U 1. dijela Otvorenog pisma kojeg potpisuje Milan Rezo, otac tužene Lare Matić (Majke) i Djed silovane Unuke na portalu OTPOR.Media iznijeli smo uvodne detalje o konkretnom slučaju tj. Sudskom procesu i predmetu gdje kao roditelj, svjedok i osoba involvirana u cijeli tužan i tragičan slučaj stoji iza svoje maloljetne Unuke, i svog djeteta, odnosno okrivljenih oca i majke. I po cijenu progona za koji je spreman i gdje nije mogao šutjeti – što bi za njega bilo neoprostivo. Jer želi u javnost izaći s drugom stranom medalje, jer zla uvijek mogu doći, bilo od ljudi bilo od sudova.
U 2. dijelu prezentirali smo detalje iz sudnice koji su doveli do ovog događaja i pojašnjenja:
Pred nama je 3.dio:
„OVO JE MONTIRANI PROCES DEMONSTRACIJE MOĆI i ZLOUPORABE PRAVOSUĐA“
a)Izjava Suca D.S: “ Prijetnje su bile ozbiljne i svi prisutni smo bili u strahu… Osjećam se ugrožen, bio sam u strahu, za svoj život i svih prisutnih u sudnici… Također želim izjaviti da nisam siguran za sigurnost za svoj život i svoje obitelji“.
Sramotan i dobro smišljen “konstrukt pakiranja“ u maniri pokvarenih sudaca kojima nije mjesto u jednom časnom sudu i pozivu. Da li jedna osoba (Svjedok) goloruk i jedna žena-majka pored trojice policajaca sa vatrenim oružjem, palicama i elektro šokerima mogu ikoga ugroziti. Ako je to tako bilo kao što tvrdi sudac, zašto nije naložio policiji da upotrebi silu ili pak zašto to nisu oni sami učinili ako je to bilo potrebno.
b)Izjava Tužiteljice N.M.: “ Bila sam toliko uznemirena u strahu za svoj život i za život prisutnih u sudnici… Na kraju ponovo želim napomenuti da me je strah za moj život i moje obitelji“.
Opet unisono i isti konstrukt kao kod iskaza sudca i toliko vidljiva i patetična brižnost ni manje ni više nego za živote svih prisutnih.
c)Izjava Odvjetnika N.G.: „Pošao je prema meni da napadne moj život i moje tijelo… Osjećam se ugroženi… pružao je žestok i aktivan otpor„.
Sve instruirane i stručne kvalifikacije, jedno čisto i providno pakiranje a radi se o savladavanju pasivnog otpora, – jednom negodovanju pod provokacijom i stresom.
d)Izjave Tuženog zlostavljača i silovatelja S.R. i Tužiteljice N.M – da je otac/djed M.R. galamio i prijetio su doslovno notorne laži, pakiranja i diskreditacije, što je veoma jednostavno utvrditi pregledom audio snimke. Ali koga to interesira.
Sve što sam rekao vidjevši šta se događa i kuda to ide je „ Pazite da ne izgubite kontrolu nad sudom – ej dijete nam je silovano“ što je vidljivo i na audio snimci, kao što sam vidio i na glavnoj raspravi da stvari ne idu kako treba kad je u sudnicu pozvana silovana djevojčica da sjedne na prozivci uz svog monstruma i Odvjetnika N.G. te kako isti može da zastupa i silovatelja i Baku (50) pa sam se obratio sudcu i rekao mu: “ Pazite da suđenje ne krene u pogrešnom pravcu na što sam dobio opomenu kao i na zadnjoj raspravi na sudu u Ljubuškom kad sam pitao sudca mogu li prisustvovati glavnoj raspravi ili ne jer je bila otvorena za javnost, mogu li ili ne mogu? na što sam i tada dobio opomenu gdje mi je sudac zaprijetio kaznom od 30.000 km. Nečuveno – i tu odmah shvatite koji status imate i kud će i u kom pravcu sve krenuti.
Da kako drugi put u svojstvu svjedoka obrane nisam mogao ništa reći od svega ovoga što sada govorim – odgovor je bio to nije predmet rasprave. Bio je to sud na kojem samo šutnja može proći. Ne smiješ misliti, uočavati, primjećivati odmah si sankcioniran i pod strogom kaznenom novčanom opomenom.
e)Nezakonito i na prevaru lišavanje slobode majke i oca
Kad je rasprava prekinuta i kad je zlostavljač vraćen u zatvor i roditelji otišli kući iz suda su majku i oca zovnuli na mobitel i rekli im da trebaju doći neke dokumente potpisati. Roditelji su se vratili nazad u sud gdje su potom na prevaru lišeni slobode, a troje maloljetne djece je ostalo samo u kući. Majka je štrajkala glađu zbog ovakvog postupanja i tek poslije 2 dana samice odveli su ih da daju svoj iskaz sutkinji na sudu u Ljubuškom čija je prva reakcija bila – pa zašto su vas zatvorili ? i napisala je sudsko rješenje da se odmah puste.
f)Prijetnje roditeljima i vrijeđanje od strane službene osobe Suda – policije
O tome svjedoči izjava zlostavljača i silovatelja na glavnom pretresu 19.10.2022 u kojoj kaže: „Taj šef policije, pretpostavljam da je šef on veli – Javljajte Policijskoj Upravi Posušje da se hvata banda – ovim riječima“. Nismo mogli ni tražiti, jer to da kako nije predmet rasprave, da se kao svjedok sasluša dotični „ šef“ policije na okolnosti ovakve jedne izjave i prijetnje na sudu kao službenog lice, koje roditeljima silovanog djeteta kaže: „Hvataj bandu“!?. Nečuveno i ispod svake ljudske i moralne razine ponašanje i postupanje jedne službene osobe Suda.
Nezakonito i neprofesionalno ponašanje službene osobe jednog suda, vrijeđanje oštećenih roditelja, prijetnje lišavanjem slobode i uzimanje pravde u svoje ruke i zatvaranje bez sudskog rješenja i naloga bila je slika pravosuđa.
Ako smo svi pred zakonom jednaki onda i mi imamo pravo na isti tretman kao i tužiteljstvo u ovom predmetu – da se ispitaju okolnosti prijetnje i vrijeđanja nas i prekoračenja svojih ovlasti dotičnih službenih lica Suda. Ali to je samo naš vapaj za pravdom i tim da smo pred zakonom jednaki, a nismo.
g)Na koji način je funkcionirao sud u Ljubuškom
Sudac M.V. u OS u Ljubuškom krivo je utvrdio činjenice. Sudac je postupao sa činjenicama, svjedocima, i iskazima poput „Švedskog stola“. Uzimao je što je njemu odgovaralo za osudu oca i majke i apsolutnu aboliciju propusta suda u ovom procesu, odnosno predmetu. I to sudac sve radi kako kaže „van razumne sumnje“. Po njoj utvrđuje krivnju roditelja a svi drugi su nevini Tužiteljica, Sudac, Odvjetnik i monstrum silovatelj. Oni su nevini, čak što više – žrtve. Čega?. Svojih propusta i laži!.
-„Na pregledavanju audio zapisa sud nije mogao utvrditi nikakve konkretne prijetnje osim nerazgovijetnih glasova“ i zaključuje „ Pa kako je riječi koje je optužena izgovorila (o.p. majka) nemoguće utvrditi putem tog dokaza, sud je iste utvrdio na temelju svjedočenja svjedoka na glavnoj raspravi„ , a to su Tužiteljica, Sudac, Odvjetnik monstruma i sam silovatelj i seksualni zlostavljač. Pa što će oni drugo reći nego da im se prijetilo.
-„Sud je imao u vidu da je svjedokinja M.P. (daktilografkinja ) u pogledu drugooptužene (o.p. majke) izjavila da optužena nikom nije prijetila nego samo govorila – vi niste svjesni da je moje dijete silovano, međutim, kako je navedeni iskaz u tom dijelu kontradiktoran sa naprijed navedenim svjedocima sud (o.p. Sudac M.V.) istom nije poklonio vjeru“. Zašto i po čemu se pak ne vjeruje daktilografkinji a ne sudcu i ostalima?. Dakle, mjerilo istine i vjere su Sudac, Tužiteljica, Odvjetnik monstruma silovatelja i sam silovatelj.
Iskazi daktilografkinje, oca, majke i djeda nisu životni, njima se ne vjeruje. Shodno tome zaključuje Sudac M.V. / Sud u Ljubuškom „ Iskazi Sudca, Tužiteljice, odvjetnika, ( pazite sad ovo ) – potkrijepljeni iskazom svjedoka S.R. (o.p. silovatelja) sud rezimira van razumne sumnje da je optužena galamila, psovala i upućivala prijetnje „. Dalje se kaže: “ Sud iskazima svjedoka N.G. , N.M. , i D.S. u pogledu njihovog subjektivnog osjećaja poklanja vjeru i smatra da su vjerodostojni“. Dakle, bez obzira na to što na audio snimci toga nema ali vjeruje se iskazu monstruma silovatelja i on je presudan. Nečuveno!?.
-Opet „Švedski stol“. Sudac D.S. sa Glavne rasprave na Sudu u Širokom kad je nastao incident, tvrdi da su pitanja postavljana od strane odvjetnika ocu bila u redu i korektna a to isto zaključuje i Sudac M.V u Sudu u Ljubuškom, a onda taj isti sudac u svojoj izjavi u svojstvu svjedoka optužbe kaže da je tražio od odvjetnika zlostavljača N.G. da preformulira pitanja, pa valjda zato što nisu bila u redu. Šta je onda istina. U ovako oprečnim iskazima nje nema. Oni samo upućuju na laži. Nisu konzistentni ni suci ni zaključci, ni tumačenja činjenica. Govore što hoće i što im paše i isto tako zaključuju. Ove kontradiktornosti su nebitne za sud.
Međutim, nema nebitnih stvari. Sve je itekako bitno u odmjeravanju činjenica u presudama vezanim za silovanje i lišavanja slobode jedne majke i jednog oca silovanog djeteta.
Na osnovu svega navedenog imamo pravo na prigovor mjerodavnosti Suda u Širokom Brijegu i Ljubuškom i sumnjamo u njihovu pravednost i zakonito postupanje u ovom predmetu. Koliko je ovaj sud u ovom predmetu koruptivan i selektivan govori činjenica da isti nije zakazao raspravu niti bilo što poduzeo na tužbu majčinu protiv monstruma silovatelja već treću godinu ali je zato ovu tužbu protiv Majke i Oca očigledno prioritetno uzeo jer je „povrijeđen ugled i autoritet suda“.
Vi ste ga povrijedili svojim postupanjem i propustima a ne mi, ali za povredu dostojanstva silovanog djeteta i majke tko mari – za nju „bezimenu“ i bez novaca koja se drznula da se ljuti – vrijedi samo zatvor. Nitko ne odgovara niti se poziva na odgovornost zbog prijetnje i hajke: „Hvataj Bandu“! upućene majci i ocu u sred suda. Ona nema pravo na svoje dostojanstvo i dostojanstvo svoga djeteta. Sramotno lice Suda u Širokom Brijegu. Tražimo da se nepravedno optuženi oslobode krivnje jer je cijeli slučaj napuhan, predimenzioniran i iskonstruiran. Sudac je uzimao iz omota predmeta samo ono što je njemu odgovaralo za njegovu presudu, što samo po sebi govori o montiranom procesu jer se argumenti tužene strane nisu uopće uvažavali niti navodili. Jednostavno bili su od suda ignorirani. Epilog je sramotan i sa zakonske i sa ljudske i sa moralne strane. Ovo je jedini sud i sudac koji je osudio roditelje ,majku i oca silovanog djevojčice od 7 godina od monstruma prvog susjeda koji je to sa njom činio 4 godine . I upravo zahvaljujući borbi majke jedva se uspjelo poslije skoro četiri godine privest pravdi i osudit monstruma silovatelja S.R. (60), a radi se o predmetima koji se žurno rješavaju. To je sramotno za jedan sud i jednu zajednicu.
Jedina svijetla točka u cijelom predmetu na ovom sudu bili su Tužitelj Josip Aničić i gospođa Marijana Primorac koji su svojim držanjem štitili pravdu, dignitet suda i ljudsko dostojanstvo. Ona je jedina, za razliku od svih ostalih znala da je nepravda nasilje!
Apsurdno je da žrtva jednog zločina nad djetetom od 7 godina u montiranom procesu postaju i njeni roditelji. Umjesto da dijete i roditelji u ovom nemilom događaju, drami života i zločinu koji je počinio njihov prvi susjedi budu zaštićeni oni postaju predmet sudskog gonjenja. Da apsurd bude još veći, Tužiteljica koja je ispred Suda podnijela tužbeni zahtjev protiv silovatelja i Sudac koji ga je trebao osuditi sada su na istoj strani sa silovateljem i njegovim odvjetnikom i tuže majku i oca i lišavaju ih slobode. Sud ih osuđuje drakonskom kaznom zatvora od 6 mjeseci ne uvažavajući činjenicu da imaju troje maloljetne djece i da su i otac i majka bez posla. Od ove činjenice sudac M.V. sa OS u Ljubuškom u svom životu nikad neće moći pobjeći.
Kroz što je sve prolazilo nesretno dijete, njegovi roditelji i sama obitelj govori o tome u kakvom društvu živimo i kakvo nam je pravosuđe:
-Ovakvi slučajevi rješavaju se po žurnom postupku i u što kraćem vremenu a njegovi akteri su zaštićeni svjedoci što ovdje nije bio slučaj.
-Tužiteljica N.M. koja nam je dodijeljena nije nam znala ni reći kolika je kazna zaprijećena za ovakvo krivično djelo (tražila je knjige i zakone i listala po njima), a trebala je djevojčicu branit i monstruma utužiti.
-Umjesto kratkog postupka trebalo je proći više od tri godine da se monstrum silovatelj osudi.
-Tužiteljica je trebala da ishodi maksimalno osuđujuću presudu, međutim prva presuda je bila na sramotne 2 god i 3 mjeseca, a zločin je u ponavljanju i trajao je 4 godine. Majka se žalila i pravomoćna presuda je preinačena i nova donesena na 4 godine i 3 mjeseca. Zaprijećena kazna je i do 6 godina zatvora dok se u SAD za ovakva kaznena djela vrši kastriranje.
-Umjesto da se dijete zaštiti i monstrum osudi, Odvjetnik okrivljenog N.G. izlazi u medije sa bogohulnom tvrdnjom da su dijete i majka izmislile cijelu priču o silovanju. Ima li bestijalne klevete i laži. Djetetu se time još nameće krimen laži. Opstruira se postupak, odvjetnik ne dolazi na rasprave, iste se otkazuju pa ponovo zakazuju, proces sve duže traje.
-Djetetu se u međuvremenu na uglednoj poliklinici za zaštitu zlostavljane djece i mladih u Zagrebu, koju vodi prof.dr.sc. Gordana Buljan Flander klinička psihologinja – zbog svih trauma koje proživljava dijagnosticira PTSP.
-Za vrijeme prvog pretresa gledajući audio-video svjedočenje djevojčice daktilografkinja suda je plakala a jedan od sudskih policajaca nam je na izlasku rekao – ni na jednom pogrebu kom sam bio nije bila takva tišina kao na ovom svjedočenju nesretnog djeteta. Jedan drugi potiho i slomljeno nam je rekao da je moje dijete u pitanju ja bi to riješio po kratkom postupku.
-Tuži nas Odvjetnik koji radi što hoće i nitko ga ne zaustavlja – objavljuje javno optužnice, iznosi u medijima gnusne laži, diskreditira i kleveće.
-Na jednom sudskom ročištu jedan stariji sudac majci nakon završetka kaže da ostane trenutak – ja ovakvu mafiju slušam svaki dan vidim da ste u teškoj životnoj situaciji morate naći odvjetnika.
-Nalazimo odvjetnika ali poslije izvjesnog vremena jednostavno se ne javlja. Ne znamo što se događa a potom čujemo da je nestao iz zemlje i da se za njim traga.
-Tražimo drugog odvjetnika, predmet se odužio, mediji objavljuju i drugi prenose izjave odvjetnika N.G. da je cijela priča o silovanju izmišljena od strane majke i djevojčice. Nalazimo odvjetnicu – molimo je da na neki način zaustavi ovakva lažna pisanja i optužbe i da tuži jedan mediji/portal. Odvjetnica otkazuje punomoć koju smo joj dali jer je to riječ o ljudima koje zna . Imućno prezime iz Gruda. Sud odbija naš predmet jer se ne zna tko je vlasnik portala/medija. Nečuveno. Pa pitamo na sudu kako se ne zna tko je vlasnik kad u sinopsisu to piše. Ako se ne zna kako onda radi – ilegalno i zarađuje na lažima i ljudskoj patnji. Tužba odbijena – ne zna se tko je vlasnik.
-Kad ste sve ovo prošli na kraju vas Odvjetnik monstruma silovatelja pita za dijete od 5 godina koje ispade ključ cijele priče i osude roditelja.
-Vlasnica vrtića nam saopćava da je zbog svega što se događa najbolje da se dijete ispiše iz vrtića. Bili smo zatečeni – dijete nije više bilo u vrtiću. Umjesto podrške i razumijevanja svugdje smo gubili tlo pod nogama. Nije bilo institucije u kojoj smo doživjeli pravdu, zaštitu i razumijevanje i imali tretman žrtve nego čak što više nas se klevetalo i tužilo, samo zato što smo se oduprli nepravdi i bezakonju. Kakvo licemjerje.
-Sudac laže, Tužiteljica laže, Odvjetnik monstruma silovatelja laže, silovatelj laže i nikom ništa – Sudac u OS u Ljubuškom poklanja svu vjeru navedenima a diskvalificira iskaze oca, majke, djeda ,daktilografkinje i još uz to roditelje silovanog djeteta lišava slobode i osuđuje zatvorom.
-tko normalan sve ovo može izdržati, prihvatiti i proći da iz očaja ne vrisne. Mi nismo imali pravo ni na to a svi drugi su radili što su htjeli.
-Gdje je pravda !? U čemu smo pred zakonom jednaki!?
-Časni sude još nije kasno – Umi svoje lice!. Istina je reklo bi se božja kategorija „put i život“, ali u svijetu kojem živimo na žalost glasine, laži i tuđa patnja imaju cijenu. “Bio je to osvrt na Bermudski trokut “Sudskog srama (i bludničenja)”.
Ako ima imalo pravde i ljudske savjesti sud bi nas trebao osloboditi od ovog progona.
Milan Rezo
Otac tužene Lare Matić (Majke) i Djed silovane Unuke
