STIGAO MU JE KRAJ! Članovi Senata traže smjenu rektora koji je Dragana Čovića proglasio počasnim doktorom

PRO Oglas

Zbog nagomilanih afera novijeg datuma koje tresu Sveučilište u Zagrebu pod vodstvom rektora Damira Borasa – od nerješavanja problema na Filozofskom fakultetu, seksualnog uznemiravanja studentica i rektorove neučinkovitosti po tom pitanju, preko zaštite prorektora Ante Čovića od odlaska u mirovinu iako je napunio 71 godinu pa do informacije da se rektor mimo reda cijepio protiv covida koji je u prosincu prebolio – pokrenuto je skupljanje kritične mase za smjenu Damira Borasa, doznaje Jutarnji list. Da bi rektor bio smijenjen, potrebno je takvu točku dnevnog reda uvrstiti na sjednicu Senata. Prema tvrdnjama upućenih dekana, u ovom je trenutku 30-ak članova Senata spremno dati potpis za uvrštavanje točke o rektorovoj smjeni. Da bi rektor bio smijenjen, potrebno je da za tu odluku glasa 36 od 70 članova Senata. Više dekana je potvrdilo da priželjkuju smjenu rektora, prvenstveno zbog srozavanja ugleda Sveučilišta.

Srozan je ugled

-Više se ne može zabijati glavu u pijesak kraj toliko problema koji su isplivali na površinu. Nije tu bitan rektor, nego ugled Sveučilišta koji on ne može održati – kaže jedan od dekana. Jedan od nerazriješenih slučajeva je radni odnos Borasova bliskog suradnika, prorektora za organizaciju, kadrovski razvoj i međusveučilišnu suradnju. Unatoč tome što je Ministarstvo znanosti i obrazovanja u više navrata upozoravalo na nezakonitost rada prorektora Ante Čovića nakon akademske godine u kojoj je navršio 70 godina, profesor Čović (71) i dalje radi na dva radna mjesta. Prvo je u Rektoratu, a drugo na Fakultetu hrvatskih studija gdje je redoviti profesor. Iako je prema mišljenju Ministarstva trebao biti u mirovini, Čović je upisan u Registar zaposlenika (RegZap) i plaća mu se obračunava u COP-u. Prosječna bruto plaća prorektora, potvrđuju u Ministarstvu, iznosi 41.700 kuna.

Ante Čović zaposlen je na radnom mjestu prorektora u nepunom radnom vremenu 89,75 posto u odnosu na puno radno vrijeme te na radnom mjestu redovitog profesora u trajnom zvanju na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u nepunom radnom vremenu 10,25 posto, navode u Ministarstvu u kojemu nemaju ingerenciju ukloniti obračun plaće iz COP-a (!).

S tom se apsurdnom situacijom susrela i bivša ministrica Blaženka Divjak. Jučer nam je potvrdila kako je produljenje ugovora o radu prof. Čoviću bilo nezakonito i prije dvije godine, na što je kao ministrica reagirala. Kako su se, prema njezinim riječima, drugi oglušili, Čović je nastavio primati plaću iz državnog proračuna.

-Početkom listopada 2019., na početku akademske godine, upozorila sam Sveučilište u Zagrebu, Hrvatske studije da je produljenje ugovora o radu pnapravljeno bez suglasnosti Ministarstva – kaže Divjak. Naime, on je, prema riječima bivše ministrice, prethodne akademske godine navršio 70. godina života te mu prema zakonu ugovor ne mogu produljiti, niti može primati plaću na račun državnog proračuna.

Upozoravala ministre

  • Sveučilište se oglušilo na upozorenje. MZO nije imao tehničke mogućnosti izbaciti ga iz COP-a pa sam pismo poslala i ministru uprave Ivanu Malenici da se uvede takva ovlast. To sam i prije, u veljači 2018., tražila i od ministra financija Zdravka Marića – navodi bivša ministrica.

Slično je upozorenje poslala krajem 2019. i Fini koja upravlja COP-om te tražila da oni iz COP-a izbace Antu Čovića.

-Svi su se oglušili! O tome sam govorila i na užem kabinetu Vlade i ponovno ministru financija u svibnju 2020. godine – tvrdi Blaženka Divjak, uz navod kako Ministarstvo financija po tom pitanju nije ništa poduzelo, iako je tijekom pandemije Sveučilište u Zagrebu unosilo izmjene koeficijenata za plaće u COP bez odobrenje MZO-a.

Sa situacijom na Sveučilištu već su dulje vrijeme nezadovoljni i u Nezavisnom sindikatu znanosti i visokog obrazovanja. u ponedjeljak su rektoru uputili otvoreno pismo u kojem predsjednica Velikog vijeća Sindikata, Vesnica Garašić, upozorava kako je rad prorektora Ante Čovića nezakonit.

Protivno propisima

Napominju kako svi važeći propisi potvrđuju da nije moguće produljenje radnog odnosa redovitih profesora koji su 30. srpnja 2013. bili u trajnom zvanju nakon isteka akademske godine u kojoj su navršili 70. godinu, o čemu se u srpnju 2014. oglasio i Ustavni sud.

Zanimljivo je kako, primjerice, na Sveučilištu Sjever u slučaju potrebe za profesorskim kadrom zadržavaju starije od 65 godina, ali im plaće isplaćuju iz vlastitih prihoda, umjesto iz državnog proračuna.

Zagrebački Fakultet elektrotehnike i računarstva profesorima, nakon što sa 65 steknu uvjete za mirovinu, zavodski kolegiji i Fakultetsko vijeće presuđuju hoće li im produljiti ugovor, ali samo na godinu dana. Ne preko 70. godine.

Rektorica Sveučilišta u Rijeci, Snježana Prijić-Samaržija, kaže da se drže produljenja ugovora o radu na određeno od dvije godine, ali isključivo zbog iznimne potrebe za nastavkom rada.

Umjesto odgovora na upit, rektor Boras je poručio da nije dostupan za izjave, piše Jutarnji.hr.

‘Rektore, ne mogu ni profesionalno ni moralno podržati vaše odluke’

Prorektorica za prostorni razvoj i sustav kontrole kvalitete Sveučilišta u Zagrebu, Mirjana Hruškar, uručila je jučer rektoru Damiru Borasu svoju neopozivu ostavku nakon šest godina rada u Rektoratu. Kako je vidljivo iz njezina obrazloženja, profesorica Hruškar na konačnu ostavku se odlučila nakon zbivanja na sastanku užega rektorskog kolegija 8. veljače

“Osjećam da je moja moralna i ljudska dužnost zahvaliti Vam se na dužnosti prorektorice za prostorni razvoj i sustav kontrole kvalitete. Na spomenutom sastanku jasno ste istaknuli važnost sljedivosti Vaših odluka, što ja ne mogu podržati. Budući da u Vašim namjerama ne vidim dobru volju da Sveučilište s Vama na čelu nađe adekvatna rješenja za ozbiljne izazove s kojima se već dulje suočava i čije nerješavanje, po mojem skromnom mišljenju, ozbiljno narušava kvalitetu najvećeg sveučilišta u RH, shvatila sam da Vas više ne mogu slijediti na Vašem putu”, napisala je rektoru u obrazloženju odluke o ostavci profesorica Mirjana Hruškar.

Uz zahvalu na ukazanom povjerenju, prorektorica je navela:

-U ovim za mene neprihvatljivim okolnostima funkcioniranja Sveučilišta u Zagrebu ne osjećam se odgovornom i ne mogu podržati, ni moralno ni profesionalno, Vaše odluke i postupke. Iskreno se nadam da ćete, usprkos svemu, pronaći mudrosti i učiniti pozitivne iskorake za dobrobit i budućnost Sveučilišta i visoko obrazovanja Republike Hrvatske.

Prof. dr. sc. Mirjana Hruškar redovita je profesorica Prehrambeno-biotehnološkoga fakulteta u Zagrebu.

Groteska dodjele počasnog doktorata Čoviću na Sveučilištu u Zagrebu

”Čestitam akademiku, članu Predsjedništva BiH Draganu Čoviću, na počasnom doktoratu! To je lijepo priznanje za njegov ukupni akademski rad, angažman kao profesora i političara te jedan signal Sveučilišta u Zagrebu ne samo njemu, nego i Hrvatima u BiH.”

Tako glasi čestitka premijera Andreja Plenkovića u povodu dodjele počasnog doktorata Draganu Čoviću objavljena na službenom Twitteru vlade RH. Uz tu tekstualnu poruku objavljena je i fotografija na kojoj slijeva nadesno s osmijesima na licima stoje rektor zagrebačkog sveučilišta Damir Boras, Čović, Plenković i vitez Željko Reiner.

Kada se pogledaj taj cijeli propagandni paket, čini se da je premijer koji se ne da lako impresionirati ipak bio impresioniran počasnim doktorom Čovićem. Kako i zašto, zna vjerojatno samo on, jer je objektivnijim promatračima sa strane to teško dokučiti. Naročito je smiješan dio Plenkovićeve izjave onaj o ”ukupnom akademskom radu” Dragana Čovića, jer u tom segmentu svojeg djelovanja nije ostavio neki veliki trag. Naročito je pak zabrinjavajuće što se Čovićev počasni doktorat interpretira kao poruka bosanskohercegovačkim Hrvatima. Budi kao Čović pa ćeš biti nagrađen počasnim doktoratom i najvećim počastima u Zagrebu, tako zapravo glasi ta poruka.

Dakle, tko je taj Dragan Čović, taj vrh egzistencije i najzaslužniji muž bosanskohercegovačkih Hrvata po mišljenju Borasa i Plenkovića?

Član Saveza komunista, potpisivao se ćirilicom

Dragan Čović rođen je 1956. godine u Mostaru, gdje je završio i Strojarski fakultet. Naravno, bio je član Saveza komunista, a naročito je zabavan detalj da se prije devedesetih godina prošlog stoljeća znao potpisivati ćirilicom. Kao i mnogi drugi HDZ-ovci u Hrvatskoj i BiH, nekad tijekom 1990. godine se probudio – poput žohara iz Kafkinog Preobražaja – kao veliki Hrvat i katolik, te od žestokog komunista postao žestoki nacionalist.

U HDZ-u BiH je na početku bio pripadnik drugog ili trećeg ešalona stranke, a mnogi su bili podozrivi i prema njegovom komunističkom stažu. No Čović je uvijek bio snalažljiv čovjek te se nakon što je počeo rat u BiH izvrsno uklopio u strukture Herceg-Bosne, u međuvremenu u Haagu presuđene kao udruženi zločinački pothvat.

Naručivao zarobljenike za ropski rad iz logora HVO-a

Čović je tijekom rata vodio važnu mostarsku tvrtku Soko, a iz te faze njegove karijere ostao je zapamćen dokument tj. ”Zamolnica” u kojoj Čović traži da mu se na prinudni rad pošalje ”deset zarobljenika” iz logora HVO-a u kojima su držani Bošnjaci. Čoviću je odobren zahtjev, a on nikada nije demantirao da je potpisao tu zloglasnu zamolnicu nego je tek rekao da ”nitko tko je tijekom rata boravio u Sokolu ne može reći da je bio zlostavljan”.

Oni koji su za Soko pod Čovićevim vodstvom radili kao robovi se ipak ne slažu te je više medija objavilo njihova svjedočenja u kojima opisuju da su im pijani vojnici HVO-a prijetili ubojstvom. Istina, ropski rad u tvrtki Soko bio je bolja opcija od svakodnevnih premlaćivanja, mučenja i ubijanja u logoru HVO-a Heliodrom, no teško da se zbog toga Čovića treba slaviti.

Iza sebe u vladi Federacije BiH ostavio niz afera

Nakon rata je krenuo njegov nezaustavljiv uspon u hijerarhiji HDZ-a BiH, a s vremenom je postao i predsjednik stranke. Doduše, HDZ BiH je vodio tako da je na jednim stranačkim izborima frakcija predvođena Božom Ljubićem – koji je sada HDZ-ov zastupnik u hrvatskom saboru iz ”dijaspore”, odnosno BiH – optužila da je izbore pokrao. Ruku na srce, to je uobičajena HDZ-ovska praksa, s obzirom na to da je i Ivo Sanader izbornom krađom na stranačkom saboru pobijedio Ivića Pašalića, o čemu je između ostaloga svjedočio organizator te akcije Branimir Glavaš.

U svakom slučaju, Čović je stavio HDZ BiH pod svoju kontrolu 2005. godine i od tada drma ovom strankom. Nakon rata je zauzimao i niz istaknutih političkih dužnosti u institucijama Federacije BiH i na državnom nivou: ministar financija, potpredsjednik vlade, član predsjedništva. Iz toga se vuku razni repovi i afere, a bio je i optužen za niz kriminalnih djela.

Zbog izgradnje vile skrenuo tok rijeke Radobolje?

Čović je poznat i po tome da je zbog izgradnje velelijepe vile u predgrađu Mostara, koja podsjeća na hacijendu nekog šefa južnoameričkog narko-kartela, navodno dao skrenuti tok rijeke Radobolje. Ipak, postoje i oni koi tvrde da je to spin. Obitelj Čović je nakon rata postala vlasnik raznih luksuznih nekretnina, uz službeno objašnjenje da sve to mogu zahvaliti bogatom puncu, ocu Čovićeve supruge Bernardice. Bivši ambiciozni komunist proteklih se godina rado pojavljuje i u prvim redovima ustaškog derneka na Bleiburgu.

Ovo sve je zapravo tek mala skica za portret počasnog doktora Čovića, a vrijedi napomenuti i kako je rektor Boras, tip koji je doktorirao u 48. godini, nedavno u Mostaru dobio počasni doktorat. Čović je pak jučer održao suhoparni govor o tome kako je on najveći europejac u BiH, a HDZ BiH motor približavanja susjedne države Europskoj uniji, što je sigurno bilo milozvučno za brata po europejstvu Plenkovića.

Boras i Čović kao da su izašli iz scene orgija u filmu Oči širom zatvorene

Groteska dodjele počasnog doktorata Čoviću na Sveučilištu u Zagrebu imala je i svoj vizualni element: snimke i fotografije tog sramotnog događaja pokazuju Čovića i Borasa u smiješnim i pretencioznim kostimima u kojima izgledaju kao da su statisti upravo izašli iz posljednjeg Kubrickova filma Oči širom zatvorene, odnosno famozne scene kostimiranih orgija.

Poruka koja je dodjelom počasnog doktorata Čoviću poslana bosanskohercegovačkim Hrvatima je, dakle, da se političko konvertitstvo, financijske muljaže, naručivanje zarobljenika na ropski rad kao ćevapa (kako je netko s gorkom duhovitošću napisao na društvenim mrežama), unutarstranačke spletke, vođenje politike koje je bosanskohercegovačke Hrvate odvela u nestanak i sve ostalo što je obilježilo Čovićev životni put itekako isplati, da je to način da u Hrvatskoj i BiH postaneš ugledni građanin, počasni doktor i veliki europejac, pisao je tada Index.hr.

Nije to iznenađujuća poruka, ali je i dalje odvratna.

OTPOR.Media

PRO Oglas

POSLJEDNJE OBJAVLJENO