Među mladima dominira nepovjerenje u javne institucije, a većina mladih misli kako je društvo sustavno korumpirano. Stoga i ne čudi kako je organizator studentskih prosvjeda Dario Hrkać, odustao od studiranja na Sveučilištu u Mostaru ” Sveučilište će pokrenuti disciplinski postupak protiv osoba koje su se predstavile kao Hrkać, Vračević i treće osobe zbog verbalnog pritiska i uznemiravanja djelatnika” – prijetnje disciplinskim postupkom zbog “upada”.

Kakvo je stanje na Sveučilištu u Mostaru? Sveučilište koje je jedino na hrvatskom jeziku u Bosni i Hercegovini? Kako stožerna institucija hrvatskog naroda doprinosi očuvanju nacionalnog identiteta i ostanka Hrvata u Bosni i Hercegovini?

Katolici u Bosni i Hercegovini, koji su najvećem broju Hrvati, suočeni su s dramatičnim smanjenjem njihova broja i njih je sada tek oko 350 tisuća, upozorili su biskupi iz BiH u dokumentu naslovljenom kao Promemorija o uspostavi pravde i društvene sloge – “Za samo 30 godina iz BiH “nestalo” više od polovice Hrvata“.

Naime, iako je u početku školske godine Sveučilište organizira misu u Katedrali, licemjerno mažu oči kako njeguju i taj dio identiteta, kakva je kadrovska politika tako značajne institucije za opstojnost naroda? Kako kadrovska politika Sveučilišta potiče opstanak mladih u Bosni i Hercegovini? Ili ih dodatno motivira da što brže napuste ovu zemlju?

Ako uzmemo samo jedan primjer kadrovske politike i ljudskih potencijala: koliko na Sveučilištu ima profesora koji su ispunili uvjete za odlazak u mirovinu? Ali bez obzira na tu činjenicu još uvijek su u radnom odnosu! Zakoni se ne odnose na “nedodirljive i odabrane”! Još uvijek se norme “autentično” tumače”:”Ne treba se držati zakona kao pijan plota” – poznata krilatica krvnika Josipa Broza Tita.

Primjerice na Strojarskom fakultetu još uvijek radi više profesora koji su ispunili uvjete za mirovinu – “Popis stalno zaposlenih nastavnika“.

Sukladno članku 40. Zakona o mirovinsko i invalidskom osiguranju, koji određuje uvjete za starosnu mirovinu, pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, odnosno najmanje 20 godina mirovinskog staža ili kada navrši 40 godina staža osiguranja bez obzira na godine života. Dok svaka druga mlada osoba u BiH razmišlja o odlasku iz zemlje, ono što je problematično, u rektoratu na poziciji pomoćnice rektora za nastavu, studente i pravna pitanja prof. dr. sc. Vesna Kazazić, bivša dekanica Pravnog fakulteta, rođena 1953. godine, koja je pored godina života za odlazak u mirovinu, ispunila i uvjet godina staža prije nego je napunila godina života! U listopadu ulazi u sedamdesetu (70) godinu života.

Dakle na samo da je prije pet godina ispunila uvjet 40 godina staža već je ispunila i uvjet 65 godina života! Navodno je u suprotnosti i sa člankom 78. Zakona o visokom obrazovanju u HNŽ-u koji određuje da nastavniku koji je ispunio uvjete za mirovinu prestane radni odnos. Ovaj zakon predviđa i mogućnost zaključenja ugovora o radu na jednu akademsku godinu do navršenih sedamdeset godina života ali samo ako postoji potreba za tim.

Na njenom matičnom Pravnom fakultetu rade dva docenta i jedan asistent, što znači da nema potrebe da joj se produžava ostanak. Zakonska norma je predviđena za one situacije ako nema mladih profesora koji bi preuzeli kolegij. Na ovaj način se demotiviraju svi mladi znanstvenici, ali i šalje pogrešna slika studentima.

Dok se za doprinose koji se uplaćuju na njenu plaću može financirati više mladih asistenata, rektoru je nužno potrebna za tumačenje pravnih pitanja pa tako neće tumačiti da sama treba ići u mirovinu ili neće tumačiti da je nepotizam kada se u rektoratu zaposle članovi rodbine prorektora.

Ovo je samo jedan primjer nepoštivanja zakonskim propisa dok se guši svaki opravdan bunt studenata kojih je svake godine sve manje i manje. Tako poznata hrvatska šutnja je zapravo strah od odmazde. Tko više spominje visoke školarine?

Dok mladi odlaze, ostanak profesora koji su već trebali biti u mirovini će se pravdati “potrebom” iako za svaki njihov kolegij postoje mladi docenti i profesori, izdaci za njihove enormno visoke plaće su “nužna potreba” dok Sveučilište srlja u propast zbog minusa na računu gotovo svih ustrojbenih jedinica i samog Sveučilišta. Ali za njihove plaće i doprinose “ima se, može se”!

Koliko je profesora na cijelom Sveučilištu koji su ispunili jedna ili oba uvjeta za mirovine? Na jesen ćemo se suočiti sa sumornom stvarnošću dodatnog pada broja upisanih studenata na Sveučilištu zbog sveopćeg stanja u društvu i činjenice nestanka cijelih obitelji. Hrvati nestaju, a Sveučilište potiče ostanak onih koji su trebali biti u mirovini!

Ovo je samo uvod!

NASTAVLJA SE….

Marija Tavelić / OTPOR^.Media