Najjednostavnije objašnjeno, refleksi su brži od naših uobičajenih reakcija jer refleksne reakcije koriste drugačiji živčani put. Za razliku od normalne putanje većina refleksa zaobilazi mozak primajući signale samo iz leđne moždine.
Refleksna reakcija je brzi odgovor našeg tijela na bilo koju opasnu situaciju kao što je izbjegavanje zadobivanja opekotina kada slučajno rukom dotaknemo štednjak. Refleksi nam osiguravaju sigurnost i sprječavaju da si naškodimo.
Naš je živčani sustav zadužen za refleksne reakcije. Tipični refleksni luk, u svom najjednostavnijem obliku, sastoji se od: 1) senzornog neurona koji osjeća potencijalno opasni podražaj i 2) motornog neurona povezanog s mišićem u udovima koji se pomiče kako bi izbjegao potencijalnu opasnost. Primjerice kada slučajno dotaknete svijeću, na prstima osjetite toplinu i automatski, odnosno refleksno, udaljavate ruku od izvora topline kako biste se zaštitili.
Neuroni refleksnog luka nalaze se u leđnoj moždini. Signali koji nam signaliziraju opasnost putuju do naše leđne moždine, a naredbe iz leđne moždine putuju iz naših udova kroz motorne neurone. Takav refleksni luk u potpunosti zaobilazi mozak.
Na primjeru svijeće; kada ne bismo imali reflekse toplinski bi se signal prenosio od naše ruke sve do osjetilnih regija mozga, a zatim i do motoričkih odakle bi signal doputovao sve do ruke i tek tada bismo, svjesno, ruku odmaknuli od vrućeg predmeta.
Takav bi proces bio puno dulji od refleksnog luka i zahtijevao bi puno više vremena što je jako loše jer je u slučaju opasnosti svaka milisekunda važna.
