Tzv. “Armija BiH“ je činila ratne zločine unatoč protivljenjima muslimansko-bošnjačkih predstavnika i Generala

PRO Oglas

Ovih dana BiH javnost je upoznata s nekim presudama (neke su oslobađajuće dok su neke osuđujuće), te optužnicama protiv bivših zapovjednika i pripadnika tzv. Armije BiH u vrijeme Domovinskog rata u toj državi.

Presude i optužnice protiv pripadnika tzv. Armije BiH“

Znakovito je također kako se u svim slučajevima, bilo da su pripadnici te vojske osuđeni, oslobođeni, ili je pak protiv njih podnesena optužnica, cijela muslimansko-bošnjačka javnost, mediji u njihovim rukama, njihove udruge proistekle iz Domovinskog rata, te udruženje njihovih generala u BiH, organiziraju prosvjede, daju priopćenja kako njihovi zapovjednici a niti itko drugi iz tzv. “Armije BiH“ u Domovinskom ratu nije naredio niti načinio zločin protiv pripadnika drugih vojski u BiH, Vojske RS i HVO-a. Njihova priopćenja se mogu svesti pod zajednički nazivnik kako u njihovoj borbi nije bilo „sistematskih zločina.“

Za njih je nedodirljiva veličina ratni zapovjednik Dragan Vikić, koji je nepravomoćno oslobođen na sudu BiH, Sakib Mahmuljin pravomoćno osuđeni zapovjednik Trećeg korpusa tzv. “Armije BiH“ na istom Sudu BiH, dok se Predsjednik SDA Bakir Izetbegović i član Predsjedništva BiH ispred muslimansko-bošnjačkog naroda u BiH naprosto takmiče u glorificiranju tzv. “Armije BiH“ kategorički odbijajući sve počinjene ratne zločine od strane te vojske bez obzira na to što je državno tužiteljstvo Bosne i Hercegovine upravo ovih dana aktualiziralo optužnicu protiv 11 osoba zbog sumnje da su počinili ratne zločine nad pripadnicima Jugoslovenske narodne armije (JNA) u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu početkom svibnja 1992. Godine.

HRS podnio kaznene prijave protiv Bakira Izetbegovića i Šefika Džaferovića

HRS je podnio kaznenu prijavu protiv Bakira Izetbegovića i Šefika Džaferovića zbog njihovih izjava kako je Armija RBiH bila vojska koja nije pravila zločine.

Izetbegović u svojim izjavama naglašava : “naši borci se nisu svetili, nisu palili sela, nisu ubijali nevine civile ni rušili bogomolje. Taj moralni kapital mjera je naše duhovne snage, osnov je i temelj našeg zalaganja za pomirenje, za reintegraciju zemlje. “
.
HRS je u svojoj kaznenoj prijavi naveo kako je dana 17. studenog 2021., Šefik Džaferović u Jablanici izjavio kako iza „Armije BiH nisu ostale masovne grobnice, logori,..itd.“, što jednostavno nije istina, jer postoji više pravomoćnih presuda koje potvrđuju baš suprotno. Budući da se radi o eklatantnom kršenju Članka 145a St. 3 KZ BiH, podnesena je Tužiteljstvu BiH kaznena prijava protiv njega, koju potpisuju dužnosnici HRS-a na čelu sa Slavenom Ragužem. Činjenica da prijavljena osoba obnaša funkciju Člana Predsjedništva predstavlja otežavajuću okolnost, što ovo kazneno djelo čini naročito teškim, a što je zakonodavac jasno odredio Člankom 145a St. 7 zakona.

Koliko je sramotna izjava Džaferovića ponajbolje govori činjenica da ju je izjavio u Jablanici u kojoj se, prema službenim podacima, u periodu od 1992. – 1995. nalazilo 11 logora ABiH, u kojima je bilo zatočeno 891 osoba, od kojih 764 civila. Njih 27 je umrlo od posljedica mučenja. Najozloglašeniji logor bio je onaj u muzeju „Bitka na Neretvi“, gdje se danonoćno u tom periodu nečovječno postupalo, prisiljavalo na rad, silovalo, nanosilo teške tjelesne povrede itd. za što postoje i pravomoćne presude: Nihadu Bojadžiću, Mirsadu Tahiroviću i drugima. Prema službenim podacima, Armija BiH je u ratu imala 331 logora, u kojima su bile zatočene 14 444 osobe, od kojih 10346 civila, od kojih je njih 632 umrlo.

A tek zločini tzv. Armije BiH u Grabovici 8/9. rujna 1993 ili ubojstvo zapovjednika HVO-a Vlade Šantića u Bihaću od nalogodavaca i izvršitelja čija se imena znaju ali se još uvijek ne procesuiraju.

Navodima vodećih predstavnika muslimansko-bošnjačkog naroda u BiH, Izetbegovića i Džaferovića, kojima se u svim prigodama pridružuje nelegalni i nelegitimni član Predsjedništva BiH ispred hrvatskog naroda Željko Komšić suprotstavi ćemo povijesno dokazane činjenice.

Srpski agresor napao Sloveniju, RH a potom i BiH u početku Domovinskog rata

Nesporna je činjenica kako je srpski agresor potpomognut tzv. “JNA“, srpskim dragovoljcima, četnicima, izvršio agresiju ponajprije na Sloveniju, potom na Hrvatsku, a nakon toga svoj krvavi zločinački pir je završio u BiH. Srbi u BiH su formirali svoju vojsku SAO Krajine kasnije vojsku RS, dok su Hrvati formirali svoje oružane snage koje su nazvali HVO-e(Hrvatsko vijeće obrane).

Muslimansko-bošnjački narod je relativno kasno za razliku od druga dva konstitutivna naroda u BiH formirao tzv.“Armiju BiH“ gdje je izuzetno važno naglasiti kako tu Armiju nazivamo takozvana jer njeno ime asocira na armiju u kojoj su ravnopravno zastupljeni pripadnici sva tri naroda u BiH što je neviđena i notorna laž koja je bacila jedno ružno i iskrivljeno svijetlo u razmatranju krvavih ratnih sukoba u BiH pred očima međunarodne zajednice.

Svaki narod u BiH je formirao svoju vojsku u Domovinskom ratu

Isto tako ne treba griješiti duše i ne reći kako je muslimansko-bošnjački narod u BiH ne imajući druge domovine osim bivše socijalističke republike BiH u sastavu SFRJ svoju armiju nazvao Armija BiH želeći obraniti svoj narod u BiH od srpskog agresora da bi konačno ta Armija u kasnijim ratnim sukobima poduzela niz ratnih aktivnosti protiv malobrojnijeg hrvatskog naroda u BiH gdje su god mogli.

Nemušto i vrlo prozaično zvuče izjave pojedinih muslimansko-bošnjačkih predstavnika u BiH kako je Armija BiH bila armija svih građana BiH premda su se odista u njoj kao i u HVO-e borili neki pripadnici iz reda druga dva naroda,kao što je tzv.“Željko Komšić“ zlatni ljiljan te još neki koji su stjecajem određenih okolnosti jer su živjeli među drugim narodima i bili prinuđeni ratovati za narod kojemu ne pripadaju kako bi zaštitili svoje živote,živote svojih najmilijih i svoja imanja.

Ipak povijesna je činjenica kako je svaki konstitutivni narod u BiH formirao svoju vojsku za obranu svojih vjekovnih ognjišta.

Činjenica je također kako su u početku Domovinskog rata u BiH hrvatski narod ponajprije a potom i muslimansko-bošnjački narod bili napadnuti od strane srpskog agresora koji je nad pripadnicima tog naroda načinio neviđene ratne zločine, genocid, zbog čega su na mnogim sudovima u BiH i van nje osuđeni mnogi politički predstavnici Srpskog naroda u BiH kao i ratni zapovjednici vojske RS-e.

Sve vojne formacije u BiH su preko nekih svojih zapovjednika i vojnika činile ratne zločine

U kasnijim ratnim sukobima u BiH svaka oružana formacija u BiH, tzv. “Armija BiH“, HVO-e, vojska RS, je preko svojih zapovjednika i pripadnika činila zločine prema pripadnicima druga dva naroda premda se muslimansko-bošnjački predstavnici razapinju potpomognuti njihovim medijima u nastojanju kako Armija BiH nije „sistematski činila zločine“.

Povijesne činjenice ih u tome demantiraju pa ćemo ih stoga na kraju ovog teksta i navesti. No prije navođenja tih činjenica potrebito je stvoriti političko, vjersko, kulturno, te opće društveno prihvaćeno ozračje kako se svaki zločin nad pripadnicima drugih naroda u BiH treba procesuirati vodeći pri tome računa o čitavom nizu povijesnih činjenica, tko je koga napao, u čijem dvorištu i za čiji račun. Tek nakon toga može doći do pomirbe svih naroda u BiH, relativnog oprosta, zaborava, i suživota svih ljudi dobre volje u BiH.

Protivljenje vodećih političkih predstavnika muslimansko-bošnjačkog naroda u BiH, njihovih generala, kulturnih i javnih osoba kako pripadnici tzv. “Armije BiH“ nisu „sistematski činili zločine u BiH“ tome zasigurno ne doprinosi jer ih povijesno dokazane činjenice o njihovim ratnim zločinima demantiraju.

Ovo su zločini bošnjačke Armije RBiH nad Hrvatima

Prema podatcima Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH blizu 15.000 Hrvata je bilo u 331 logor Armije RBiH, 10 tisuća civila i 5.000 vojnika.

Kroz logore Armije RBiH prošlo 15.000 Hrvata, ubijeno njih 623

Najgori od svih bio je logor za Hrvate u Muzeju u Jablanici, a među ostalim od 331 logora, koliko ih je ukupno imala Armija RBiH tijekom rata u BiH, poznatiji su:

Muzej u Jablanici – logor Armije BiH kroz koji je prošlo 800 Hrvata,

Silos u Tarčinu – logor Armije BiH koji je postojao preko četiri godine,

Športska dvorana Konjic – logor Armije BiH u kojem su Hrvati redovno zlostavljani,

Četvrta osnovna škola Mostar – logor Armije BiH iz kojeg se strahote još prepričavaju,

Stadion Iskra Bugojno – logor Armije BiH gdje su Hrvati ubijani,

Muzička škola Zenica – logor gdje su Hrvati ubijani,

KP dom Zenica – logor Armije BiH gdje su mnogi bili zlostavljani i ubijani,

Stara tvrđava Travnik – Armija BiH je ovu lokaciju pretvorila u logor za Hrvate srednje Bosne,

Mehurići Travnik – lokacija na kojoj je bila smještena baza mudžahedina i logor za Hrvate,

Motel na Rostovu – kao i u Travniku, mjesto koje je bilo baza mudžahedina i logor za Hrvate,

Gimnazija Bugojno – oni koji su upravljali ovim logorom danas rade u školi kao profesori.

Hrvati su u logorima Armije BiH prošli užasne torture. Tužiteljstvo BiH je 2013. logore Armije BiH preimenovalo u sabirne centre. Povodom te skandalozne odluke tada je reagirao tadašnji predsjednik Udruge hrvatskih logoraša Domovinskog rata Mirko Zelenika.

„Na kraju će nam reći kako Hrvati nisu imali žrtava u prošlom ratu. Vrijeme je da se i hrvatska politika u BiH aktivnije uključi u rješavanje ovoga pitanja. Ipak, bh. pravosuđe sasvim drugačije vidi tu priču. Ono se svrstalo na stranu bošnjačkih političara koji godinama ponavljaju laži kako Armija BiH nije imala logore za Hrvate i Srbe u prošlom ratu. Tvrde kako su umjesto toga imali zatvore i sabirne centre, a pokušajima promjene povijesnih činjenica sada se priključilo i Tužiteljstvo BiH. Ja sam bio u tri logora na tri lokacije. Bio sam u Zukinoj bazi, zatim u crkvi u Drežnici, a onda su me ponovno vratili u Jablanicu. Ja sam došao u muzej početkom studenog 1993. i zatekao sve civile iz Doljana koji su ostali živi, Grabovice i ostalih mjesta. To je bio klasični konc-logor gdje su ljudi ubijani, vođeni na prisilni rad, zlostavljani“, rekao je predsjednik Udruge hrvatskih logoraša u BiH Mirko Zelenika.

„Ljudi su ubijani, žene silovane, torture su se vršile na sve moguće načine. Ljudi su redovito premlaćivani, seksualno zlostavljani. Dovođeni su ljudi iz Grabovice, Doljana, Hercegovine, Bosne i svi su prošli strašne traume“, prisjeća se Marić koji danas jedva govori zbog teške bolesti koju je proživio.

Raguž kaže kako je s prostora pod nadzorom Armije BiH protjerano ili izbjeglo 527 tisuća Hrvata i Srba, dok je 586 000 Hrvata i Bošnjaka protjerano ili izbjeglo s prostora pod kontrolom Vojske RS, a s prostora pod nadzorom HVO-a 112 tisuća Bošnjaka i Srba. To je, kaže, prava istina.

Hrvatski Medijski Servis podsjetio je u članku objavljenom prije više od 4 godine i na druge zločine Izetbegovićeve “antifašističke”Armije RBiH nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

Doljani

Pri upadu pripadnika ABiH u selo Doljani u općini Jablanica, 28.srpnja 1993. u jeku žetvenih radova pripadnici Armije RBiH ubili su 37 Hrvata – 8 civila i 29 vojnih obveznika, od kojih je najveći broj u trenutku upada u selo bio zatečen nenaoružan na žetvenim radovima. Oko 180 civila, mahom žena i djece korišteno je pri izvlačenju kao živi zid, da bi potom bili odvedeni i u logoru u Jablanici.

Uzdol

Pokolj u selu Uzdol, u općini Prozor, je bio ratni zločin kojeg su, također, počinili pripadnici Armije RBiH nad tamošnjim Hrvatima. Pripadnici Armije BiH upali su u selo u samo jutro, 14. rujna 1993. Ljudi su ubijani puškama, pištoljima. Mnogi su dobili metak u zatiljak, neki su izbodeni noževima, kuće su spaljene, crkva i župni ured su teško stradali. Mrtva tjelesa djece i staraca su masakrirana. U selu je ubijena 41 osoba, 29 civila Hrvata i 12 vojnika HVO-a. Sutradan su u Uzdol ušle postrojbe HVO-a i ugledale stravičnu sliku zločina. Za ovaj zločin osuđen je pred Sudom BiH samo zapovjednik Samostalnog bataljuna Prozor Armije R BiH Enver Buza na osam godina zatvora.

Zenica: Ubijeni jer su vjerovali Armiji R BiH

U mjestu Sušanj, u općini Zenica ubijeno je 17 hrvatskih civila, mahom starijih osoba koji su ostali u selu i dočekali ABiH nakon povlačenja HVO. U mjestu Grm, također u općini Zenica 18. travnja 1993. pripadnici Armije R BiH ubili su 6 hrvatskih civila. Tri starca su živa zapaljena.

Ubojstva i progoni Hrvata Travnika

Na lokalitetu Bikoše, u općini Travnik, 8. travnja 1993. strijeljano 30 zarobljenih ranjenika HVO i civila. Pri iskapanju tijela uočeno je da su u masovnoj grobnici rađeni naknadni zahvati kojima je bio cilj prikriti tragove zločina.

U Miletićima su muslimanski vojnici izmasakrirali 5 hrvatskih civila, a u mjestu Čukle 9 civila i 12 zarobljenih pripadnika HVO. U Krpeljici su ubili 7 civila. UNPROFOR je tijela našao u selu, prebacio ih u Guču Goru i sahranio u crkvenom dvorištu. Postrojbe Armije BiH 26. siječnja 1993. nekoliko sela (Višnjica, Lašva, Dusina…) su etnički očistili, protjeravši više od 3.000 Hrvata, a dio civila koristili su kao živi vojni štit. Inače, iz travničke općine postrojbe Armije R BiH protjerale su 19.600 Hrvata.

Granatom ubili 8 djece na dječjem igralište u Vitezu

Dana 10. lipnja 1993. od granate ispaljene s položaja Armije RBiH na dječje igralište u Vitezu, poginulo je 8 djece dobi od 9 do 15 godina.

Pokolji u Križančevom selu, Buhinim kućama, Zabilju…

Prilikom upada u Križančevo selo 22. prosinca 1993. ubijene su 74 osobe (vojnici i civili) hrvatske nacionalnosti. Za dio vojnika se pouzdano znade da su bili živi zarobljeni, a prilikom upada u Buhine kuće pripadnici Armije RBiH ubili su 26 osoba – civila i pripadnika HVO. U mjestu Zabilje, također u općini Vitez 5. rujna 1993. ubijeno 13 zarobljenih osoba (4 civila i vojnika HVO).

Zločini u Kaknju

U Kraljevoj Sutjesci u općini Kakanj 13. lipnja 1993. ubijena su 4 hrvatska civila i spaljene kuće, a u Drenoviku ubijeno je 17 civila žene, djeca i starci. 13. lipnja 1993. u Slapnici je ubijeno 9 Hrvata.

Napad na humanitarni konvoj u Busovačkim stajama

U Busovačkim stajama, 16. lipnja 1993 ubijene su 22 osobe iz humanitarnog konvoja (14 civila i 8 pripadnika HVO, pratilaca konvoja kroz područje Busovačke planine). U mjestu Gusti Grab (općina Busovača) – pripadnici ABiH masakrirali su 5 staraca u dobi između 70-80 godina.

Zločini nad bugojanskim Hrvatima

U ljeto 1993. obredima inicijacije, u svojevrsnom dance macabre (Trijumfalno vitlanje sjekirom nakon upravo izvršena dekapitacije žrtava), uz mentorstvo arapskih dobrovoljaca, pripadnici ABiH masakrirali su i ubili tzv. bugojansku skupinu koju je činio 21 zatočeni pripadnik HVO, bez obzira na to što su svi prethodno kao ratni zarobljenici evidentirani od strane Međunarodnog crvenog križa. Primjer pravog etničkog čišćenja je općina Bugojno. Tu je prema popisu iz 1991. živjelo 15.993 Hrvata (34,2%) a nakon ratnih sukoba ostalo je 1374. Ukupno je ubijeno 119 Hrvata, a ostali su pobjegli. Na stadionu NK Iskre je bilo 292 zatočenika, gdje su bili mučeni, a o 21 logorašu se ništa ne zna. Opljačkano je preko 3000 hrvatskih kuća, minirano ih je 1480 a 1070 oštećeno. U gradu su uništena sva katolička groblja.

U Žepču kod Kiseljaka ubili 15 civila

Prilikom upada u selo Žepče u općini Kiseljak 16. kolovoza 1993. ubijeno je 15 civila, među kojima je bilo i djece. Nedugo potom, nakon što su bili opkoljeni od strane HVO, pripadnici ABiH su zarobili 23 hrvatska civila koja su koristili kao živi štit pri izvlačenju iz obruča HVO. 23 zarobljena civila, među kojima ponajviše žena i djece, bili su kasnije predmetom razmjene zarobljenika između 303. brdske brigade ABiH i lokalnog HVO.

U Varešu zapaljeno 320 hrvatskih kuća, u Fojnici ubijeni fratri

Prilikom osvajanja Vareša, 30. listopada 1993. u samom je gradu ubijeno 17 civila koji se nisu htjeli povući s pripadnicima HVO-a, vjerujući da im se ne može dogoditi ništa ako dođe ABiH. Istodobno u selu Borovica zapaljeno je do temelja 320 obiteljskih kuća. Općina u kojoj su Hrvati bili većina etnički je gotovo potpunoma očišćena od Hrvata.

Predsjednik Predsjedništva R BiH, Alija Izetbegović je, 13. studenoga 1993. nakon Bugojna posjetio pripadnike Armije BiH stacionirane u Fojnici. Tog dana su u Fojnici, u prostorijama franjevačkog samostana Duha Svetog hicima iz vatrenog oružja pripadnici zloglasne Frkine jedinice iz sastava ABIH (316.brigada) ubili: fra Nikica Miličević – župnik i gvardijan samostana te njegov zamjenik i samostanski vikar fra Leon Mato Migić.

Ovo nije kompletan popis zločina nad Hrvatima u BiH za koje još nitko nije odgovarao. A obitelji žrtava i 20 godina nakon rata još čekaju i nadaju se da će Tužiteljstva BiH podići optužnice protiv odgovornih za svirepa ubojstva.

Ravnatelj Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH Željko Raguž kaže kako je u prošlom ratu stradalo 66.000 Bošnjaka, 25.000 Srba ( od toga 5000 civila) i 8000 Hrvata. Danas po popisu stanovništva iz 2013. manje je u odnosu na 1991. 133. 000 Bošnjaka, 279.000 Srba i 216.000 Hrvata.

On je u izjavi za HMS iz svibnja 2017. godine kako žalosti činjenica kako bošnjačka politika i danas ne priznaje brojne zločine koje je počinila Armija RBiH nad Hrvatima i Srbima, svodeći ih na nekakve incidente.

URB HVO-a ŽZH

SLUČAJ "AMIR GROSS KABIRI"

POSLJEDNJE OBJAVLJENO