Virtualna privatna mreža (VPN) popularna je tehnologija zbog činjenice da može zamaskirati lokaciju korisnika i time mu omogućiti privatnost, ali i dostupnost nekih usluga koje možda nema na svom području. Isprva je nastao kao zaštita većih kompanija i njihovih komunikacija, ali ubrzo se probio na privatno tržište.
Naravno, VPN ima svojih limita, kao i sve druge tehnologije, a najviše se iščitavaju ukoliko želite koristiti neku od besplatnih usluga. Najčešća je ona koja se tiče privatnosti, koju VPN apsolutno ne garantira.
Svi bismo to voljeli jer privatnost je u današnje doba nužnost, posebno jer se našim osobnim podacima toliko olako barata, bez kontrole i ikakvih kriterija. Najveće kompanije u zamjenu za prividno besplatne usluge “dilaju” našom privatnosti i zarađuju milijarde američkih dolara od oglašivača.
I iako uistinu nudi podosta privatnosti, korisnik nije anoniman jer ostavlja trag koji se može locirati u velikoj većini slučajeva. Primjerice, ako se počini zločin, pružatelj VPN usluge će sam dostaviti nadležnim institucijama podatke o korisniku jer ima uvid u njegove aktivnosti u dovoljnoj mjeri da bi ga se moglo locirati. Zločinom se može tretirati i neovlašteno preuzimanje ili distribuiranje intelektualnog vlasništva ili autorskog sadržaja.
Na to treba nadovezati i detalj da VPN ne garantira sigurnost prilikom surfanja. Istina, čini korisnika sigurnim ako ne želi biti viđeni na mjestu s kojeg pristupa određenoj internetskoj lokaciji, ali ako posjećujete stranice koje ne biste smjeli i klikate na linkove na koje ne biste smjeli, u jednakoj ste opasnosti kao i svi drugi. Naime, VPN nije antivirusni program.
Naravno, ima svojih prednosti i ako ga koristite uz druge dostupne alate, dobit ćete jedno bolje, sigurnije i privatnije iskustvo korištenja interneta, u to nema sumnje.
