Policijski sat u ŽZH koji je uveden od 20,30 sati do 05,00 ujutro poradi smanjenja broja zaraženih od COVIDA-19 sa sobom nosi i mnoge popratne nus-pojave od kojih su neke poznate a dosta njih se javlja naknadno a nitko od nas ne zna kada će i gdje buknuti kao požar nesagledivih razmjera. Osim što se ljudi zatvaraju u kuće, te bivaju osuđeni jedni na druge, supružnici koji danima bježe jedno od drugoga, njihova djeca koja se ne podnose, bivaju stiješnjeni u taj labirint obiteljskog doma u kojem se sudaraju svako malo jer svi imaju svoje fiziološke potrebe, a žele biti slobodni premda svi imaju pametne telefone, laptope, PC-e, TV plazme, te ostala tehnička pomagala pomoću kojih se „ubacuju“ u virtualni, imaginarni svijet u kojemu nema sentimenta, osjećaja, empatije, duše za bližnjega svoga. Za dragoga svoga.
Svijet u kojemu se ljudi otuđuju jedni od drugih i taj proces nezaustavljivo teče i truje duše pojedinaca sve većom brzinom. Odista ponekad se bolje prepustiti tom virtualnom svijetu nego li se svađati sa svojim ukućanima, no nikada do sada taj svijet otuđenosti nije došao do ovog stadija. Do granice koja je davno prijeđena zahvaljujući tim silnim tehničkim pomagalima koja ubijaju svaku pomisao na razgovor iskreni, prijateljski, roditeljski, sinovski ,majčinski ili maćehinski svejedno. I premda bi taj policijski sat trebao u naše obitelji izvorno vratiti tradicionalni starokršćanski štih i duh zajedništva i obiteljske molitve pomoću koje se može sve, zatvaranje ljudi u kuće među njima stvara nepremostivi jaz sa sve većim posljedicama, a opet zahvaljujući tim tehničkim pomagalima kojima generacija novog doba robuje sve više. Premda svaka naša kuća ima bibliju malo ju tko otvara i ona negdje osamljena ostavljena po strani korica prepunih prašine kao živa vječna istina čeka da joj netko otvori dušu ali ne. Toga većinom nema.
Ipak,i pored svega toga među nama postoje neki, premda rijetki ljudi raznih profila, naobrazbe i zanimanja koji žele slobodu, čist i svjež zrak pored rijeke Lištice, ili pak ulicama našeg grada i poslije 20,30 sati. Kako bi se izvukli iz svoje ljušture u koju su se sami zatvorili ili ih je netko u nju zatvorio ne njihovom voljom. A šetnja baš u vrijeme policijskog sata vraćala im je volju za životom, misao kako žele biti nesputani pod kapom nebeskom u bilo koje vrijeme dana i noći.
I upravo poradi ove skupine ljudi,istinskih razvojačenih Branitelja iz borbenih postrojbi, RVI-a, ranjenih, ozlijeđenih i oboljelih, zatočenih, pa čak i članova njihovih obitelji, koji pripadaju URB HVO-a ŽZH ili joj ne pripadaju koji žele mirno, bez zalaženja u bilo kakve ugostiteljske objekte šetati sami, ili u društvu sa par svojih kolega , iza 20,30 sati jer su tako naučili, jer tako moraju. Nikakve mjere prisile, ograničenja ili zabrane ih u tome ne mogu spriječiti u njihovu kretanju jer ne krše nikakve Božje a ni ljudske zakone. Smisao njihovog života je živjeti slobodno, i slijediti svoju misao koja nikoga ne ugrožava, kretati se nesputano krajevima za koje su u Domovinskom ratu bili spremni dati svoj život, a sada im se ta sloboda ograničava. A to može biti jako opasno i pogubno za društvo koje im to onemogućava. To je isto kao da deklariranom i praktičnom vjerniku zabranite odlazak u crkvu. Stoga se s time nitko ne smije igrati jer je ovo jako skupa i opasna igra u kojoj svatko može izgubiti. Igra čije se nus-pojave ne mogu ni zamisliti.
Stoga se ovim putem u ime URB HVO-a ŽZH obraćamo odgovornim osobama kriznog stožera civilne zaštite u ŽZH da razmotri ograničavanje kretanja ovakvoj skupini istinskih razvojačenih Branitelja i članova njihovih obitelji u mirnoj šetnji ulicama našeg grada, šetnicama pored rijeke Lištice, ili mjestima predviđenim za rekreaciju i odmor, bez njihovog velikog okupljanja ,zalaženja u ugostiteljske lokale kojima je svakako zabranjen rad ,nakon uvođenja policijskog sata iza 20,30 sati jer bi ograničavanjem kretanja takvih skupina Branitelja bilo ozbiljno ugroženo njihovo opće psiho-fizičko zdravlje a samim time i opća sigurnost građana Grada Širokog Brijega ukoliko bi im se njihovo kretanje u to vrijeme onemogućilo. Onemogućavanje njihovog kretanja proizvelo bi učinak „Damaklovog mača“koji visi nad glavama stanovnika ŽZH a to zacijelo nitko ne želi.
Stoga pozivamo ovim putem krizni stožer civilne zaštite ŽZH da ozbiljno razmotri ovaj problem te uzme u razmatranje svaki pojedinačni prijavak ovakvih Branitelja, te im na temelju vjerodostojnih dokumenata i neposrednog razgovora s njima omogući kretanje i nakon policijskog sata.
Ovaj dopis šaljemo u sve javne medije kao i u sjedište kriznog stožera civilne zaštite ŽZH.
URBHVOŽZH
