Uobičajeno je mišljenje kako se tijekom korizme odričemo nečega kako bismo što spremniji dočekali Uskrs. Jedno od najpopularnijih odricanja je odricanje od slatkog. Ako ste se i vi ove godine odlučili na to, pročitajte kakve reakcije u svome tijelu možete očekivati.
Hrana se, u neuroznanosti, objašnjava kao „prirodna nagrada.“ Prirodne nagrade postoje kako bi se ljudi uopće održali kao vrsta. Za preživljavanje svake vrste ključno je da su stvari poput hrane, sexa i brige o drugima ugodne mozgu kako bismo ih iznova ponavljali. Evolucija je tom problemu doskočila potpunim razvijanjem mezolibmičkog sustava koji našim neuronima šalje signale za prepoznavanje ugodnih iskustava putem neurotransmitera dopamina. Također, aktivira se i prefrontalni korteks koji nam govori kako je kolač od čokolade zaista dobar i pamti taj osjećaj ugode za budućnost.
Većina nas preferira slatku, a ne kiselu ili gorku hranu jer, evolucijski gledano, naš mezolimbički put potiče konzumaciju slatkog zbog pretpostavke kako slatke stvari osiguravaju zdrav izvor ugljikohidrata u našem tijelu. Uz to, kada su naši preci išli u potragu za hranom, odnosno raznim bobicama, kiseli okus ih je upozoravao da nešto još nije zrelo, a gorki okus signalizirao je uzbunu jer je gorka bobica potencijalno mogla biti otrov.
Kako životinje i ljudi reagiraju na uskraćivanje slatkog
Poznato je kako se na šećer, odnosno slatkiše može gledati kao na svojevrsnu ovisnost i da su simptomi, kada se šećer prestane konzumirati, vrlo vidljivi i ljudi ih osjećaju. Ovisnost o šećeru očituje se kroz 4 stavke: prejedanje, povlačenje, žudnja i unakrsna senzibilizacija što znači kako prestanak jedne ovisnosti povećava vjerojatnost da će se razviti druga ovisnost. Sve su ove stavke uobičajene u ovisnostima kod životinja, pogotovo u eksperimentima sa štakorima.
Tipičan eksperiment odvija se ovako: štakorima se svaki dan uskraćuje hrana 12 sati, zatim im se u sljedećih 12 sati da pristup zaslađenoj otopini i redovitom jelu. Nakon mjesec dana praćenja ponašanja štakora utvrđeno je kako pokazuju iste obrasce ponašanja kao ovisnici o drogama. Nakon uskraćivanja slatkog, u puno će većim količinama konzumirati zaslađenu otopinu, a kada im se slatko ponovo uskrati pokazivat će znakove tjeskobe i depresije.
Što ovi zaključci znače za ljude?
Iako su ovakvi i slični eksperimenti rađeni na glodavcima, možemo pretpostaviti kako će ljudski mozak reagirati na iste primitivne načine. Navodno ljudima postaje lakše nakon tjedan dana kada već razviju naviku kontrole, ali prvih nekoliko dana trebalo bi pripaziti na obrasce impulzivnog ponašanja. Ipak, ljudima kao razumnim bićima jaka uvjerenja i stavovi mogu pomoći u provođenju ovakvih, a i puno težih životnih odluka.
