Prilozi za istinu o povijesnim hrvatsko proljećarskim, p r v i m ŠIMIĆEVIM SUSRETIMA: prvi dan, Grude, u subotu 30.svibnja 1970.u Gimnaziji i kino-dvorani, i, drugi dan, Drinovci, u nedjelju 31.svibnja 1970.na otvorenome poslije pučke sv. mise. (Nota bene: s beogradskim diktatorskim udarom na preporodno Hrvatsko proljeće, koji su jugokomunisti izvršili u prosincu1971., lokalna udboKOSačka družina direktivno naliježe i na Šimićeve susrete, stavivši ih pod totalitarni nadzor, službeno izdajući o ŠS lažni rodni list s lažnim »rođendanom« antidatiranim u godinu.1964., dakle pod kapu zloglasnoga Aleksandra Rankovića. Toga lažnoga udbaškoga »rođendana« Šimićevih susreta« vladajuća se Centrala sve do danas drzovito drže kao pijan plota):

Ferdo Boban (profesor hrvatskoga jezika i književnosti, savjetnik u Republičkome sekretarijatu/ministarstvu prosvjete i kulture Bosne i Hercegovine, rođen u općini Grude): »Od ove godine imat ćemo još jednu manifestaciju poezije i pjesnika.(…) Na sjednici Odbora 13.2.1970.donesen je zaključak da se manifestacija u čast A.B. Šimića nazove Šimićevi susreti. Ujedno je usvojena osnovna koncepcija programa Šimićevih susreta…«(Odjek, Sarajevo mart/ožujak 1970.)

Oslobođenje Sarajevo, 6.lipnja 1970.str.6.: »Prvi ŠIMIĆEVI SUSRETI, održani 30.i 31.maja ove godine u Grudama i Drinovcima, rodnom mjestu pjesnika Antuna Branka Šimića, imali su svečano obilježje četrdeset pete godišnjice smrti ovog velikog pjesnika. Preko četrdeset pjesnika iz svih naših republika svojim prisustvom i pročitanom poezijom dali su ovoj pjesničkoj manifestaciji jugoslovenski karakter, što je i bila želja organizatora.

Šimićevi susreti zamišljeni su kao tradicionalna pjesnička manifestacija i održavati će se svake godine u isto vrijeme. Svake treće godine dodijeliti će se Šimićeva nagrada za poeziju – za najbolju knjigu pjesama.

Na ovim prvim susretima dodijeljene su dvije nagrade za neobjavljene pjesme pročitane na susretima. Žiri u sastavu: akademik Ivo Frangeš, dr Radovan Vučković (predsjednik) i Vitomir Lukić dodijelio je prvu nagradu Nikoli Martiću za pjesmu BOGUMILSKA BAJKA i drugu Mili Pešordi za pjesmu TUŽBALICA.«

(Napomena: neposredno ispod teksta, cjelovito su obavljene obje nagrađene pjesme!)

Ivo Frangeš (akademik, sveučilišni profesor u Zagrebu, predsjednik Društva književnika Hrvatske i Saveza književnika Jugoslavije, član žirija na prvim Šimićevim susretima ):

»Iako dolaze s malim zakašnjenjem (možda im je zbog toga značenje veće), ovi Susreti nisu samo odavanje počasti piscu zaslužnom u historiji, nego i održavanje dijaloga s jednim pjesničkim svijetom, što je živ i pola stoljeća nakon smrti autora… Važno je samo ne ostati na početnom oduševljenju, nego ga iskoristiti kao poticaj za budućnost.«
(Vjesnik , Zagreb 16.lipnja 1970.)

Mak Dizdar (pjesnik sudionik, glavni urednik časopisa »Život«) : »A.B. Šimić je veliko ime hrvatske i jugoslavenske poezije, pa je bilo krajnje vrijeme da se njemu posveti neka pažnja u rodnom kraju. Osim što je bio veliki pjesnik, on je bio i vrlo napredan čovjek svoga doba.. Baš zbog toga s njegovim životom i djelom treba upoznati i kraj u kojemu je rođen. Temelji su tu, a sada bi trebalo da Šimićevi susreti postanu lijepa tradicija, jer je to prilika da se radni ljudi upoznaju s djelom A.B. Šimića, a ujedno čuju neposrednu pjesničku riječ.«
(Vjesnik ,Zagreb, 16.lipnja 1970.)

Ćamil Krehić (dopisnik »Vjesnika« iz Hercegovine): »Radi se o kulturno-književnoj manifestaciji što je krajem svibnja po prvi put organizirana u rodnom kraju dvojice književnika – Grudama i Drinovcima.«
(Vjesnik , Zagreb, 16.lipnja 1970.)

Naš svijet, Sarajevo, 8.VII.1970.: »Održani prvi Šimićevi susreti – Na narodnom zboru govorio predsjednik CK SK BiH Branko Mikulić i predsjednik Saveza književnika Jugoslavije prof. dr. Ivo Frangeš – Nagrađeni mladi pjesnici Nikola Martić i Mile Pešorda«

Ferdo Boban:

»Predsjednik žirija dr.Radovan Vučković saopćio je odluku žirija: nagrađeni su pjesnici – Nikola Martić za Bogumilsku baladu i Mile Pešorda za Tužbalicu – pozdravljeni dugotrajnim aplauzom, a Pešordina Tužbalica izmamila je suze iz, naoko, tvrdih, otpornih Hercegovaca. A kako i ne bi kad je tih ciglih šest stihova sadržalo sve patnje ljudi toga kraja, kraja iz koga sve što je naraslo za rađu odlazi u daleki bili svit…

Šta da se na kraju kaže? Recimo kratko.Ostvareni su prvi Susreti i s pravom se smije tvrditi kako je to najveća svečanost u posljednjih nekoliko godina u zapadnoj Hercegovini. Namjera je organizatora da Susreti budu tradicionalni, da se održavaju svake godine u maju.«

(Ferdo Boban, »Šimićevi susreti:sunce i krš poezije«, Odjek,str.22., Sarajevo, juli/srpanj 1970.)

Fra Jakov Bubalo (hercegovački svećenik i pisac, svjedok događaja):

„U Drinovce sam se navraćao više puta. Uvijek je to bilo nakratko. Ali sam svaki put tamo doživljavao ponešto ugodno i lijepo. Ipak 31. svibnja ove godine ostat će mi u posebnoj uspomeni…Pjesnički dan u Drinovcima doživio sam kao jednu uzvišenu pjesmu. Možda još ljepšu i topliju od svih onih biranih i snažnih stihova što su tamo recitirani. Jer ljudska srca proniknuta pjesmom progovorila su ondje zanosnije od pjesme… Školsko i crkveno dvorište su kao umiveni dlanovi. Sve sređeno i čisto. I na župnoj crkvi vijori se trobojka. Šapat se pronosi selom: Danas u Drinovce dolaze veliki ljudi. Nešto neobično za ovu sredinu… ŠIMIĆEVI SUSRETI. Pregršt poezije za koju treba imati uho. Može li takva priredba uopće nešto značiti za jednostavni puk našega krša? Bez obzira što se radi o proslavi domaćeg sina, pomalo sam sumnjao. I odmah priznam: prevario sam se.

Otvaranju pjesničkog slavlja prethodila je pučka sv. misa, jer je bila nedjelja. Župnik i organizatori proslave u svemu su lako našli zajednički jezik… Odmah po svršetku sv. mise u školskom je dvorištu započela pjesnička priredba u slavu i spomen velikog Drinovčanina Antuna Branka Šimića. Uvodni govor sveučilišnog profesora iz Zagreba dr Ive Frangeša, majstora stila i jezika, tekao je kao jedna velebna pjesma…

A u ovoj drinovačkoj jeci poezije čini se da jedan trenutak ipak treba posebno izdvojiti. To je pjesma „Tužaljka nad Hercegovinom“ mladog hrvatskog pjesnika iz Gruda Mile Pešorde. Hercegovina okupljena u Drinovcima prepoznala je u toj pjesmi samu sebe u sadašnjem trenutku.“

(Fra Jakov Bubalo: „Doživljaj koji se dugo pamti“, KRŠNI ZAVIČAJ str. 18.-22., Izdao Katolički župni ured Drinovci, Hercegovina, Božić 1970.)

Povijesna fotografija:

Kršni zavičaj, Drinovci, Božić 1970., str.22/23.: »Napomena uredništva: Na prvim ŠIMIĆEVIM SUSRETIMA u Drinovcima žiri u sastavu: akademik dr. Ivo Frangeš (predsjednik Društva književnika Hrvatske i predsjednik Saveza književnika Jugoslavije, dr. Radovan Vučković i Vitomir Lukić dodijelili su nagrade za najbolje neobjavljene pjesme pročitane na Susretima. Prvu nagradu dobio je Nikola Martić, a drugu Mile Pešorda za ovu pjesmu:

TUŽBALICA

(Majka u domu opustilom)

Svi moji dragi iđu u daleki Svit
Lipe tužne oči upiruć tuđem nebu

Na napušćenoj grudi ja uzgajam cvit
Da ga zasade na mom grebu

Al šta će meni cvit i taj bili Svit
Kada sama živim kad ću sama mrit »

(Izdao: Katolički župni ured Drinovci, Hercegovina. Uredilo Uredničko vijeće. Odgovara fra Žarko Ilić – Tisak: »Tipografija«- Đakovo, 1970. Napomena: u četvrtome stihu pjesme pogrješno su otiskali: grobu, a točno glasi – grebu)

Mila Vlašić – Gvozdić (profesorica hrvatskoga jezika na Pedagoškoj akademiji u Sloveniji, autorica udžbenika, pjesnikinja, rođena u općini Grude): „U počast pjesniku, u svibnju 1970., kada se navršilo 45 godina od njegove smrti, održani su prvi Šimićevi susreti, pjesnička manifestacija u njegovu rodnom mjestu.“

(Mila Vlašić – Gvozdić: Vadnica srbskohrvatskega – hrvatskosrbskega jezika v slovenskih osnovnih šolah, edicija Užbenika in priročnika za osnovne šole, Mladinska knjiga, Ljubljana, 1972., na str.219., posvećenoj Antunu Branku Šimiću. )

Vjesnik ,Zagreb, 13.studenoga 1998.:: „Ovogodišnji Šimićevi susreti, književno-kulturna manifestacija utemeljena 1970.u Grudama, posvećeni su 100.obljetnici rođenja Antuna Branka Šimića. Od 15.do 20.studenoga, hrvatski pjesnici, dramski umjetnici i nakladnici pohodit će ne samo Drinovce, hercegovačko selo u kojemu je 18.studenoga 1898.rođen A.B.Šimić, nego i druga mjesta koja obilježuju jedan zvjezdani pjesnički put: Grude, Široki Brijeg, Mostar, Vinkovce i Zagreb. (…)

U Odboru za obilježavanje stote obljetnice rođenja A.B. Šimića su: Dubravko Jelčić, predsjednik, Mile Pešorda, tajnik, Vlado Pandžić, Božidar Petrač, Dobroslav Galić i Jozo Marić, članovi. “ (http://www.vjesnik.hr/html/1998/11/13/Kultura.htm)

Mile PEŠORDA (idejni pokretač i pjesnik-sudionik, član inicijativnoga kruga): „Rođeni u tijeku preporodnoga Hrvatskoga proljeća, i prvi put održani u Grudama, 30. svibnja 1970., u subotu, i u Drinovcima, u nedjelju, neposredno poslije pučke mise, 31. svibnja, prvi “Šimićevi susreti” neizbrisivo su se upisali u hrvatsku kulturnu povjesnicu.(…)

…Pa ipak, kada ih već nisu uspjeli sasvim ugasiti u jeku okrutnoga slamanja Hrvatskoga proljeća, izvršitelji udbo-komitetskih migova i naputaka „Šimićeve susrete“ staviše pod vrhunski razrađeni totalitarni nadzor, prekriše im izvor, krivotvoriše rođendan i krštenje, zapravo uzveličaše rankovićevsku DB Službu i njezinu šapatdružbu, preinačiše Statut.

Kao majstorski uzorak izvedbe s/udbonosnoga udara i krivotvoriteljskoga strukturalnoga zahvata u bit „Šimićevih susreta“ može poslužiti parapolitička promidžbena knjiga-zbornik „Životvorno sunce“ (s udbaškim kalendarom kao okosnicom!), koju je suradnički zauzeto sastavio i uredio Mile Stojić, otiskalo sarajevsko „Oslobođenje“, a, tobože, objavio „odbor šimićevih susreta, grude hercegovina“ god. 1981. Srećom po progonjenu i krivotvorenu istinu, svoj iscrpni i svjedočki dojmljivi zapis o tomu da su p r v i „Šimićevi susreti“ doista bili kad su bili i kako su, drugoga dana u Drinovcima, protekli „ kao uzvišena pjesma“, ostavio je svećenik i književnik fra Jakov Bubalo i objavio ga u prvome broju župskoga fra Žarkova „Kršnoga zavičaja“, u Drinovcima 1970. godine..

(Hrvatsko slovo, „Šimićevi susreti 1970.-2010.“, Zagreb, 28.svibnja 2010.)

Mile Pešorda / OTPOR^.Media