kojem kažu da Čović nije imao hrabrosti da za Predsjedništvo BiH kandidira gradonačelnika Kordića koji vodi osjetno umjereniju politiku od njegovih kadrova, jer bi ga Kordić ugrozio na stranačkim izborima koji se održavaju iduće godine, dok Krišto nema namjeru izlaziti iz Čovićeve sjene. Kada već govorimo o kandidatkinji Krišto, treba napomenuti kako je ta HDZ-ovka rođena u obitelji Joze i Janje u Livnu, gdje je završila osnovnu i srednju školu, nakon čega je diplomirala pravo u Banjoj Luci, pravosudni ispit položila je u Sarajevu, a potom je radila u pravnoj službi niza tvrtki koje su poslovale u njezinu rodnom gradu.

Stabilna karijera

U Vladi Hercegobosanske županije Krišto je bila ministrica pravosuđa, i to je zapravo njezin prvi ozbiljni kontakt s politikom, na toj poziciji zadržala se oko godinu dana, zatim je imenovana tajnicom županijske Vlade, a poslije i članicom Predsjedništva HDZ-a BiH. Bila je i ministrica pravosuđa u federalnoj vladi, a prema imovinskoj kartici koja, doduše, datira iz 2014., Krišto posjeduje ušteđevinu od 75 tisuća maraka, dok njezin suprug posjeduje ušteđevinu od 50.000 eura i 50.000 maraka, što su podaci koji su u BiH izazvali veliku pozornost. Pozornost u BiH izazivaju i odnosi između Dragana Čovića i Milorada Dodika, predstavnika vodeće hrvatske i srpske stranke u BiH, kojima je dodirna točka bliskost s Rusima, koji u Bosni i Hercegovini imaju ogromne interese, ali i ogroman utjecaj.

Otvoreno simpatiziranje Čovića koji stoji uz Dodika dok ovaj kritizira NATO više je puta otvaralo pitanje njihove potpore ruskom utjecaju na Balkanu, pri čemu se u tom kontekstu spominjao i hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Da je ruski igrač, Milorad Dodik nikada nije ni krio, no nevjerojatno je s kakvom lakoćom hrvatski lideri ostvaruju suradnju s prvim čovjekom Republike Srpske iz koje je etnički očišćeno 150 tisuća Hrvata. Svojim savezništvom s Rusijom Dodik je uspio izboriti rusku naklonost i za svojeg saveznika Čovića. Dodik je više puta otvoreno tvrdio da uživa potporu Rusije, u kojoj vidi svojeg prijatelja, a o njegovim ruskim vezama pisao je i bosanskohercegovački istraživački portal Žurnal koji je progovorio o nastojanjima Rusije da utječe na zbivanja u BiH infiltracijom u obavještajno-sigurnosni sustav, a ništa manje pozornosti nije posvećeno ni pridobivanju pojedinaca iz pravosudnog sustava, gdje je značajnu ulogu imao FSSP – Federalna služba sudskih izvršitelja Vlade Ruske Federacije s paravojnim djelovanjem kojim upravlja Glavna obavještajna uprava Rusije, čije rukovodstvo imenuje osobno Putin, što dovoljno govori o njegovoj važnosti. U ruskom veleposlanstvu u Sarajevu navodno djeluju timovi koji planiraju i provode obavještajne metode, pri čemu je važno naglasiti da su vojni ataše i njegovi pomoćnici u tom istom veleposlanstvu pripadnici ruske vojne obavještajne službe GRU koja je preuzela sve nadležnosti nekadašnjeg KGB-a.

Ruska igra

“Određeni utjecaj na ruske suradnike raznih profila imaju i obavještajne agencije iz Republike Srbije koje se često pojavljuju kao produžena ruka Moskve”, pisali su svojedobno na Žurnalu na kojem su tvrdili da Rusi podupiru Dodika i njegove secesionističke nakane jer im osobito zbog situacije u Ukrajini odgovara da drže “bure baruta” na Balkanu, a Dodiku se u tome posljednjih godina srdačno pridružio Čović koji je vrlo stidljivo osudio rusku agresiju na Ukrajinu. S druge pak strane, visoki dužnosnik Središnje američke obavještajne agencije CIA-e nedavno je dao potporu naporima BiH da se suoči sa sigurnosnim izazovima, naglašavajući da će njegova agencija nastaviti podržavati bosanskohercegovačke institucije razmjenom informacija s bosanskohercegovačkom obavještajnom agencijom OSA.

U Bosni i Hercegovini tako se, dakle, i na ovim izborima sukobljavaju rusko-američki interesi, a kada se govori o ruskim interesima, ne treba zaboraviti da je Čović svojedobno gostovao kod Putinove suradnice Valentine Matvijenko te u ruskim medijima prilično otvoreno pozivao na širenje ruskog utjecaja u BiH, postajući počasni akademik izvjesne ruske europske akademije znanosti i umjetnosti smještene u Beču. Ništa od toga ne promiče predstavnicima američkog veleposlanstva u BiH koje nastoji eliminirati ne samo Čovića nego i Dodika jer su ih označili kao vođe opstrukcije integracije BiH u NATO, ali i u EU. No ono što se trenutno s Čovićem događa tek je prvi dio političkog šaha koji je krenuo iz Zagreba jer je premijer Plenković podupiratelj gradonačelnika Kordića, ali i ideje o konsenzusu između Hrvata i Bošnjaka o promjeni izbornog zakona, što bi osiguralo ponovno zbližavanje dvaju konstitutivnih naroda u Federaciji BiH.

Plenković navodno nije oduševljen prijateljstvom i suradnjom Čovića i Dodika, premda on na tu temu ne istupa javno, iz njegova odnosa prema Dodiku jasno je kako je on miljama daleko od otvorene potpore kakvu srpskom vođi iskazuje Zoran Milanović koji se s Dodikom nedavno sastao u Zagrebu. Jasno je i iz Plenkovićevih stavova o ukrajinskom ratu da on i Dodik nisu na istoj valnoj duljini, a kada je već udaljen od Dodika, tada je jasno da nije pretjerano blizu ni Čoviću koji se za svoju poziciju odlučio boriti žrtvujući Krišto, koju u BiH već sada smatraju gubitnicom izbora. U konačnici će ponovno na gubitku biti ponajprije hrvatski narod koji će opet umjesto svojeg predstavnika dobiti nelegalno izabranog Komšića, koliko god se Milanović derao iz Zagreba.

Ivana Violić / 7dnevno

PRO Oglas

POSLJEDNJE OBJAVLJENO