Kada biste nekome spomenuli prototip automobila nazvan C88, za pretpostaviti je kako bi prve asocijacije otišle u smjeru nekog Jaguara ili nekog tome sličnog proizvođača luksuza, statusa i performansi. A kada biste uz C88 spomenuli i Porsche, vjerujem kako bi mnogi pomislili kako se radi o novim trkaćem automobilu prepunom tehnologije i performansi. Jer upravo s takvim automobilima ova slavna marka iz Zuffenhausena već desetljećima fascinira svijet automobila i šire.
No ubrzo nakon svih tih sjajnih asocijacija na kraju ipak slijedi svojevrstan hladan tuš. Jer ovaj Porsche ni u primislima nema apsolutno ništa sportski, trkaće i na bilo koji način posebno…
Naime, tamo negdje početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, Porsche je bio u financijskim problemima. I dalje su se od strane tog slavnog prezimena proizvodili itekako posebni sportski automobili. Ali izuzev toga u ponudi iz Zuffenhausena nije bilo ničega drugog. A tržište je tih godina postalo senzibilizirano i počelo odlaziti u smjeru novih tehnologija, ekologije i sličnih stvari i situacija s kojima se isto i dan-danas bavi. Stoga je tih dana postalo poprilično teško prodati neki primjerak 911-ice ili pak neki drugi od sportskih automobila iz Porscheove ergele, pa su se zbog opstanka tvrtke jednostavno morala potražiti neka nova svitanja.
S obzirom na to da je suradnja s proizvođačima kao što su Seat, Lada i Audi već neko vrijeme za Porsche bila aktualna, logičan smjer bio je u razvoju potpuno novog modela s kojim bi Porsche uletio na neko za njih relativno nepopularno tržište.
Inicijalno se razmatralo o Indiji koja je uza svu svoju mnogoljudnost i dalje za Porsche predstavljala veliku nepoznanicu. Ali onda se tadašnji Porscheov prvi čovjek pod imenom Wendelin Wiedeking dosjetio da na svijetu postoji još veće tržište od onog indijskog.
Naravno, govorimo o Kini…
Nakon inicijalnih pregovora i dogovora, u Porsche je stigla pozivnica za posjet Kini. A onda su Kinezi pozvali Porsche da kao slavan proizvođač automobila osmisli model za tamošnje tržište. I to ne jedan od onih niskih i brzih automobila apsolutno podređenih tradiciji, već „najobičnije“ prijevozno sredstvo u kojem bi se Kinezi mogli prevoziti od točke A do točke B.
Porsche je naravno s veseljem ugrabio tu iznenadnu priliku i početkom 1994. godine je na salonu automobila u Pekingu predstavljen koncept pod nazivom C88.
Ukratko, riječ je o poprilično bezličnom gradskom automobilu s četverim vratima i apsolutno nikakvom natruhom bilo kakvog karaktera. Dizajnom je ovaj konceptni automobil bezličan koliko i tržište na kojem se trebao naći, pa nikoga ne treba čuditi kako je riječ o automobilu na koji Porsche nikada nije stavio svoj logotip. Jer to bi valjda na kineskom tržištu značilo elitizam s kojim se oci domovine nikako ne bi složili. I zato je C88 od samog početka djelovao nekako „incognito“.
Prema naputku od strane kineskih vlasti, ovaj je automobil na stražnjoj klupi dolazio s dječjom sjedalicom. Ali samo jednom, bez mogućnosti doplate za drugu. Time je kineska vlada na sebi svojstven način svima davala do znanja da jedno dijete po obitelji i dalje nije savjet, već pravilo kojeg se po svaku cijenu tamošnji državljani moraju pridržavati. No s obzirom na prilike koje su tih godina vladale na prostoru Narodne Republike Kine, to zapravo i ne čudi.
Od opreme je ovaj automobil imao jedno veliko ništa. I time se s jedne strane uklapao u kinesku filozofiju poimanja luksuza, dok je s one druge po tom pitanju zapravo riječ o tipičnom Porscheu. Jer poslovično škrti Porsche ionako oduvijek zastupa ideologije „manje je više“ i „sve košta dodatno“. Stoga je ovaj automobil moguće gledati poput oca Porscheove GT-ideologije u sklopu koje čak niti osnovne stavke opreme u sklopu npr. modela 911 GT3 nisu bile dostupne bez doplate.
Premijerno pokazivanje kineskom svijetu na salonu automobila u Pekingu popratio je i g. Wiedeking. I to nakon što je naučio mandarinski jezik na kojem se obratio zainteresiranim posjetiteljima izlagačkog prostora na kojem je ponosno stajao C88.
Ali sve to nije baš pretjerano pomoglo ostvarivanju ideje i vizije koju su u Porscheu za ovaj automobil imali…
Kako to obično biva s Kinezima, nakon premijere i prezentacije samog automobila, tamošnje su se vlasti pismenim putem zahvalile na svemu. I onda u maniri kineskog kopiranja i preuzimanja vlasništva nad idejama jednostavno preuzeli gotovi dizajn te ga poslali proizvođačima koji su tih dana na prostoru Kine pokretali svoju vlastitu proizvodnju automobila. I Porsche tu nije mogao ništa, već jednostavno prešutjeti, podviti rep i svoja nova svitanja potražiti negdje drugdje dok su Kinezi zbog besplatne tehnologije i ideje prebačene u stvarnost zadovoljno trljali rukama.
Na kraju krajeva je Porsche C88 kao koncept ispao upravo onako kako su to Kinezi htjeli. Ali se usprkos tome cijela priča nije ostvarila onako kako su to u Porscheu inicijalno priželjkivali. Jer C88 zapravo nikada nije krenuo prema proizvodnim trakama, pa se jedan-jedini živući primjerak ovog automobila danas može vidjeti isključivo u Porscheovom muzeju. Ali se zato detalji s ovog neuglednog automobila i dan-danas naziru u sklopu nekih kineskih izmišljotina s četiri kotača i volanom.
Pa ako već ni zbog čega drugog, eto jednog dokaza o uspjehu ove ideje i automobila nazvanog C88.
Krasno, zar ne?!
