Putovanje poglavara Katoličke crkve pape Frane u Irak i po Iraku od petka 5 do ponedjeljka 8 ožujka jamačno je njegov najriskantniji apostolski pohod.
Rimski papa ide na područje gdje još nije zamrla teroristička djelatnost takozvane Islamske Države Šama (“velike Sirije”) i Iraka i gdje je bilo njezino crno srce. Frane ide i na područje gdje još mahnita pandemija covida-19, koja je u subotu izbacila iz stroja njegova internog domaćina, apostolskog nuncija Mitju Leskovara. U nedjelju je objavljeno u Vatikanu da su Leskovarovi simptomi blagi, da on i dalje radi na pripremi Papina posjeta, ali i da je i dalje obavezan na samoizolaciju. I kad Papa dođe u Baghdad, s nuncijem će moći razgovarati samo telefonski, nikako tête-à-tête.
Manje je zlo što mons. Leskovar neće biti u Apostolskoj nuncijaturi kao domaćin, puno je nezgodnije što nuncij neće moći za trajanja posjeta Franu simultano brifirati o ljudima s kojima se susreće, okolnostima i razlozima njihovih stavova.
Epidemiološki rizici
Agencija Associated Press je u nedjelju objavila iz Vatikana mišljenje više epidemioloških stručnjaka da bi Franin pohod ondje mogao biti opasan ne samo po poglavara Katoličke crkve, nego još i više po tamošnje vjernike, kako zbog novog vala zaraze koji se okomio i na Irak, tako i zbog krhkosti tamošnjega zdravstvenog sustava. Ti epidemiolozi predviđaju da će se oko Pape neizbježno gomilati vjernici, izlažući sebe i druge povećanoj opasnosti.
Papa Frane nipošto ne podcjenjuje opasnost od pandemije, kolikogod da nerado nosi masku.
Vodeći računa o njezinoj globalnoj proširenosti te o hendikepiranosti kako siromašnijih zemalja tako i siromašnijih slojeva među bogatijim pučanstvom, Papa je višekratno i energično insistirao na ravnopravnoj i ravnomjernoj raspodjeli vakcina među svim državama i među svim stanovništvom Zemlje.
Papa je također insistirao na poštivanju svih državnih zaštitnih mjera. Njegova Država Vatikanskoga Grada je čak zaprijetila udaljavanjem s radnog mjesta ili otkazom uposlenicima koji iskoriste svoje pravo da se odbiju cijepiti. On se cijepio javno, istodobno sa svojim prethodnikom Benediktom XVI.
Štoviše, Papa je otkazivao opće audijencije, a Molitvu Anđelova pozdravljenja predvodio on line, sve da smanji prilike za zarazu vjernika.
A sada upravo njegov apostolski pohod prijeti širenjem opasne pandemije, koja se probila i u Apostolsku nuncijaturu, gdje će poglavar Apostolske Stolice spavati za boravka u Baghdadu.
Iako nije ni siguran ni poželjan epidemiološki, Papin posjet je i religijski i politički toliko važan, da je praktički neodgodiv.
Irak je zemlja u kojoj su kršćanske zajednice (uz jazide) platile najbolniju cijenu donedavnih ratova, kako postotkom smrtnih žrtava, tako i postotkom protjeranih odnosno izbjeglih. Tim zajednicama, koje većinom pripadaju istočnim crkvama sjedinjenima s Katoličkom, Papin posjet je dugo očekivana duhovna utjeha na najvišoj razini.
Vapaj djece Ocu
Kako da se svećenik, koga njegovi vjernici nazivaju Svetim Ocem, ne odazove vapaju svoje djece?
Na religijskoj ravni, taj je posjet veoma važan zbog daljnjeg građenja mostova Katoličke crkve spram islama, i većinskoga sunitskoga, ali i manjinskoga šijitskoga koji u Iraku ima veoma brojno i važno uporište.
Napokon, to je putovanje važno i iračkim državnim vlastima, kako bi svijetu pokazale da su uspostavile stabilnost i sigurnost.
Ukratko, ni Papa, ni irački vjernici, ni irački državnici, nemaju petlje odustati od posjeta, a to ne bi ni htjeli, počam od Pape koji je poslovično uporan na način koji drugi krste tvrdoglavošću.
Papa ima važan dodatni razlog: put ga vodi u Ur, mjesto odakle je – po predaji – židovsko-kršćansko-muslimanski praotac i prorok Abraham/Ibrahim. Uzalud je njegovim stopama htio poći sv. papa Ivan Pavao II u Svetoj godini Velikog Jubileja 2000. Nije ni uzmogao, ni išao. Papa Bergoglio sada ima tu mogućnost: zatvoriti ciklus jubilarnih hodočašća sv. pape Wojtyłe.
Program Papina posjeta veoma je opsežan. U petak leti iz Rima, stiže u Baghdad, ima razgovor s predsjednikom Vlade Mustafom Al-Kadhimijem, pa govori na ceremoniji dobrodošlice u Predsjedničkoj palači. Slijedi kurtoazni posjet predsjedniku Republike Barhamu Salihu.
Prvi programski govor iračkim vlastima, predstavnicima građanskog društva i diplomatskom zboru Papa drži zatim u Salonu Predsjedničke palače, a sljedeći govor drži nakon toga biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, sjemeništarcima i katehetama u sirokatoličkoj Katedrali Gospe od Spasa u Baghdadu.
U subotu Papa leti u Najaf gdje će kurtoazno posjetiti šijitskoga vjerskog vođu ajatollaha Sayyida Alija Al-Husaynija Al-Sistanija. Potom leti na jug u Nassiriyu, pa drži govor na međuvjerskom sastanku na Urskoj visoravni, dakle na mjestu odakle se, po predaji, Abraham/Ibrahim uputio iz Ura Kaldejskoga na putovanje put Zemlje Obećane, sklopivši savez s Bogom koji i danas, valjda, obavezuje Židove, kršćane (koji tome Starom zavjetu dodaju Novi) i muslimane (koji svemu tome dodaju Muhammedovo poslanje).
Posjet Kurdima
Zatim se Papa vraća u Baghdad, pa uvečer predvodi svetu misu u kaldejskoj Katedrali sv. Josipa, na kojoj se očekuje i njegova homilija.
U nedjelju leti na sjever, u Erbil, gdje će ga na aerodromu dočekati predsjednik Autonomne oblasti Iračkog Kurdistana Nachirvan Barzani, te vjerske i civilne vlasti u toj Autonomnoj Oblasti. Ondje će Papa razgovarati s predsjednikom Barzanijem, te s oblasnim premijerom Masrourom Barzanijem.
U Mosul Papa zatim ide helikopterom, pa će u tom gradu na Crkvenom trgu (Hosh al-Bieaa) izreći molitvu za pokoj duša žrtava rata. Mosul je, među inim, bio poprište osobito krvavih i okrutnih represalija sunitske “Islamske Države”.
Odatle opet helikopter vodi Papu u Qaraqosh, gdje će u Crkvi Bezgrešnog Začeća održati govor i Molitvu Anđelova pozdravljenja.
U Erbil se Papa vraća opet helikopterom, da bi predvodio svetu misu na stadionu Franso Hariri. Na kraju te naporne nedjelje papa Frane se vraća avionom u Baghdad.
Slijedi u ponedjeljak završni čin putovanja: ceremonija oproštaja na Međunarodnom aerodromu, odakle se Papa vraća u Rim.
