Godinama su znanstvenici pokušavali utvrditi koliko su dugo prirodna tijela postojala na Marsu i jesu li bila povremena ili postojana.
Danas je Mars kolokvijalno poznat kao ”Crveni planet” zbog toga što je njegov suhi, prašnjavi krajolik bogat željeznim oksidom, hrđom. Osim toga, atmosfera je izuzetno tanka i hladna, a voda ne može postojati na površini u bilo kojem obliku osim leda.
Ali kao što potvrđuju krajolik Marsa i drugi dokazi, Mars je nekoć bio sasvim drugačije mjesto, s toplijom, gušćom atmosferom i tekućom vodom na površini. Godinama su znanstvenici pokušavali utvrditi koliko su dugo prirodna tijela postojala na Marsu i jesu li bila povremena ili postojana. Drugo važno pitanje je koliko je Mars nekada imao vode i je li to bilo dovoljno za život. Prema novoj studiji međunarodnog tima planetarnih znanstvenika, Mars je prije 4,5 milijardi godina možda imao dovoljno vode da ga pokrije u globalnom oceanu dubine do 300 metara. Zajedno s organskim molekulama i drugim elementima koji su u to vrijeme distribuirani asteroidima i kometima kroz Sunčev sustav, tvrde oni, ovi uvjeti ukazuju na to da je Mars možda bio prvi planet u Sunčevom sustavu na kojem postoji život.
Kakav je Mars bio
Studiju su proveli istraživači s Instituta de Physique du Globe de Paris (IPGP) Sveučilišta u Parizu, Centra za formiranje zvijezda i planeta Sveučilišta u Kopenhagenu (StarPlan), Instituta za geokemiju i petrologiju (GeoPetro) na ETH Zürich, i Institut za fiziku Sveučilišta u Bernu. Rad koji opisuje njihovo istraživanje i otkrića nedavno se pojavio u časopisu Science Advances. Kako navode u svom radu, zemaljski planeti pretrpjeli su razdoblje značajnih udara asteroida nakon njihovog formiranja prije više od 4,5 milijardi godina. Vjeruje se da su ti utjecaji način na koji su se voda i građevni blokovi za život (organske molekule) distribuirali po Sunčevom sustavu.
Međutim, još uvijek se raspravlja o ulozi ovog razdoblja u evoluciji stjenovitih planeta u unutrašnjosti Sunčevog sustava – posebno kada je u pitanju distribucija hlapljivih elemenata poput vode. Za potrebe svoje studije, međunarodni tim izvijestio je o varijabilnosti jednog izotopa kroma (54Cr) u marsovskim meteoritima koji datiraju iz tog ranog razdoblja. Ti su meteoriti u to vrijeme bili dio Marsove kore i izbačeni su zbog udara asteroida koji ih je poslao u svemir. Drugim riječima, sastav ovih meteorita predstavlja izvornu koru Marsa prije nego što su asteroidi taložili vodu i razne elemente na površinu. Budući da Mars nema aktivnu tektoniku ploča poput Zemlje, površina nije podložna stalnoj konvekciji i recikliranju. Stoga meteoriti izbačeni s Marsa prije više milijardi godina nude jedinstveni uvid u to kakav je Mars bio nedugo nakon formiranja planeta Sunčevog sustava.
Hipoteza o velikom udaru
Kao što je koautor profesor Bizzarro iz StarPlan centra rekao u priopćenju za tisak fakulteta UCPH: “Tektonika ploča na Zemlji izbrisala je sve dokaze o tome što se dogodilo u prvih 500 milijuna godina povijesti našeg planeta. Ploče se neprestano pomiču i recikliraju natrag i uništavaju u unutrašnjost našeg planeta. Nasuprot tome, Mars nema tektoniku ploča takvu da površina planeta čuva zapise o najranijoj povijesti planeta.”
Mjerenjem varijabilnosti 54Cr u tim meteoritima, tim je procijenio stopu udara Marsa prije otprilike 4,5 milijardi godina i koliko su vode isporučili. Prema njihovim rezultatima, bilo bi dovoljno vode da pokrije cijeli planet u oceanu dubine najmanje 300 metara i do 1 kilometra u nekim područjima. Za usporedbu, na Zemlji je u to vrijeme bilo vrlo malo vode jer se objekt veličine Marsa sudario sa Zemljom, što je dovelo do formiranja Mjeseca (hipoteza o velikom udaru). Osim vode, asteroidi su također distribuirali organske molekule poput aminokiselina (građevni blokovi DNK, RNK i proteinskih stanica) na Mars tijekom kasnog teškog bombardiranja.
Kao što je Bizarro objasnio, to znači da je život mogao postojati na Marsu kada je Zemlja bila sterilna: “Ovo se dogodilo unutar prvih 100 milijuna godina Marsa. Nakon tog razdoblja dogodilo se nešto katastrofalno za potencijalni život na Zemlji. Vjeruje se da je došlo do gigantskog sudara između Zemlje i drugog planeta veličine Marsa. Bio je to energetski sudar koji je formirao sustav Zemlja-Mjesec i, u isto vrijeme, izbrisao sav potencijalni život na Zemlji.” Ova je studija slična nedavnom istraživanju koje je koristilo omjere deuterija i vodika Marsovih meteorita za stvaranje modela atmosferske evolucije. Njihova otkrića pokazala su da je Mars možda bio prekriven oceanima dok je Zemlja još bila rastopljena kamena lopta. Ova i druga pitanja povezana s geološkom i ekološkom evolucijom Marsa dalje će se istraživati pomoću robotskih misija namijenjenih Marsu u ovom desetljeću (nakon kojih slijede misije s posadom u 2030-ima).
