Pomoć Vlade FBiH od 100 KM kao sol na ranu nezaposlenim osobama

PRO Oglas

Nedavnom uredbom Vlade FBiH određene kategorije stanovništva u FBiH su dobile jednokratnu novčanu pomoć od 100 KM kao odgovor na povećanu inflaciju, te povećanje cijena goriva i osnovnih živežnih namirnica u FBiH, a samim time i povećanjem životnih troškova.

Svaku mjeru koja ide u smjeru kakvih-takvih povećanja plaća, mirovina, invalidnina, ili davanje jednokratnih novčanih pomoći, ili pak pomoći u paketima živežnih namirnica siromašnom pučanstvu BiH pa i FBiH treba pozdraviti, no da li je Uredba Vlade FBiH kojom se korisnicima minimalnih mirovina, civilnim i ratnim invalidnim osobama, te korisnicima tzv. “egzistencijalne novčane naknade“ uz njihova mjesečna primanja daje još 100 KM pravična ukoliko ona potpuno ignorira na stotine tisuća nezaposlenih osoba u FBiH koji su evidentirani na Zavodima za zapošljavanje i kojima je Uredba Vlade FBiH tek sol na otvorenu ranu?

Svi smo duboko svjesni kako tih famoznih 100 KM neće značajno popraviti životni standard tih korisnika, jer su im primanja ionako mala, no tih 100 KM koje su ne prvi put zaobišle nezaposlene osobe s Zavoda za zapošljavanje u FBiH bi tim nezaposlenim osobama došle kao dobro jutro li sunčeva zraka koja im se smiješi kroz prozor njihovog svakodnevnog umornog jutra.

Ogroman broj nezaposlenih osoba u FBiH žive na grbači svojih starih roditelja ni krivi ni dužni jer je dobar dio njih nezaposlen ne svojom voljom a imaju VSS ili VŠS, te mnoge SSS s kojima bi mogli obavljati mnoge poslove, no rodijačko – uhljebničko-stranačke sveze koje vladaju u BiH, FBiH, njenim županijama, općinama i gradovima im ne dopuštaju dobiti iole kakav smislen i kvalitetan posao, te su stoga te osobe primorane žicati crkavicu od svojih roditelja, odlaziti na tek jednu jutarnju kavicu s frendićima, koju će do podne ispijati u svojim jeftinim bircuzima, a kasnije uz šetalište rijeke Miljacke ili bilo koje druge hrvatske-muslimanske rijeke ili riječice u FBiH razmišljati o svom uzaludnom životu i školovanju, mrgodnim pogledima svojih roditelja ili pak jednog od njih jer se jedan već davno preselio na drugi svijet, kad se negdje iza podneva pojave na vratima stana u vlasništvu tih roditelja ili jednog od njih sa strepnjom od njihovog-njegovog-njenog pogleda, punog prijekora ili pak pogleda na njih-njega-nju dok sjede i bulje u TV premda ih na tom prokletom, izmišljenom ekranu ne zanima ništa osim vijesti u kojima im se odlukom Vlade FBiH povećava penzija-mirovina ili im se udjeljuje jednokratna novčana pomoć uz nju.

Nitko ne pita te nezaposlene kako se osjećaju u koži 48 godišnjaka koji još uvijek živi na grbači svojih roditelja na izdisaju života, premda su i oni dobrim dijelom na izdisaju nadanja u bilo kakav smisleniji posao jer ih je vrijeme u očajničkom i uzaludnom traženju i nadanju dobivanja posla pregazilo i uzelo pod svoje, kojemu se odupiru nabavkom punjenih cigareta u najlon vrećici za manje od 2.00 KM po punjenju, punjenim duhanom sumnjive kvalitete, a nabavljenim po veletržnicama koje su zadnje utočište za ljude poput njih, ispražnjene od svih obzira i osjećaja.

Dobrom dijelu njih sad je apsolutno kasno otići trbuhom za kruhom u treće zemlje jer ne poznaju Njemački jezik, a muka im je od njega ili pak nemaju financija a ni motiva platiti kurs Njemačkog jezika, osim Engleskog kojeg poznaju u priliku, a imaju obvezu i prema svojim starim roditeljima ili barem jednom od njih premda ih ovi tjeraju od sebe govoreći im: “samo ti idi, ne brini se ti za mene, meni su svakako dani odbrojani“ što je drugo ime za skinuti ih sa njihovih-njegove-njene grbače.

Oni drugi kojima je sad relativno kasno otići vani još se uvijek nadaju nečemu, pa svaku KM koju ižicaju od roditelja ili s neke druge strane daju na kladionicu ili na bingo jer se tu najviše nadaju dobitku premda su i tu izgubili svaku nadu govoreći: “tko je to još prevario struju?“ a ipak se vraćaju na ta mjesta kao posljednje utočište mrtvih a još uvijek živih osoba.

Dani se broje, pa tako mjeseci i godine njihove evidencije na Zavodima za zapošljavanje koji su utemeljeni kako bi ti ljudi koji su tu upali po rodbinsko – uhljebničko – stranačkim svezama vodili evidenciju o nezaposlenim osobama, objavljivali javne pozive i natječaje o čemu bi trebali pravodobno obavještavati nezaposlene osobe s tih Zavoda i nuditi im poslove i radne zadatke sukladno njihovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, no oni to nikada ne čine, osim ako je u pitanju Javni poziv ili natječaj kojim se nudi radno mjesto u JU ili JP čiju objavu skriju sve do onog trenutka dok se ne osiguraju da će osoba zbog koje je taj natječaj i objavljen biti primljena, pa stoga nije rijedak slučaj kako mnoge nezaposlene osobe na tim Zavodima za zapošljavanje provedu preko 30 godina a da ih nitko nikada nije zovnuo i ponudio im posao.

Stoga se postavlja opravdano pitanje čemu i za čiji račun služe ti Zavodi za zapošljavanje ako se ne skrbe za nezaposlene i ne nude im poslove koje odgovaraju njihovoj stručnoj spremi?

Da li je konačno došlo vrijeme korjenitih izmjena Zakona kojim se reguliraju radni odnosi u FBiH i evidencija nezaposlenih osoba kako bi Zavodi za zapošljavanje dobili svoju svrhu kakvu imaju u zemljama EU pa bi stoga bilo bespredmetno raspravljati o mizernoj pomoći nezaposlenim osobama od 100 KM kada bi oni imali mogućnost dobiti posao sukladno svojoj stručnoj spremi u zakonskom roku.

Zavodi za zapošljavanje su konačno tek jedna karika u nizu silnih nepravilnosti i nakarada kojima robuje BiH, a usudim se reći i društvo tzv. “regiona“ kako mu tepaju silni jugonostalgičari kojih su prepune države bivše zločinačke SFRJ pa i BiH.

Prva istinska prilika za izmjenu postojećeg nakaradnog stanja u BIH su parlamentarni izborni u BIH zakazani za dan 02.10.2022.godine na kojima će se birati oni koji će nastaviti zločinačku politiku prema Braniteljima, umirovljenicima, invalidnim, nezaposlenim i socijalno ugroženim osobama, ili pak oni koji će se takvoj politici umjeti i htjeti oduprijeti.

Ako netko smatra kako takvi koji žele promjene na bolje u BiH ne postoje neka malo oslušne sa strane a ne s one koju svi slušaju.

Vlado Marušić / OTPOR.Media

SLUČAJ "AMIR GROSS KABIRI"

POSLJEDNJE OBJAVLJENO