Psihičkih je bolesti i poremećaja nemali broj, i svaki je obilježen jedinstvenim simptomima, no kad prosječna osoba pomisli na mentalnu bolest, vjerojatno će prvo pred očima imati obilježja koja odgovaraju shizofreniji. Tomu doprinose mediji, filmska industrija, ali i društvo o kojemu ovisi naša percepcija “normalnog” i odstupanja od istoga. Nerijetko ćemo tako čuti da se netko našao u “shizofrenoj situaciji”, a pritom se misli na nerazumne uvjete, obično oprečne i nesavladive.
Iako je to rijetka bolest, od nje, naime, boluje tek jedan posto stanovništva, shizofrenija se može kod različitih osoba manifestirati na različite načine i različito utjecati na funkcionalnost, pa time manje ili više odgovarati uvriježenoj slici ovog poremećaja. No, gotovo uvijek će ova bolest uzrokovati da osoba interpretira stvarnost drugačije nego većina ljudi te će uobičajenim događajima i situacijama pridavati neobična značenja.
U mlađoj dobi
“Shizofrenija se javlja uglavnom u mlađoj dobi, kod muškaraca ranije nego kod žena, u razdoblju školovanja ili započinjanja samostalnog radnog i socijalnog funkcioniranja, u vrijeme kada osoba još uvijek nije postigla čvrsto i stabilno funkcioniranje na svim područjima života te je izložena brojnim objektivnim stresovima.
Prepoznati je možemo po dvije vrste simptoma koje nazivamo pozitivnima i negativnima. Pozitivni označavaju dodatno prisustvo nekih fenomena, poput obmana osjetila tj. slušnih ili vidnih halucinacija, sumanutih ideja, promijenjenog i upadljivog načina mišljenja. Osoba može doživljavati da drugi čuju njezine misli, ili da drugi njima upravljaju, da se misli umeću u njezine i slično.
Negativni simptomi ukazuju na odsustvo određenih karakteristika pa tako obuhvaćaju, između ostalog, smanjeno izražavanje emocija mimikom i tonom glasa, siromaštvo govora i mišljenja ili nezainteresiranost za bilo što što je osobu ranije veselilo, odsustvo zadovoljstva te povlačenje iz društvenih interakcija”, objašnjava nam neke aspekte ove bolesti psihijatar dr. sc. Aleksandar Savić iz Klinike za psihijatriju Vrapče, dodajući da, osim navedenih simptoma, većina osoba sa shizofrenijom ima manje ili više izražene kognitivne probleme.
Sumanute ideje koje su neodvojivi dio shizofrenije podrazumijevaju pogrešna uvjerenja koje osoba ne može promijeniti čak ni kad je suočena s argumentima. Oboljela osoba može misliti da je drugi progone, da joj žele nanijeti zlo, tuđem ponašanju može pripisati zlonamjernost, u vezu dovoditi nepovezane događaje, može doživljavati da joj se različiti ljudi obraćaju kad to ne čine, ili da čine nešto zbog nje, ili primjerice, da je ona sama poznata ili važna osoba.
Glasovi i halucinacije
Dio bolesti su i halucinacije, koje, međutim, neće doživjeti svi oboljeli. Najčešće su u spektru shizofrenije slušne halucinacije i to u obliku glasova koji komentiraju osobu ili joj govore da nešto učini. Halucinacije mogu zahvatiti bilo koje osjetilo pa osoba može vidjeti nešto što ne postoji, percipirati mirise i okuse koji nisu prisutni ili osjećati senzacije na koži ili unutar samog tijela. Sve to za osobu može biti jako zastrašujuće.
Bolest se uglavnom liječi antipsihoticima među kojima su sada dostupni oni nove generacije koji imaju manje nuspojava. Katkad je potrebno vrijeme da bi se za svaku pojedinu osobu našla ispravna kombinacija lijekova koja će ujedno izazvati i najmanje nuspojava jer su upravo one razlog zašto neki pacijenti odustaju od medikamentoznog liječenja. Ovi će lijekovi uglavnom utišati halucinacije i sumanute misli, no ne moraju djelovati na spomenute negativne simptome. Zato je uz liječenje lijekovima potrebno uvesti i tzv. psihosocijalne intervencije te psihoterapiju kako bi se oboljeloj osobi i njezinim bližnjima pružila adekvatna podrška.
Edukacija obitelji
“Ovim intervencijama pokušavamo pomoći oboljelima, njihovim obiteljima i okolini da razumiju karakteristike bolesti, promjene koje se oboljelima događaju pa stoga i njihove izazove, ali i preostale sposobnosti i mogućnosti. To im omogućuje da se prilagode te razviju primjerena očekivanja i stav prema terapijskom procesu. Kvaliteta života će biti očuvana ili poboljšana ako osoba ima različite uloge u obiteljskoj, radnoj, socijalnoj ili široj društvenoj sredini pa zato pokušavamo intervenirati i u toj sredini kako bi ona dala podršku osobi s psihičkim poteškoćama”, navodi dr. Savić, dodajući kako je važno da okolina shvati kako simptomi bolesti nisu karakterne mane nego dio bolesti.
Primjerice, navodi dr. Savić, obitelji i okolini može biti nepoznato da oboljela osoba može imati problem tzv. socijalnom kognicijom. To znači da osoba sa shizofrenijom možda više nije sposobna optimalno “čitati” i interpretirati emocije i psihička stanja drugih osoba te zato u socijalnim situacijama ne zna primjereno reagirati. Primjerice, oboljela osoba neutralan izraz lica može protumačiti kao prijeteći što može u njoj izazvati neadekvatnu reakciju, a posljedično to može negativno utjecati na njezine međuljudske odnose.
“Osim toga, osobe sa shizofrenijom su sklone stvarati čvrsta uvjerenja na osnovu vrlo oskudnih informacija koje i nisu pretjerano pouzdane. Također imaju osjećaj neodlučnosti, što je međutim, u koliziji s brzopletim donošenjem odluka kojemu su skloni. Znaju biti jako pristrani u pripisivanju krivnje i zasluge te neobično sigurni da su njihove interpretacije točne. Zato je dio liječenja i metakognitivni trening kojom liječnici pokušavaju osobi pomoći da produbi uvid u specifične načine mišljenja i ojača kapacitete za fleksibilnije tumačenje onoga što i kako doživljava”, ističe dr. Savić dodajući kako se kod oboljelih može primijeniti i kognitivno-bihevioralna psihoterapija, a cilj intervencija je omogućiti pacijentima da shvate vezu između svojih misli, osjećaja i djelovanja te simptoma i funkcioniranja.
Budući da misaoni procesi dobrim dijelom izazivaju i potiču ponašanje koje je vođeno tim mislima, osnovna namjera terapije je pomoći osobi da otkrije i promijeni neadekvatna uvjerenja čime može utjecati i na njihove posljedice. Ove vježbe poboljšavaju uvid u bolest i prema subjektivnoj procjeni poboljšavaju kvalitetu života. Osim toga, u tretmanu oboljeli uče socijalne vještine kako bi adekvatno izrazili stavove, osjećaje i želje tako da su u skladu sa situacijom te poštujući druge osobe, a sve kako bi učinkovito rješavali probleme.
Intenzivan stres
“Osim za mladu osobu koja se mora prilagoditi na znatne promjene u funkcioniranju, ova bolest predstavlja objektivan i intenzivan stres i za obitelj pacijenta. Utjecaj poremećaja na obitelj pacijenta može smanjiti njihov kapacitet za pružanje podrške, ili čak dovesti do toga da obiteljske interakcije predstavljaju rizik za pogoršanje stanja i daljnji pad funkcionalnosti. Istraživanja su pokazala da kod pacijenata s obitelji čiji se članovi ponašaju previše zaštitnički, skloni kritiziranju i neprijateljski su nastrojeni, postoji povećan rizik za pogoršanje bolesti”, ističe dr. Savić. Upravo je zato educiranje obitelji o bolesti iznimno bitno, kao i obiteljska terapija te podrška obitelji kako bi mogla dati podršku oboljelom.
