Kako fanatici maski za lice truju planet: Sa 129 milijardi plastičnih maski za lice koje se koriste svaki mjesec, Ross Clark istražuje učinak na naš okoliš. Stoljećima nakon što svi umremo, arheolozi neće morati teško tražiti karakteristične dokaze o protekle dvije godine pandemije COVID-a, piše Dailymail.co.uk.
Diljem svijeta, kad god iskopaju do određene razine, otkrit će ostatke plastičnih maski za lice – mračni simbol razdoblja koje smo proveli pod sjenom virusa i kako smo se borili protiv njega.
Naravno, maske će biti samo jedan dio ove planine zagađenja Covidom: odbačene rukavice od lateksa, brisevi grla i drugi pribor za jednokratnu upotrebu također uništavaju gradove, plaže, vodene putove i oceane.
No maske su i dalje najmoćniji simbol pandemije – i poput izoliranih japanskih vojnika koji se još bore u Drugom svjetskom ratu dugo nakon što je završio, mnogi ih se i dalje odbijaju odreći.
Ovog je tjedna to pitanje bacio u oštar fokus ministar okoliša Zac Goldsmith, koji je na internetu objavio izniman ispad.
”Više od 26.000 tona od milijardi plastičnih maski koje smo koristili iscurilo je u – i sada guši – ocean’, napisao je. ‘To je katastrofalno i neoprostivo. Covid teatralnost košta Zemlju. Iskreno me boli vidjeti… predani ekolozi koji žale zbog popuštanja ograničenja na ove uglavnom besmislene maske koje uništavaju prirodu. Sad dosta. Molim vas.”
Vršnjak, dugogodišnji zaštitnik prirode, potpuno je u pravu. Ogromna količina plastičnih maski koje je svijet koristio nekoliko minuta, a zatim bacio je zapanjujuća. Proizvodnja je sada povećana do te mjere da Američko kemijsko društvo procjenjuje da se svaki mjesec diljem svijeta koristi 129 milijardi maski – gotovo tri milijuna svake minute.
To je gorka ironija. Baš kad su se Britanija i svijet konačno počeli boriti s pošašću plastičnog otpada koji prlja naš planet mnogi od tih koraka odbačeni su kada je virus udario. Svjetska plastična industrija dobro je prošla od pandemije. Prema prošlogodišnjem izvješću, globalna potrošnja plastike za jednokratnu upotrebu skočila je za 300 posto otkako nas je Covid pogodio.
Plavo-bijele kirurške maske koje mnogi od nas vežu na lice već dvije godine mogu izgledati dovoljno bezazleno, a zasigurno njihovi branitelji tvrde da su one manje od dva zla. Ali oni dolaze sa svojim vlastitim kontroverzama, jer su izrađeni od slojeva polipropilena, polietilena i druge plastike. Potrebno je gotovo 500 godina da se polietilen razgradi, a oko 30 godina da se polipropilen razgradi.
Osim monstruoznog onečišćenja koje nanose svijetu, maske užasno otežavaju život svima koji imaju poteškoće sa sluhom, koji ne mogu čitati s usana, i često onima s stanjima kao što su demencija, autizam i shizofrenija, koji se oslanjaju na to da vide ljude i njihova lica: kao i svi ljudi.
Osim monstruoznog onečišćenja koje nanose svijetu, maske užasno otežavaju život svima koji imaju poteškoće sa sluhom – koji ne mogu čitati s usana – a često i onima s stanjima kao što su demencija, autizam i shizofrenija, koji se oslanjaju na to da vide ljude lica: kao i svi ljudi.
Za to vrijeme maske ispuštaju velike količine zagađivača. Prošle godine, istraživači sa Sveučilišta Swansea otkrili su da uobičajene ”jednokratne” maske za lice ispuštaju visoke razine opasnih kemikalija u vodu, uključujući olovo, antimon i bakar. S vremenom, oni mogu pronaći put do tijela životinja, poput riba, koje ljudi jedu.
I kao što je Goldsmith istaknuo, maske predstavljaju ozbiljnu opasnost za divlje životinje. Pojavile su se bezbrojne zastrašujuće slike ptica, riba i drugih životinja koje se zapliću u maske i često ih ubijaju.
Prošle godine je nizozemsko sveučilište u Leidenu počelo prikupljati takva izvješća. Među pronađenim slučajevima bio je jedan od veličanstvenih sivih sokola u Yorkshireu čije su kandže tragično zarobile maske.
Talijanski su labudovi zaglavili vratove, makakiji majmuni u Maleziji pronađeni su kako ih žvaću, a riba u Nizozemskoj uginula je nakon plivanja u rukavicama od lateksa.
Pojedinačno, ovi slučajevi su nesretni – ali ponavljani diljem svijeta predstavljaju razoran napad na prirodu.
”Covid leglo” je svjetski problem. Jedna francuska pomorska neprofitna organizacija upozorila je: ”Uskoro ćemo riskirati da imamo više maski nego meduza u Mediteranu.”
Studija sa Sveučilišta u Portsmouthu u prosincu prošle godine pokazala je da maske čine 6 posto sveg smeća pronađenog u Britaniji – a da ne govorimo o drugom smeću od Covida kao što su jednokratne rukavice i boce za dezinfekciju.
Mnogi ljudi pokupit će s poda odbačene hrskave pakete i limenke pića, ali razumljivo povuku granicu prema korištenim maskama, bojeći se infekcije.
I premda su mnogi ljudi prijavili da su maske prali i odlagali ih u otpad ili recikliranje, tri posto diljem svijeta priznalo je da ih je puštalo u zahod, prijeteći riječnim i morskim bićima. Daljnjih 19 posto priznalo je da ih je jednostavno bacilo kad su na otvorenom.
Nekoliko vladinih politika posljednjih godina bilo je tako uspješno kao namet od 5 penija na plastične vrećice za jednokratnu upotrebu koji je uveden 2016. U roku od nekoliko mjeseci, broj takvih vrećica koje su prodavale trgovine pao je za 95 posto. Ipak, kada je riječ o maskama, čak i najzahtjevniji ekolozi izgledaju bizarno nezabrinuti.
Kolumnist Guardiana George Monbiot, zagovornik trendovskog ”rewildinga” i samoproglašeni ljubitelj prirode, često je prvi koji zahtijeva da drugi ljudi nose maske oko njega.
”Ne, nemaš ljudsko pravo udisati mi klice u lice”, jednom je promišljeno tvitao. Drugi put je smatrao da ”nositi masku znači brinuti se za živote drugih”. Ne, moglo bi se odgovoriti, za živote nesretnih životinja zapletenih i ugušenih u planini zagađenja koje maske uzrokuju.
Djeluju li maske uopće u sprječavanju širenja Covida-19? Postoje neki dokazi da oni najskuplji i najkvalitetniji pomažu. No, u siječnju su Američki centri za kontrolu bolesti istaknuli da labave platnene maske – one vrste koje se mogu prati i višekratne upotrebe često preferiraju ekološki svjesni – nude najmanju zaštitu.
Pa čak i da su maske svaki put djelovale savršeno, zaustavljanje širenja Covida nije i kraj postojanja svijeta.
