Dođu tako vremena kad pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati.

Riječi su to naravno nobelovca Ive Andrića koje su vrlo aktualne i dan-danas a za njihovu aktualnost i promociju pobrinuo se ovih dana zastupnik Županijske Skupštine Županije Zapadnohercegovačke Dobroslav Bukmir, zvani Žarkić, iz sela Šipovače pokraj Ljubuškog.

Čovjek poznat po tome što je zastupnik ispred stranke HDZ-1990, skupine moralno posrnulih ljudi, političkih šibicara, koji su zbog ispraznosti svoje politike postali neprepoznatljivi i kao takvi politički nekonkurentni u poslu kojim se bave. Skupina je to za koju se kaže da je oporba, ali oporba po mjeri vlade koju bi svaka vlada poželjela, sterilna i bezopasna i na žalost samo dio široke mreže beskičmenjaka i nesposobnjakovića.

Iz takvog političkog subjekta pojavi se zastupnik u Županijskoj Skupštini, „izabran od naroda“, kojega odlikuje nesuvislost i nedorečenost u izričaju, intelektualna podkapacitiranost, ali i bolesna želja da ispadne pametan i da se o njegovom istupu priča pa makar bilo što. Kad iziđe za govornicu onda u pravilu, usprkos manjku formalne naobrazbe, svojim „mudrim i visokoumnim“ zaključcima uveseljava kolege zastupnike ali i široke narodne mase koje putem medija saznaju za bisere ovoga zastupnika. Predstavnik tipično bizantske politike koji jedno misli, drugo govori, a treće radi i najpametniji je kad šuti, ali čak ni za toliko nije bio dovoljno inteligentan, jer nikako da shvati da popularnost koju uporno želi priskrbiti nije smisao života uspješnog čovjeka.

Tako je bilo i ovaj puta, na 31 sjednici Skupštine ŽZH kad se govorilo o braniteljskim zakonima, pa je zastupnik Žarkić u svome stilu prokomentirao da braniteljski zakoni nisu dobri i pravični za branitelje, ali onda da bi zadovoljio svoje ideološke istomišljenike, završava veleumnim zaključkom kako su i takvi zakoni bolji nego nikakvi, što bi mogli okarakterizirati kao vrlo vrijedan prilog knjizi „Povijest ljudske gluposti“. Da bi mogao ispravno zaključivati o ljudskim stvarima čovjekov razum je pozvan surađivati s emocijom, što je u slučaju zastupnika Žarkića sušta suprotnost jer su političke strasti često protivnik zdravom razumu.

Ne znamo što je uistinu zastupnik Žarkić htio reći, kakvu poruku poslati, kad je u orwellovskom stilu promidžbe obrnutih vrijednosti rekao da su on i njegove kolege u Skupštini ŽZH bili za usvajanje Federalnog Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji iz 2018 godine, a onda i Zakona o dopunskim pravima branitelja i članova njihovih obitelji u ŽZH. Ne može se nikako sakriti činjenica da je ministar branitelja ŽZH g.Mladen Begić bio žestoko protiv tih istih Federalnih zakona i u tome imao podršku skupštinara ŽZH, a onda potpuno prepisao taj isti zakon uz samo dvije kozmetičke izmjene i vjerovali ili ne opet imao podršku Skupštine ŽZH. Ako je i od „svemogućeg“ HDZ-a previše je, ali interes govori sve jezike i igra sve uloge. Kako reče A.G.Matoš „Hrvatsko cvijeće najljepše miriše, a hrvatski gnoj najgore smrdi“.

Pojedincima odgovara ovakvo stanje jer je unosno, a usput prisvajaju sebi pravo da uvijek imaju pravo.

Iz riječi i rečenica zastupnika Žarkića u odsustvu objektivnog i poštenog pristupa prema povijesti rata, istini i duši svoga naroda vrišti nepodnošljiva lakoća minimiziranja i relativiziranja prijestupa koje je on sam skupa sa ostalim skupštinarima učinio potvrđivanjem nepravednih braniteljskih zakona, ali kad je novac koji primaju za svoj (ne)rad u pitanju onda kultura ophođenja prva strada.

Niste se trebali ustručavati gospodine Žarkiću kad ste rekli da ste bili etiketirani od „nekih“ braniteljskih udruga. Slobodno recite da je to bila Udruga Zaboravljenih branitelja i URB HVO.

Mi se nikad nismo stidjeli svojih postupaka jer su pravedni i na istini zasnovani i opet se javljamo i otvoreno govorimo za razliku od onih režimskih udruga koje su svoje sudjelovanje u ratu masno naplatile i to rade konstantno i besramno.

Odgovorite javnosti gospodine Žarkiću na vaš jeftini populizam kad ste ne tako davno u istoj ovoj Županijskoj Skupštini javno rekli da će te zatražiti popis branitelja koji primaju čuvenu egzistencijalnu naknadu. Što je bilo od vaše najave koja je, sad je valjda jasno i drugima osim nas, da je to bio običan „pucanj u prazno“ što je i inače obilježje vašega političkog djelovanja ako se tako može uopće i nazvati? Nestala je kao mjehur od sapunice kao i inače vaše „aktivnosti“.

Objasnite narodu zastupniče Žarkić rezultate vašega obećanja za skupštinskom govornicom da će te zatražiti i objaviti koje se udruge i u kolikoj mjeri financiraju iz županijskog proračuna, a ako to ne učinite onda će te pljunuti sami na sebe ali i na dignitet skupštinskog zastupnika. Je li možda mislite da smo mi iz Udruge Zaboravljeni branitelji i URB HVO-a na to zaboravili? Nismo i nećemo i nadamo se da će te konačno prestati neargumentirano lupetati.

Mi jedva čekamo takve objave jer bi rezultati tih objava bili pogubni za većinu braniteljskih udruga u Županiji Zapadnohercegovačkoj, dok je naša savijest čista i mirna.

I kad već o pitanjima branitelja ne govore članovi braniteljskih udruga koji nisu ostvarili ništa vezano za svoj ratni put, koji imaju posve naravan osjećaj za pravičnost i istinu onda nam o tim stvarima pričaju ljudi koje odlikuje primitivizam uz koji se veže zadrtost, intelektualna ograničenost, nedostatak kućnog i građanskog odgoja i skučenost vidika.

U pravilu se radi o trgovcima na malo, kukavicama i kokošarima, o ljudima koji su objed o tuđem trošku pretvorili u svoju životnu i političku filozofiju, ali koji u pravilu kažu da su izabrani od naroda. Da nije žalosno bilo bi smiješno.

I dok naši vrli zastupnici i ostali iz vlasti svojim političkim driblinzima misle da su još jednom prevarili branitelje možemo im samo odgovoriti da je to loša predstava u režiji epizodista, a očekivati od njih da nas vode u bolju budućnost pogubna je i opasna iluzija.

                                                                                                        Udruga Zaboravljeni branitelji