Iako mi to nije bila namjera, komunikaciju sa Zoranom Milanovićem prisiljen sam nastaviti putem javnosti, jer od svojih svađa sa Predsjednikom Vlade RH, a često i svima oko sebe, Predsjednik Republike Hrvatske nije u stanju iznaći vremena za one koji mu ne pljeskaju i ne prostiru latice na putu ka njegovom drugom mandatu.

Predsjedniče Republike Hrvatske, kao general HV i HVO-a, zadnji Načelnik GS HVO-a i prvi dozapovjednik i Načelnik Stožera Vojske Federacije BiH, imam pravo ukazati vam da, kada netko dolazi u nečiju kuću donoseći darove, minimum pristojnosti je to ne činiti kao Danajac.

Razumijem to da ste političar, da su vam glasovi glasača prioritetni, da su motivi vašeg djelovanja u vrijeme rata bili, a i sada su drukčiji od mojih i mojih istomišljenika, i zato odajem priznanje PR timu koji vas savjetuje jer vam popularnost kod ovog, blago rečeno, zbunjenog naroda raste, što i jest vaš glavni motiv. No, naučiti ćete da to nužno ne znači i da ćete dobiti njihove glasove.

Unatoč tome što nemamo iste ciljeve, ipak savjetujem vam, ako želite čuti savjet, da prije svega prestanete vjerovati onima kojima vjerujete, jer vam ne govore istinu ( dvojica od četvorice zapovjednika koji su danas od vas primili odličje u ime odlikovanih zbornih područja nisu nikada bili zapovjednici zbornih područja). Neki od onih koji su na 30 obljetnicu HVO-a pred vama i skupom govorili to ničim, osim pokornošću „velikom Hrvatu“ koji je sjedio do vas, nisu zaslužili.

Mogao bih još puno toga nabrajati, kada bi vjerovao da vaše namjere nisu Danajske, ali spoznaja da 03.04. (prije nekoliko dana) niste došli na 30 obljetnicu pogibije 15 Hrvatskih vojnika, istinskih junaka Domovinskog rata, kao Damaklov mač, stoji nad tim vjerovanjem.

Skroman pozdrav od ne tako velikog junaka poput vaših pratitelja iz RH predvođenih čelništvom Generalskog Zbora RH.

Živko Budimir