Na današnji dan 2013 godine, heroj Zvonko Bušić napustio je ovozemaljski život i preselio se u vječnost.
Njegove zadnje misli koje su ispisane na njegovu spomeniku duboko očitavaju našu stvarnost i realnost sudbine koju, nažalost i danas žive hrvatski branitelji dok ih indiferentno zaboravljaju neki veliki “hrvati”.
“Za one koji su pali u borbi za domovinu nikada ne reci da su mrtvi. Oni su heroji i oni će za nas uvijek biti živi. U budućnosti, kada vi budete uživali blagodati i ljepote Hrvatske domovine i slobode, malo tko će se sjetiti koliko znoja, suza i krvi je proliveno za tu vašu slobodu. Zato zastani, sjeti se i izmoli kratku molitvu za one vrle domoljube koji su patili i ginuli da bi Hrvatska živjela. Moja osobna sudbina bijaše takva da sam ostvarivanje mojih snova o slobodi morao doživjeti na robiji. Zbogom prijatelji, čuvajte našu domovinu Hrvatsku”.
(23.01.1946. – 1.09.2013.)
Prijatelju neka ti dobri Bog udjeli pokoj vječni i neka ti bude laka hrvatska zemlja, za koju si živio i toliko patio! Tvoja borba za Hrvatsku slobodu zauvijek će ostati u našim srcima. Počivao u miru Božjem.
Željko Glasnović
