Neizvjesnost u budućnosti, strah od virusa i ‘infodemija’ kod kuće – Čeka li nas pandemija PTSP-a?

PRO Oglas

Depresija, strah, tjeskoba i bespomoćnost samo su neke od psihičkih poteškoća s kojima se svakodnevno – zbog izolacije i socijalne otuđenosti od obitelji i prijatelja, ali i izmjena životne rutine, i uslijed izloženosti dezinformacijama – suočavaju brojne osobe tokom pandemije koronavirusa, kažu sugovornici Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Sadašnja faza: Besciljnost

Sarajka Sandra Novak govori da je na početku pandemije pokušala organizirati život u skladu s izrečenim mjerama za sprječavanje širenja virusa, ali kako je vrijeme odmicalo i “online život” prevladavo u svim sferama, počeo se javljati osjećaj panike.

“Faza u kojoj se sada nalazim – besciljnost. Toliko dugo smo u domovima bez posla da, kada uradim jednu desetinu nekadašnjih poslova, osjećam se umornom, iscrpljenom. Nemam želju za dalje, nisam ni Novu slavila. Čemu? Što slavim? Kraj jedne, a početak druge potencijalno gore godine?”, kaže Sandra Novak.

Novak za BIRN BiH, dodaje kako žudi za slobodom, kontaktom i ciljem u životu.

Psihologinja Dželila Mulić-Čorbo objašnjava da je pandemija utjcala na svakog pojedinca, obitelj i društvo na globalnoj razini, a da sama izolacija uveliko utječe na promjenu rutine.

“Sama promjena rutine i svakodnevnice utječe na naše mentalno zdravlje, odnosno blagostanje. Sva paleta neugodnih emocija koje smo svi doživjeli u većoj ili manjoj mjeri bila je nešto novo za većinu ljudi. Dobra strana svega je da mi zaista imamo prirodne mehanizme prilagođavanja i adaptacije, što je psihološka otpornost koja nas štiti i pomaže kako bi se lakše nosili s promjenama i da im se prilagođavamo”, mišljenja je Mulić-Čorbo, koja dodaje i da je vijest o cjepivu svijetla točka na kraju tunela koja daje novu perspektivu da će krizauskoro biti završena.

Neizvjesnost u budućnosti, strah od virusa i ‘infodemija’ kod kuće

Na mentalno zdravlje, izuzev mjera i promjene svakodnevnice utječu i strah od bolesti i neizvjesne socijalno-ekonomske budućnosti te izloženost netočnom medijskom sadržaju. Psiholozi upozoravaju da do pogoršanja može doći nakon završetka pandemije.

BIRN-u BiH javilo se još nekoliko osoba koje su kazale da su bolovale od koronavirusa i da ih je, izuzev zdravstvenih tegoba, najviše pogodila izoliranost od obitelji i prijatelja.

Prema podacima državnog Ministarstva civilnih poslova, u BiH su do kraja 2020. godine potvrđene 111.642 osobe oboljele od koronavirusa. Zdravstvena radnica Admira Robin se početkom 2020. godine u Sarajevo preselila iz Slovenije, u kojoj su već bile uvedene mjere zaštite od koronavirusa.

“Strah od virusa i stalna prisutnost straha od smrti, praćenje medija o negativnim posljedicama COVID-a 19, zatvorenost među opštinama, socijalna izolacija i online život su bili šok za sve nas, pa smo se morali učiti novom načinu života i poslovanja”, priča ona.

Robin se ubrzo zarazila koronavirusom, zbog čega je, kako kaže, bila “skrhana”.

“Mislim da je prvenstveno bitno da umaknemo od straha, od negativnih vijesti, misli o smrti, vjerujući da je to, kao i svaki virus, izliječivo samo ako poštujemo sve upute liječnika i držimo se pravila, ostanemo kod kuće”, smatra ona.

“Infodemija” nekontroliranog širenja dezinformacija

Građani su kod kuća izloženi i opasnostima netočnih informacija koje se šire društvenim i medijskim mrežama. Veliki porast broja, dometa i različitih izvora dezinformacija uveliko je otežao već tešku situaciju u kojoj se svijet našao, kaže za BIRN BiH Emir Zulejhić, urednik portala Raskrinkavanje.

Dodaje da se fact-checking organizacije širom svijeta od samog početka 2020. godine intenzivno bore protiv ove pojave, koja je dobila i svoj naziv – “infodemija”. Izraz koji je nastao spajanjem riječi “informacija” i “epidemija” označava nekontrolirano širenje dezinformacija putem društvenih mreža, pojašnjava Zulejhić.

“Raskrinkavanje je od početka 2020. godine do kraja 10. mjeseca ocijenilo 2.662 članka, odnosno zabilježilo 2.662 različite objave i/ili članka na našem jeziku koji su sadržavali dezinformacije vezane za pandemiju, a koji su analizirani i ocijenjeni u ukupno više od 200 analiza koje smo objavili”, kaže on.

Zulejhić navodi da je pandemija doprinijela nepovjerenju u medije i službene izvore i institucije.

On kaže da su trenutno vrlo aktualne i najbrojnije dezinformacije o cjepivima, a posljedice toga će se vidjeti u budućnosti, kada značajan postotak stanovništva bude odbijao cijepljenje.

“Iako je veliki broj dezinformativnog sadržaja dolazio s društvenih mreža i nekredibilnih, lažnih medija, odnosno portala koji se predstavljaju kao mediji iako to nisu, moramo priznati da su i stvarni mediji igrali, te i dalje igraju značajnu ulogu u svemu ovome”, objašnjava Zulejhić.

Psihologinja Tanja Tankosić Girt kaže kako je odgovornost medija da paze i objavljuju točne informacije, a isto tako je odgovornost korisnika društvenih mreža da paze koje medije koriste, te uvide koje vrste informacija su njima zaista potrebne na dnevnoj bazi.

“Svi smo bombardirani velikim brojem informacija koje se mijenjaju iz dana u dan. Na žalost, velika većina tih informacija nisu ni točne ni provjerene i graniče s tim teorijama zavjere, koje mogu biti jako opasne jer povećavaju taj osjećaj izoliranosti, straha, bespomoćnosti, nesigurnosti, neizvjesnosti”, navodi ona.

Ona potiče pojedince da vode brigu o osobnom mentalnom, fizičkom i socijalnom zdravlju te da, ukoliko primjete neraspoloženje, tjeskobu ili nemir koji traju duže od nekoliko tjedana, potraže stručnu pomoć.

Moguće pogoršanje nakon završetka pandemije

Koronavirus je doveo do situacije koja predstavlja jak stresni događaj za sve ljude, a koji može intenzivirati i pojačati simptome posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) i dovesti do pogoršanja osnovnih psihičkih oboljenja, kazao je neuropsihijatar Abdulah Kučukalić ranije za BIRN BiH.

“Ova stresna situacija posebno negativno djeluje na osobe koje već imaju predispoziciju za mentalne poremećaje, odnosno koje već boluju od nekog poremećaja, konkretno PTSP-a s trajnim poremećajima osobnosti”, rekao je tada Kučukalić, dodavši da pogoršanje stanja ovisi od stupnja traume odranije.

Mogu se, smatra Kučukalić, pojaviti različiti simptomi, od depresivnih, paranoidnih, te paničnih napada, ovisno o kliničkoj slici, jer “ova stresna kontinuirana situacija ne pogoduje osobama koje boluju od kroničnog PTSP-a”.

Psihologinja Aida Ganović kaže da je dodatni problem i to što ljudi ne traže stručnu pomoć ili ne znaju kome se obratiti, te je mišljenja da će se nakon pandemije tek osjetiti posljedice.

“Posttraumatski stresni poremećaj može se dogoditi, ali i ne mora. Mi imamo, nažalost, jedno iskustvo rata koje je isto tako ostavilo posljedice, koje mi do sada nismo riješili, a došla je i pandemija. Ekonomija i borba tog preživljavanja iz mjeseca u mjesec za ovaj narod je nekako postala stalna, događa se već godinama, i onda se sada s ovom pandemijom ta agonija produžava”, ističe Ganović.

Dok kriza traje, društvo je u stanju pripravnosti, i to ublažava stvaranje određenih psihičkih poteškoća, kaže psihologinja Mulić-Čorbo, ali upozorava da se nakon pandemije očekuje razvijanje poteškoća i mentalnih poremećaja koji će se vezati za trenutnu ekonomsku sliku, nezaposlenost i prerađivanje gubitaka.

“Očekujemo porast PTSP-a posebno kod ljudi koji su na prvim linijama tijekom pandemije, zdravstvenih radnika prvenstveno, i kompleksnog žalovanja usljed gubitaka, te će biti nužno sustavno nastaviti pružati psihoterapijsku podršku. I da ne zaboravimo djecu i podršku djeci – što smo mi stabilniji i što se prije prilagodimo na krizu, i ona će biti stabilnija”, objašnjava Mulić-Čorbo, dodajući da ukoliko se u BiH ne uvežu svi sustavi podrške, počevši od egzistencijalne do psihološke, nastupit će kriza veća i od same pandemije.

Nejra Džaferagić / Detektor.ba

PRO Oglas

POSLJEDNJE OBJAVLJENO