Tijekom posljednjih pet godina senzor koji bilježi emisije neutrona duboko u ruševinama nuklearne elektrane Černobil pratio je postupni skok aktivnosti.
Broj u porastu možda nije ništa. Možda se čak i spusti natrag, s obzirom na vrijeme. Znanstvenici nisu baš voljni riskirati, jer se potencijal odbjegle reakcije nuklearnog cijepanja u budućnosti ne može isključiti dok ne znamo što se događa.
Nažalost, precizno mjesto raspadajućeg materijala ispod ruševina i teških betonskih ploča čini detaljna istraživanja i potencijalna rješenja gotovo nemogućima i punima izazova.
Tijekom desetljeća izotopi urana nastavili su ispuštati neutron iz svojih jezgri. Oni kojima se dogodi da se dovoljno približe jezgri drugog izotopa riskiraju narušiti vlastitu osjetljivu ravnotežu, oslobađajući više neutrona.
S obzirom na dovoljno visoku koncentraciju atoma, lančana reakcija izgubljenih neutrona može u kratkom vremenu generirati enormne količine energije, s potencijalno eksplozivnim posljedicama.
Neutroni izbačeni iz raspadajuće topline atoma urana obično se kreću malo prebrzo da bi se lako uhvatili. Sve se to mijenja kada su neutroni prisiljeni prolaziti kroz određene medije, poput vode. Usporeni, imaju mnogo veće šanse da se zalijepe za jezgru i izazovu njezino vlastito propadanje. Imajući ovo na umu, malo je iznenađenje da stope cijepanja unutar FCM-a skoče kad god se nakvase.
Budući da se emisije tako sporo povećavaju, rizik od prijetnji u bliskoj budućnosti čini se niskim. Najgori scenariji također bi bili daleko od katastrofe 1986. godine.
Ipak, s obzirom na osjetljivo, raspadajuće stanje FCM-ova – a smatra se da soba naziva 305/2 sadrži oko polovice izvornog goriva reaktora – čak i mala eksplozija mogla bi eksplodirati radioaktivni otpad dovoljno daleko dodatno kontaminira prostor nekoliko desetaka kilometara oko elektrane.
U planu je čišćenje goriva, privremeno skladište trenutno čeka dozvolu ukrajinskog regulatora. Za sada se malo može učiniti no ostaje nada da će se brojke ipak smiriti same od sebe.
