Miroslav Kutle bio je gost Pressinga Ilije Jandrića na N1.
Komentirao je kako mu je živjeti u BiH već 11 godina te kako se osjeća kao “bjegunac od hrvatskog pravosuđa”.
“Mogu se vratiti u Hrvatsku. Dobro se osjećam ovdje. To da sam bjegunac bih rado objasnio. Negdje 2000.-ih počeli su uhićivati ljude iz moje kompanije. Vratio sam se iz inozemstva i odgovarao na sve pozive, pritvore, policije u RH. Računao sam oko 2500 dana sam proveo u zatvorima, sudovima, u policiji, a sve bez osude. To je trajalo do 2010. dok nije bilo presude Gradskog podruma, gdje sam se uvjerio da iza presude stoji politički pritisak tadašnjeg predsjednika Mesića. Tad sam donio odluku da se preselim u moju domovinu”, kazao je Kutle.
“Presuda je u BiH odbačena na svim sudskim instancama”
Navedena je presuda odbačena u BiH. Koji je njegov pravni status u RH?
“Osuđen sam na dvije godine i osam mjeseci. Presuda je u BiH odbačena na svim sudskim instancama i ne bi se mogla izvršiti ni u jednoj europskoj zemlji jer ima elemente rušenja prava. Imam legitimno pravo probrati u kojoj ću zemlji živjeti”, rekao je.
“Ta presuda je nasilje politike nad pravom”, dodao je.
Smatra da pravosuđe u BiH ne zaostaje za onim u Hrvatskoj, iako je Hrvatska napravila napredak u posljednjim godinama po tom pitanju.
Ovog ljeta, a potom i u rujnu poslao je pismo predsjedniku vlade Plenkoviću, a još nije dobio odgovor.
“Građanin sam Hrvatske i imam se pravo obratiti premijeru Hrvatske. Obratio sam mu se, ne tražeći ništa za sebe. Ukazao sam na društvene anomalije koje su opasne za našu Hrvatsku. Naveo sam ugrozu koju hrvatsko podzemlje ima prema meni, naveo sam još neke detalje vezane uz dešavanja u Hrvatskoj, posebno sam apostrofirao prošlost i posljedice vladavine tehnomenadžerskog lobija u Hrvatskoj i povezao to s današnjim teškim stanjima u RH”, naveo je Kutle.
“Bandć je na početku karijere bio projekt obitelji Pripuz”
Komentirao je i vrijeme provedeno u pritvoru i obitelj Pripuz.
“Kroz druženje s njima svih tih godina, shvatio sam da se radi o ozbiljnoj organizaciji koja ima dugogodišnji staž i redovno primjenjuje metode koje su nezakonite, od zastrašivanja, propucavanja, likvidacija itd. Prvenstveno sam se obraćao braći Pripuz kao čelnim ljudima te organizacije. Kroz vrijeme koje sam proveo tamo, dovoljno sam informacija saznao da ne bih neargumentirano o nečemu govorio. Njihov sustav je duboko involviran u hrvatskom društvu – prisutni su i u obavještajnoj zajednici, policiji, pravosuđu, medijima, političarima. Govorim o izdvojenim slučajevima. Imaju velik utjecaj i u lokalnim samoupravama, a najeklatantniji primjer je Grad Zagreb i Bandić”, naveo je.
“Znam sve što su radili u gradu. Bandić je na početku karijere bio njihov projekt, kao i ja i drugi. Oni su mu se približili, napravili sitne usluge, malo zastrašivanja i premlaćivanja i počeli su cirkulirati prvi novci. Tad su ušli u željezni stisak organizacije. Bandić je pokušao nekoliko puta oteti se, ali to je završilo šamaranjem od Pere Pripuza i drugim maltretiranjem. Sve što je Bandić radio u Zagrebu, to je bilo pod njihovom kontrolom i uputom”, dodao je.
“Oni su na neki način potpuno kontrolirali njegov život”, istaknuo je. “Bandić nije mogao iz tog zagrljaja.”
Ističe da za svoje navode ima dokaze.
“Kad su mi pristupili, bili su simpatični, šarmantni i ja sam se kumio sa Zoranom Pripuzom”, naveo je.
Kako je izgubio vlasništvo u medijskom sustavu?
Komentirao je navode da su mu oduzeli vlasništvo u medijskom sustavu, ponajprije mreži radiopostaja.
“Sredinom 90-ih počele su se raspisivati koncesije i tada sam okupio ekipe ljudi koji su elita hrvatska, kulturna, društvena u toj branši. Napravili smo koncept, javili se na natječaj i dobili koncesiju. Kad smo to posložili, prema tadašnjim zakonima nije bilo kršenja zakona o monopolu. Ja i nisam jedini vlasnik. Ti ljudi su bili vlasnici, imao sam s njima određene aranžmane i s njima sam osmišljavao program i budućnost tih radija. Kad sam završio u pritvoru, ostavljam iza sebe nekoliko segmenata medijskih u kojima sam bio partner ili imao neku ulogu. Jedna grupa su bili radiji koje je Jura Hrvačić preuzeo, druga gripa je Radio Dalmacija, treća grupa su bile televizije gdje je Jadran film i Vinko Grubišić, četvrta grupa je Nino Pavić i tiskovne medije. Kršenje počinje 2000. godine”, pojasnio je Kutle.
