Političari u inozemstvu dali ostavke zbog izjava, kašnjenja, plagijata ili čokoladica, naši neće ni kada ‘ispare’ desetci milijuna maraka!

PRO Oglas

Bosna i Hercegovina je leglo svakojakih afera koje su nažalost po sve nas koji živimo u ovoj zemlji postale češće nego ‘obične’, informativne vijesti. A kada je tome tako, onda jednostavno postaju sve više i više normalno stanje stvari i žitelji ih sve više tako i prihvaćaju.

Naravno, s obzirom kako je BiH duboko podijeljeno društvo, i to ne samo nacionalno nego i politički, pa onda je ‘našima’ dopušteno sve a ‘njihovima’ nije ništa.

Sve to su političke i korporativne elite iskoristile kako bi pojačali ‘prodaju iluzija’ jer smo postali jako dobri i redovni ‘kupci tih iluzija’. I iz toga je jasno kakvo je bh. društvo danas i kakvi su nam izgledi da se u nekom srednjoročnom razdoblju počnemo čupati iz političkog, demografskog, ekonomskog ali i moralnog blata. Ipak, možda je u svemu najgore to kada političke ili pravosudne elite budu nedvojbeno uhvaćene s prstima u pekmezu ti ljudi sve više i ne trude toliko skriti tu činjenicu nego se brane rečenicom: ‘Ali i ovi drugi su radili to i to…’. I to bi trebalo biti opravdanje silnih afera od kojih običnom čovjeku bude muka? Ali opet ‘naši’ to prihvaćaju kao argument, a ‘njihovi’ isto to rade kada su u pitanju ‘njihovi’.

Savršen recept za bh. političke (kvazi)elite ne mogu biti odgovorne za bilo što te će samo nastaviti raditi kao što su to čini i do sada.

Niz afera, nitko odgovoran

Afere ‘Respiratori’, ‘Asim’ ili posljednja oko malverzacija oko glasanja u Srebrenici su ogledni primjer zbog čega ova zemlja nema nikakvu šansu krenuti na bolje. Svi, ali bukvalno svi ‘umočeni’ u ove afere ‘peru ruke’ od svega i krivnju prebacuju na druge.

Jer oni i njihovi nisu krivi, ne mogu biti krivi zbog činjenice da je sve to podmetanje s druge strane, obavještajni ili paraobavještajni rat protiv njih a i ako se ne mogu izvući onda pričaj kako možda sve to i jeste tako ali i ovi drugi imaju afera.

Još k tome ne mogu se ljudi ‘duboku umočeni’ u raznorazne malverzacije i peripetije smjenjivati jer su bili u ratu. Nadalje, u nas je normalo da čovjek koji je pravomoćno osuđen za zlouporabu položaja dok je obnašao visoke javne dužnosti nakon toga ponovno bude imenovan na viske pozicije u javnoj upravi.

Je li možda netko očekuje da se Fadil Novalić i Jelka Milićević povuku s pozicija ukoliko sud potvrdi optužnicu? Hoće li se netko u vrhu stranka koje su ih imenovali zapitati ima li ikakve moralne ili političke odgovornosti? Je li netko očekuje da za kadroviranje u Prijedoru, oko slučaja čovjeka iz Sarajeva koji je svojevremeno bio predložen za direktora Toplana ili sada u Srebrenici netko snosi političku ili moralnu odgovornost u SDP-u?

Naravno, iz svega treba izdvojiti i javno još jednim pohvaliti potez Saše Magazinovića, koji s ničim od toga nema veze, a očitao im je svima moralnu i političku lekciju.

Kako to funkcionira u svijetu?

Sve ovo jasno pokazuje koliko smo udaljeni od civiliziranog, demokratskog svijeta i zbog čega standard tog istog svijeta nećemo nikada stići. A za to ćemo prezentirati i niz primjera.

Jedan japanski ministra dao je ostavku jer je zakasnio tri minute na sjednicu parlamenta a drugi zbog izjave kako je dobro da se tsunami 2011. dogodilo na području Tohoku na sjeveroistoku Japana, jer bi šteta bila još veća da je bilo u blizini glavnog grada.

Nekadašnja britanska državna tajnica Jacqui Smith dala je ostavku jer se saznalo kako je njezin suprug na državni trošak posudiodva filma za odrasle koje je platio službenom karticom.

U Norveškoj je svojedobno ministar ribarstva podnio ostavku jer je nosio službeni mobitel na ljetovanje.

Francuska ministrica vanjskih poslova Michèle Alliot-Marie podnijela je ostavku nakon što se s godišnjeg odmora u Tunisu umjesto komercijalnim letom vratila privatnim zrakoplovomjednog biznismena.

Nekadašnja švedska ministrica kulture Cecilia Stego Chilo podnijela je ostavku nakon što se saznalo da nije plaćala godišnju TV pretplatu. Nekadašnja zamjenica premijera Mona Sahlin bila je upletena u aferu ‘Tobleroni’, odnosno, koristila je službenu kreditnu karticu kako bi kupovala pelene i čokoladicu. Nekadašnja Švedska ministrica trgovine Maria Borelius dala je ostavku nakon što su otkrili da je tijekom 90-ih zaposlila dadilju ‘na crno’, dakle nije plaćala porez i naknade za zaposlenika.

Finska ministrica financija Katri Kulmuni podnijela je ostavku nakon što je u medijima objavljeno da jejavni novac za medijsku obuku.

Njemačka ministrica obrazovanja Annette Schavan, podnijela je ostavku nakon što je utvrđeno da je njezin doktorat zapravo plagijat. Zbog istog razloga iz politike se povukao i nekadašnji ministar obrane Karl-Theodorzu Guttenberg.

Nekadašnja estonska ministrica obrazovanja Mailis Reps podnijela je ostavku nakon što je njen vozač službenim automobilom odvozio njenu djecu u školu. Inače, Reps je samohrana majka šestero djece.

A da ne pričamo o krupnim aferama poput one u Austriji sa tadašnjim vicekancelarom i čelnikom krajnje desnice Heinz-Christian Stracheom zbog čega ne samo da se on povukao nego je pala cijela vlada i išlo se na nove izbore.

E sada se svi zapitajmo da se u BiH primjenjuju ovi standardi bi li itko ostao u politici? Jasno je da bi to bio tek mali broj njih. E upravo je to ono zbog čega smo samo europsko dno po svemu što se može mjeriti i zbog čega ćemo i dalje nastaviti propadati.

Dragan Bradvica / Dnevni.ba

SLUČAJ "AMIR GROSS KABIRI"

POSLJEDNJE OBJAVLJENO