Željko Glasnović rođen je na današnji dan (24. veljače 1954. godine) u Zagrebu u janjevačkoj obitelji. Njegova obitelj emigrirala je u Kanadu, gdje je Glasnović bio pripadnik kanadske vojske pet godina. Potom je godinu i pol proveo u francuskoj Legiji stranaca. U Hrvatsku se vratio po izbijanju Domovinskog rata 1991., te se priključio ZNG-u.
Bio je vojni zapovjednik u Lici, te na Južnom bojištu. Poslije pada Vukovara u studenome 1991., prešao je u Tomislavgrad u BiH, gdje je trebao obučavati nove postrojbe. Krajem godine priključio se bojnoj Zrinski. Sudjelovao je u bitci na Kupresu u travnju 1992., gdje je bio teško ranjen pored srca. Vojnici su ga uspjeli izvući preko planina do Bugojna, odnosno do franjevačkog samostana na Šćitu u Rami. Iz Rame je konačno prebačen u Split. Dva mjeseca nije bio u borbama, no pobjegao je iz splitske bolnice i vratio se na kupreško ratište. U listopadu 1992. preuzeo je zapovjedništvo nad brigadom Kralj Tomislav. Njegov brat Davor bio je zarobljen u Kupresu i mučen od srpskih snaga. Glasnović je bio poznat po teškom karakteru i zahtijevanju striktne discipline u svojim postrojbama.
Brigada Kralj Tomislav imala je i oko 500 muslimanskih boraca. Izbijanjem bošnjačko-hrvatskog sukoba 1993., ti borci su bili razoružani. Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma u ožujku 1994., kojim je okončan taj sukob, Glasnović je preuzeo zapovjedništvo nad 1. gardijskom brigadom HVO-a. Prva brigada HVO-a sudjelovala je u operaciji Cincar u kojoj je oslobođen Kupres od Vojske Republike Srpske. U svibnju 1994. je smijenjen s te dužnosti i imenovan zapovjednikom Zbornog područja Tomislavgrad. Bio je zapovjednik HVO-a u sklopu združenih snaga HZ Herceg-Bosne i Republike Hrvatske kojima je zapovijedao general Ante Gotovina, a koje su sudjelovale u oslobađanju dijelova BiH poslije operacije Oluja.
Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma u prosincu 1995., Glasnović je imenovan programskim menadžerom za program vojne stabilizacije u Sarajevu. Nakon toga, bio je godinu dana zapovjednik Hrvatskog gardijskog zbora. Predsjednik Stjepan Mesić umirovio ga je 2000. nakon pisma dvanaestorice generala u kojem su tražili prestanak blaćenja Domovinskog rata.
Političko djelovanje
Glasnović se nije politički angažirao do parlamentarnih izbora u Hrvatskoj održanih u studenome 2015., kada se našao na listi HDZ-a na listi za dijasporu (XI. izborna jedinica), međutim nije postao član stranke. Uoči izbora 2016. na kojima je ponovo izabran za zastupnika, general Glasnović je kritizirao hrvatsko izborno zakonodavstvo.
„Zar je normalno da zemlje trećeg svijeta imaju dopisno glasovanje a da ukidanjem konzulata po BiH i dijaspori mnogi glasači moraju o svom trošku prevaljivati i po šest sati avionom ili pola dana automobilom da bi mogli glasovati. I zbog te infrastrukturne neorganiziranosti, umjesto da na listi za dijasporu glasa barem tri milijuna od sedam milijuna Hrvata koliko ih živi vani, njih glasa dvjesto i nešto tisuća jer je drugima tehnički onemogućeno glasovanje.”, jedna je od poznatijih Glasnovićevih izjava.
Tijekom Devetog Saziva Hrvatskog sabora postaje česti govornik o temama koje smatra važne poput nedovoljnog zalaganja hrvatske države za položaj Hrvata branitelja u Federaciji Bosne i Hercegovine, optuživanja Socijal Demokratske Partije da i dalje brane sustav preuzet iz Jugoslavije, pritom nazivajući članove Partije jugozomboidima koji žive u Croslaviji, prokazujući određene ljude koji su bili navodni članovi UDBE pozivajući se pritom na njihove tzv. boljševičke metode.
Prilikom jednog slobodnog govora dana 13. veljače 2020. godine ulazi u sukob sa članom HSS-a, zastupnikom Željkom Lenartom što rezultira time da ga je, u tom trenutku predsjedavajući u Saboru Furio Radin prisilio da napusti sabornicu Hrvatskog sabora.
Hrvatski parlamentarni izbori 2020.
Na izbore 2020. general Glasnović ide s neovisnom listom koju je podržao i Domovinski pokret.
Iako je imao nekoliko zapaženih nastupa na predizbornim skupovima, ipak na kraju nije uspio ponovno ući u Sabor Republike Hrvatske. Navodno mu je nedostajalo tek 11 glasova za ulazak u Sabor Republike Hrvatske te je zbog jako malog broja tražio ponovno prebrojavanje glasova, što je Državno Izborno Povjerenstvo odbilo.
Mnogi s razlogom upiru prstom u Ninu Raspudića i njegove MOST-ovce, jer su formiranjem svoje liste za XI. Izbornu jedinicu, koju su predvodili Slaven Raguž i njegovi HRS-ovci, očigledno ciljano naudili generalu Glasnoviću, odnosno na taj način pomogli HDZ-u da ostvari maksimalan broj zastupnika iz spomenute izborne jedinice.
OTPOR.Media
