Poruka iz Gruda: OTETO PROKLETO! Dokumentiranu laž strovalimo u provaliju

PRO Oglas

Župa Grude ispratila je svog fra Antu Šaravanju u zagrljaj Kristu. Više tisuća vjernika prošlo je pored lijesa, molilo i preporučivalo se u molitve fra Ante Šaravanje rođenog za Nebo, za Uskrslog Krista.

O fra Antinu mučeničkom životu i mučeničkom životu samih Gruda i drugih hercegovačkih župa govorio je fra Antin ministrant, urednik i novinar Željko Andrijanić, te predsjednik Hrvatke akademije znanosti i umjetnosti i predsjednik Napretka iz Mostara fra Andrija Nikić, piše portal Grude.com.

Andrijanić se u tekstu osvrnuo na veličinu fra Ante Šaravanje, ali i poslao poruku o Hercegovačkom slučaju zbog kojeg se Krist već pola stoljeća krvavim znojem znoji u Hercegovini.

Hvaljen Isus i Marija,
Dragi župljani od čitlučkog Dobrog Sela preko Međugorja, Čapljine, župa u Tomislavgradu i Ljubuškom pa sve do Gruda, cijela napaćena Hercegovino i svi koji nas gledate putem internet platformi, rodio se za Nebo, na blagdan Svetog Franje, naš fra Ante Šaravanja.

Izdvojit ću dva događaja kroz protekla tri mjeseca. Sjedim s fra Antom i s fra Stankom i fra Ante mi s osmijehom na licu kaže: Ja se smrti ne bojim, idem svom Gospodinu, a znam da ćeš mi između ostalima govor, a moji župljani me lijepo ispratiti. Onog jutra na blagdan Svetog Franje kad se rodio za Nebo, sanjao sam i fra Antu i fra Bernarda. Bez velikih detalja ću vam reći nakon bura i oluja, na kraju sna, sunce je zasjalo i fra Ante je našao svoj mir, a u istom trenutku završetka sna meni je fra Stanko javio da je fra Ante otišao svom Gospodinu.

Župljani, da se danas gleda vjernost Gospodinu, hrabrost u vjeri, srčanost u propovijedima, milost prema drugome, Fra Ante Šaravanja bi bio i blaženik i svetac. Podršku za te riječi imamo u Gospodinu, jer nama koji smo ga poznavali fra Ante će ostati i blaženik i svet čovjek, mučenik koji je 2000. poslušao glas Gospodnji i krenuo u mučeničke, franjevačke Grude. Krist je uzeo svoj teški križ 33. godine, fra Ante 2000. Mogao je fra Ante odustati jer je njegovo zdravlje već bilo načeto, mogao je i birati gdje će jer je izdaja i prodaja svog naroda među Hrvatima uvijek nagrađivana i judinim škudama i visokim funkcijama! A naš fra Ante niti je izdao niti je prodao niti je odustao, već je uzeo svoj križ i rekao: Gospodine neka bude volja tvoja. Idem gdje me ti vodiš. A On ga je doveo u Grude i osnažio da tolike godine poživi i promiče vjeru ne samo u Grudama nego i u cijeloj Hercegovini gdje se tražila njegova pomoć.

U zborniku Župe Grude objavljenom još u prošlom tisućljeću piše: Na inicijativu fra Ante Šaravanje 1984. godine kada je uputio pismo “Franjevačkim samostanima i župama u Hercegovini i hercegovačkim misijskim postajama u Europi da bi pomogli izgradnju kuće, svi su se velikodušno odazvali…“ Danas smo u uređenoj crkvi. Najljepšoj na svijetu kako mnogi kažu. Nađite u širem okruženju crkvu pred kojom se u posljednje vrijeme više novih bračnih parova fotografiralo. Imamo najljepši plato. Gledamo župnu kuću lijepu poput samostana. izgradiše nam crkvu naša četvoricu fratara, župnik fra Stanko, naš fra Bernard, naš fra Ante, ni fra Andriju ne zaboravljamo. A možda još važnije dadoše identitet ovoj mučeničkoj župi.

Život neumorno teče. Ne okrenemo se, a čini nam se da je sve već prošlo. Međutim, ostaju djela. Iza fra Ante ostaju graditeljski pothvati, propovijedi koje otvaraju vrata Raja onima koji će ih živjeti i poruke koje će nakon njegovog odlaska u Nebo postati još upečatljivije.

Župljani, govorim danas u vaše ime, ali sad ću malo govoriti i kao Željko Andrijanić, fra Antin ministrant, ne toliko zbog vas ovdje u crkvi jer vi ovo što ću reći dobro znate, nego zbog onih koji nas putem internet platformi gledaju i slušaju, a ne znaju zbog čega nam otimaju župu i zašto se mi borimo. Upravo mi je fra Ante u onom tamo prijelomnom vremenu rekao: Željko, izaberi neko zanimanje i progovori, a citirao mi je i jednog uglednika izvan naše župe koji mu je rekao: stvorite kritičnu masu za slučaj i medijski ga izložite. Slučajno ili je to bilo fra Antino čudo, poslovni put mi se spojio s tim uglednikom. Fra Ante hvala. Fra Špiro Andrijaniću, hvala tebi na ovom Gospodnjem, svetom oltaru. I reći ću riječi koje nekima nisu drage, ali ne mogu me prekinuti, kako reče dok je primao nagradu za Osobu godine Enis Bešlagić. A zašto vam njega spominjem. Prije 5 mjeseci razgovaram s njim i spominjem ugroženost hrvatskog naroda u BiH. Pričamo, i u jednom trenu dođemo na temu Hercegovačkog slučaja i on mi ovo reče: Brate, tko mene ugrožava u mom Tešnju ili tebe u tvojim Grudama? Sto posto ste Hrvati, a fratre, one koji su izgradili ovu zemlju, žele vame odatle otjerati. Ušutio sam. U mojim Grudama, u mojoj Hercegovini progone ih i odavde izgone takozvani moji, takozvani naši.

Mi danas pričamo da je svijet u nikad većim problemima još od II svjetskog rata. Spominje se kako su problemi počeli 2015., migrantskom krizom, izraženijim radikalizmom i slično. A nitko ne spominje jednu fotografiju iz te godine… spominjali su je naš fra Ante, naš fra Bernard i naš župnik fra Stanko. Sjetite se onog dječaka u Siriji, tijelo mu izranjeno, nema više snage, tijelo mu je izranjavano, na umoru je, posljednje riječi mu bijahu: SVE ĆU VAS REĆI BOGU. Što imamo od tada? Intenzivirane ratove, još radikaliziranije skupine, bolesti koje se stoljeće ovako nisu širile, nemire na svakom dijelu zemaljske kugle. Pričamo što se događa nakon smrti jednog djeteta i riječi: SVE ĆU VAS REĆI BOGU.

U jednoj Hercegovini, neki na pozicijama moći, u jednom ordinarijatu, unijeli su sjeme razdora u narod, slali pisma protiv franjevaca i Međugorja u svijet, na temelju dokumentirane laži prisvajali župe u koje su utkane franjevačke kosti… neka se takvi u svojoj duši zapitaju jesu li svjesni da je sada jedan od najboljih propovjednika u Hercegovini, čovjek koji je krenuo iz Dobrog Sela, a onda i iz župe Međugorje sijući ljubav i milosrđe, koji se zaredio 1975. kad je promovirana prevara RP, danas s Gospodinom i onim djetetom koje je reklo SVE ĆU VAS REĆI BOGU.

Dok se crkve u svijetu zatvaraju ova naša mučenička i druge mučeničke prepune su vjernika. I mi koji se bavimo javnim poslom, a još više vi u centrima moći koji možete promijeniti ovo stanje snosite odgovornost i bit ćete odgovorni ako Hercegovinu pretvorite u Njemačku gdje crkve zatvaraju i privatiziraju ili Švicarsku gdje bez raznih potvrda vjernike ne puštaju na misu ili Francusku gdje vjernike sablažnjavaju, a to ste mogli ovih dana vidjeti.

Jedina stvar na temelju koje vi takozvani naši nas progonite je dokumentirana laž iz vremena Jugoslavije koju ste ranije gurali uz podršku Hercegovini dalekih moćnika, a koji su danas pod raznim istragama. A dekret o Hercegovačkom slučaju mijenjao se nekoliko puta kroz prošlo stoljeće, a vi danas nas uvjeravate: Ne može se promijeniti!

Vi koji ste novi u tom centru moći, učite na pogreškama ovih nedavno smijenjenih. Ne promijenjenih, iako njima ljepše zvuči da su promijenjeni, nego smijenjeni. Nisu oni slomili zube na Grudama i drugim mučeničkim župama, kako neki vole reći, nego na Kristu. Krist kažnjava pohlepu i sujetu. Dok su oni kalkulirali s Bogom, ovaj narod je molio i vapio, uzdao se u Boga bez ikakvih kalkulacija, čuvao s ovim mučenicima ovu svetu vjeru. Novi ste! Pitajte prethodnike koliko su nemira osjećali kada bi im se samo spomenula crkva u mučeničkim župama. A zašto? Postoji izreka OTETO PROKLETO. I kada Krist dođe na zemlju ponovno, ta će izreka odjekivati jače od ičega. Otimati na temelju prevare i nametanja kadrova u župu u koju su utkane franjevačke kosti i izgovorene tolike nebu vapijuće molitve ne može završiti s blagoslovom.

Fra Vendelin Karačić prije rođenja u Nebo je napisao: KRIST SE U HERCEGOVINI VEĆ POLA STOLJEĆA ZNOJI KRVAVIM ZNOJEM. Puno je ovdje isplakano suza i izgovoreno u nebo vapijućih molitvi da bi Gospodin nijemo promatrao ovo što vi neki iz centara moći radite Hercegovini. Iako nas tlačite, ponižavate, gazite, da bismo zaustavili rat kojeg ste vi započeli, pružamo vam ruku pomirenja da ovu dokumentiranu laž strovalimo u provaliju prije nego što Krist koji se ovdje pola stoljeća znoji krvavim znojem sve nas ne potopi. Neka vam uvijek u primisli bude dječak koji je rekao: SVE ĆU VAS REĆI BOGU. Jer život prođe prije nego što se nadate, a sve te pozicije moći zbog vas, zbog nas, zbog kojih vas sada u nebesa dižu oni koje smatrate prijateljima, i one će proći.

Sveti Franjo Asiški koji je na svoj blagdan bio na Zemlji da povede fra Antu u nebo rekao je: Zapamtite, kad napustite ovu zemlju, sa sobom ne možete ponijeti ništa što ste dobili – samo ono što ste dali: puno srce, obogaćeno iskrenom službom, ljubavlju, žrtvom i hrabrošću.

To je fra Ante dao drugima i zato je nama župljanima s osmijehom od uha do uha ove godine govorio: Ja idem svom Gospodinu!

Bog se pobrinuo da sačuvamo snimku fra Antine propovijedi ove godine na Uskrs. Strepili smo tada zbog pandemije, a vjernici smo. Onda je on došao pred nas i protresao naše misli riječima: NE BOJTE SE! ISUS JE USKRSNUO. Postoji ta snimka i poslušajte je u kojoj god situaciji možete.

Sačuvali smo i snimku kada je za Veliki petak 2020. vapio za punom crkvom, a domalo svake nedjelje i svetkovine unatoč svemu bijaše puna, prepuna.

Fra Ante, prepuna je vjernika i danas tvoja Crkva kad se opraštamo od tebe. I Nebo plače i suosjeća s nama. Ali gore gdje s oka svaka suza nestaje, gdje si ti došao, sunčano je. Raduju ti se tvoji roditelji, tvoje sestre, časna sestra Veselka Veronika, sestra Marija, fra Bernard… brojna obitelj i prijatelji, fratri i ostali svećenici koji su te voljeli i poštivali.

Tvoj grudski puk kojeg si ispraćao kroz ove godine kušnji i patnje, a opet ponosa i radosti u Gospodinu i koji nije znao živjeti bez svog fra Ante opet je s tobom i zamislimo njihovu sreću kad su te vidjeli.

Sada si još jači, bez bolesti i bez progona, sada si sa svojim Kristom i sa zborom vjernika. Zagovaraj na nebu fratre naš, mučeniče naš da istina dobije glavnu riječ, a Hercegovina mir i svećenike nekad crkvene velikane poput fra Alojzija Mišića i fra Rufina Šilića, te poput naših iz Gruda rođenih za Nebo fra Gabre Grubišića, fra Tihomira Zupca čije tijelo pogubiše i skriše na Križnom putu, fra Andrije Šoljića, fra Ante Bašića, fra Bernarda Marića i tebe moj fra Ante. Peti franjevče čije tijelo počiva u mučeničkim Grudama, a šesti naš mučenik fra Tihomir je u našem srcu i duši.

Fra Ante, vjerujemo da ćemo se kada dođe naš čas radovati tvojim propovijedima na Nebu, naši preci i stari župljani iz Hercegovine već se raduju. A znamo da ćeš nadahnuti nekoga da ih čujemo opet i ovdje na zemlji.

Naš mučeniče rođen u Nebu na blagdan Svetog Franje moli za nas sa Uskrslim Kristom i zagovaraj za svoj puk.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine
I svjetlost vječna neka mu svijetli
Počivao u miru Božjem
Amen

Željko Andrijanić, župljanin župe Grude, zajedno sa župljanima


Predsjednik Hrvatke akademije znanosti i umjetnosti i predsjednik Napretka iz Mostara fra Andrija Nikić u svom govoru je istaknuo kako je fra Antu zaredio papa Pavao VI i kako je omiljeni franjevac i kada su mu fizičke snage bivale slabije, uz molitve za Narod, Crkvu i Provinciju ostavljao je svoju domoljubnu, kršćansku i franjevačku privrženost vjernomu katoličkom narodu.

Kad umre fratar, ožalošćeni postaju rodbina! Danas nas je u svetištu Svete Kate u Grudama okupio naš fra Ante Šaravanja kako bi zahvalni u vjeri zamolili Stvoritelja da mu oprosti grijehe i nagradi dobra djela. Na svetkovinu Svetog Franje Sestrica smrt je došla po fra Antu i preselila ga sa Zemlje u Nebo. Od sada Zemlja je stan njegovih tjelesnih ostataka, a Nebo novi dom vječnoga mira.

Napustio nas je i okupio u ovom Svetištu fratar koji je davnoga 22. kolovoza 1949. godine iz Dobrog Sela preko Tepčića krenuo na put. Redale su se njegove životne postaje: Čitluk, Split-Poljud, Humac, Sarajevo, Freiburg-Njemačka i Tomislavgrad (Duvno). Nakon poziva iz Rima uputio se u Vatikan na svećeničko ređenje papi Pavlu VI. To je onaj Papa koji je pobjednike Vjeronaučne olimpijade, koje je poučavao fra Jozo Zovko, u vatikanskoj dvorani punoj hodočasnika srdačno i znakovito pozdravio: “Među nama pozdravljam vjeronaučne pobjednike iz Jugoslavije.” Taj je pozdrav izazvao burni i dugi pljesak vatikanske dvorane, stoga je sam Sveti Otac Papa blago posredovao kako bi utišao nazočne. Potom je čvrsto, odlučno i poticajno rekao: “Dobro činite što ih pozdravljate jer oni dolaze iz Crkve mučenika.”

Upravo tako – iz mučeničke Hercegovine na svetkovinu svetih Petra i Pavla 29. lipnja, iste 1975. godine. pet hercegovačkih franjevačkih đakova papa Pavao VI. zaredio je za svećenike. Pozvao je sve mladomisnike na služenje i vjernost katoličkom putu.

Fra Ante se vratio u svoju mučeničku Hercegovinu, među patnički puk i fratre koji su i tih godina, uz političko – proživljavali i crkveno kažnjavanje. Djelovao je u Međugorju, Seonici, Čapljini te Grudama kao župnik gdje je tijekom tri godine dovršio župnu kuću. Potom djeluje u Čitluku, Bukovici i Veljacima.

U kolovozu 2000. godine fra Ante je ponovno u Grudama. Tada s fra Bernardom Marićem: “Taj je povratak u Grude Božji puk pozdravio velikim pljeskom. Drukčije i nije moglo biti. Muke Božjega puka i njegovih svećenika, ujedinjene s Kristovim mukama, tvore veličanstveni liturgijski čin.”

Međutim, zajedničku radost pokušale su prekinuti kazne. Fra Ante i fra Bernard su odgovorili: “Vaše drakonske kazne, kojima jednostavno zasipljete hercegovačke fratre, viđene kroz suvremene sudbene standarde i Evanđelje, zoran su primjer razorna logičko – etička kaosa u poslu u kojem je to najmanje dopustivo. Pouzdano se zna samo tko je kažnjen. A sve je drugo u tim kaznama upitno: ne zna se, tako, je li uopće učinjeno to što je kažnjeno, ni je li kažnjivo to što bi moglo biti učinjeno. Iz složena, ostjetljiva i iznimno odgovorna sudskog postupka Vi ste izdvojili pravorijek i jedino se njime bavili. A on je u Vašem sudovanju uvijek i samo kazna. Iza takva kažnjavanja mogu stajati samo etički zapušteni i nedovoljno pokršteni crkveno-činovnički moćnici… Kažnjavati, tobožnji, neposluh hercegovačkih fratara i ne spomenuti dekret R.P., mogu samo potpuno neupućeni, i samo oni kojima uopće nije stalo do istine o Dekretu i Božje volje što je urezana u tu istinu. Uzaludno se trudite. Kaznama nas ne možete utjerati u pobunu protiv Boga. Ali tim kaznama, izrečenima bez saslušanja i suda, možete nam nametnuti iznimno zahtjevan život i postupno nas pretvarati u svjedoke vjere… Puk ima velika oči. U svojim prosudbama… nerijetko je bliži istini od svojih nametnutih vjerskih predstavnika, i vjerniji od njih nalogu što ga je Bog urezao u tu istinu… u njemu (puku) golemi je dio pameti, dobrote, i pravne moći Crkve u Hercegovini. Stoga se može reći da je kroz naklonost puka prema fratrima progovorila Crkva u Hercegovini…

… Ako nekomu precrtate srce, razum, savjest i volju: što je ostalo njemu od njega? Ništa! Izvan tih uoprišta, naime, uzaludno je tražiti čovjeka. Crkveno-činovnički moćnici čine upravo to puku i fratrima dulje od triju desetljeća. Surađivati s njima možemo samo kao razoreni kršćani i razoreni ljudi. A takvi Bogu nismo potrebni.

Istječe vrijeme naše duge i strpljive patnje, Bogom propisane i nadom opravdavane. Tiho i oprezno ulazimo u milosno vrijeme velikih iskoraka.”

Tako su fra Bernard Marić i fra Ante Šaravanja završile svoje pismo u Grudama 1. studenoga 2001.

Draga braćo i sestre, uistinu i fra Ante je poput fra Bernarda u nemirnim vremenima Crkve proživio svoj život, svoje franjevaštvo i svoje svećeništvo. Nije se predao. I kada su mu fizičke snage bivale slabije, uz molitve za Narod, Crkvu i Provinciju ostavljao je svoju domoljubnu, kršćansku i franjevačku privrženost vjernomu katoličkom narodu.

Fra Ante je konačno u Grudama i nitko ga više iz Gruda ne može ukloniti. Vjerujemo i ponizno molimo Onoga u čije je ruke stavio cijeli svoj život da ga pozove riječima: “Fra Ante, ‘slugo dobri i vjerni, uđi u radost Gospodara svoga’.
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
Počivao u miru!
Amen.

Fra Andrija Nikić

Humac – Grude, 4. – 6. listopada 2021.

Grude.com

SLUČAJ "AMIR GROSS KABIRI"

POSLJEDNJE OBJAVLJENO