Pišem nadahnut smećem, dragi her. Schmidt, ispričavam se zbog forme pisma, ali bosanskohercegovačku javnost i mnogo šire, zanima imate li Vi ambiciju upravljati smećem a ne ga odlagati?
Dozvolite, bezbroj puta vozio sam dionicu put kroz Njemačku! Put me vodio preko nekoliko saveznih država, jednog naroda -Njemačkog: od Bavarske iz grada Passau, sve do slobodnog grada Hamburga! Vozeći se cijelim putem, niti na jednom metru a ne kilometru prometne trake i okoline, nisam uočio ni gram smeća! Vjerujem kako ste Vi vozeći se po BiH jako trudili izbjeći, ali uvijek ste naletjeli na smeće! Nismo li od lidera, dobili taj ovozemaljski dar! Pišem, nije li legitimno, vjerujući kako će te trima narodima otkriti tajnu deponiranja smeća…
Čvrsto držim kako Vam je poznato da ljudska zajednica, koju čine tri naroda i oni koji se izjašnjavaju drugačije, u političkom i društvenom djelovanju, ne čini stvari mogućim u BiH.
Pogotovo one koje bi ih učinile dovršenim, ne samo u nacionalnom identitetu! Imate skupine ljudi – pojedince, koji mjesečno uprihoduju nekoliko tisuća maraka, neki po nekoliko desetina tisuća, a neki i milijun i više! Nije nepoznato da ih jebe ankcioznost i beznadnost, i, još je i gore?
Što Vam želim naglasiti: svi oni rade, bar onaj dio koji ima posao – uhljebi uglavnom, rad ih drži van mraka, rade i oni koji primaju par stoja maraka ili ništa, do onih koji imaju milijune! Jebiga, radim evo i ja, najteži posao: pišem Vama her. Schmidt… Budući kako sva tri naroda, svaki pojedinac, Njemačku smatraju idealnom državom, usudio bih se upozoriti Vas: ako taj model deponiranja smeća – ostane tajna, sporošću Bonskih ovlasti bude doveden u pitanje, sva tri naroda, dva entiteta i Brčko, još dugo će gledati u leđa Europi!
Izostanak Vašeg modela deponiranja smeća, posve sigurno će ugroziti samu srž egzistencije sva tri naroda! Stoga, ako želite, ako imate namjeru, ako Vam je cilj pokazati solidarnost velikog Njemačkog naroda, spram sviju – koji čine ljudsku zajednicu u BiH, potruditi će te se izbjeći krizu s deponiranjem smeća.
Poznato Vam je kako bi takva kriza izazvala dodatno nepovjerenje – npr: deponiranje jednog, a druga dva smeća budu ostavljena kako bi i dalje ugrožavala ekologiju, stvarajući eroziju Europskih i demokratskih vrijednosti, dovelo bi do dodatnog urušavanja sustava! Dalje, ne deponiranje smeća kod sva tri naroda, izazvalo bi osjećaj nemoći uz pojačavanje simptoma one dvije dijagnoze s početka pisma!
Dragi her. Schmidt, niste li poslani da promovirate Europske vrijednosti i efikasnu komunalnu politiku velikog naroda Njemačkog.
Posve izvjesno je, kako će prve reakcije pokazati da je tog smeća malo previše! Stoga, što nam govori Darwinova teorija preživljavanje živog organizma smeća! Nadahnula je samu evoluciju, jer smeće je živi organizam: organiziran, projektiran da zauzima široka zemljopisna i zavičajna područja, kod sva tri naroda!
Možete ga vidjeti da pliva po rijekama – jezerima, napučuje prirodna područja i parkove, gori – dimi – truli, prelazi u različita agregatna stanja, neuništivo pokazujući svu vitalnost, i načine da bi se uspio oduprijeti deponiranju!
Dogodi li se, her. Schmidt čudo i uspijete, umjesto beskorisnog mahanja Praškom, upotrijebite „MAGNICKI ZAKON“, da iskoračite u pravcu deponiranja smeća, pokloniti ćete svim trima narodima ovozemaljski raj! No, neće to biti Vaš završni posao?
Ne ozdrave li, oni s dijagnozom s početka pisma, ne dogode li se veće promjene u njihovu stavu spram smeća, u slijedećih pola stoljeća, komunalna infrastruktura Njemačke, trpjeti će od konstutivnosti radnika iz BiH!
Znam da ne podnosite komunalnu netoleranciju! Dragi her. Schmdt, Njemačke deponije uvijek Vam ostaju kao utočište, gdje ste oslobođeni smeća, bez obzira koliko ga se nabacuje ili nudi istog izvan Njemačke!
Hrvatin Tomašević / OTPOR.Media
