Uskrsna tradicija u Hercegovini počinje Cvjetnicom, kada se ranom zorom vjernici umivaju u ljubičicama, za zdravlje i ljepotu lica. U crkvu se nose maslinove grančice na blagoslov, a u kršćansku tradiciju dolaze zbog puka koji je obasipao put palminim grančicama pred Isusov ulazak u Jeruzalem.
„Da ima kuća blagoslov, ta grančica se donosila u kuću, pa se onda nosilo u štale i na njive, kako je ko htio“, priča Drina Sesar, članica HKUD Hercegovac.
I Božo Barać je u ‘Hercegovcu’. Nekada, govori, nije bilo česme: „Nego u lavor uspi vode i malo ljubičica i pazi, nemoj puno, da ima svima“.
Na Veliki četvrtak za jelo se sprema zelje u znak Isusove posljednje večere. Postoji i posebna molitva koja se u znaku Kristova križa na taj dan izgovara čak 100 puta do podneva. U davnim vremenima, oni koji ne bi izmolili molitvu – osjećali bi se grešno, jer nisu ispunili ono što su ih stari učili od malena.
„Susrist će te duh nemili, duh nečisti, pitat će te, dušice grišna, jesi l’ moja il’ Božja. Tvoja nisam, Božja jesam. Ja san rekla na blagdani danak na Veliki četvrtak sto amena, sto Jezusa i sto se puta prikrstila, u ime Oca i Sina i Duha svetoga, amen“, govori Sesar riječi koje je trebalo sto puta izmoliti.
Uz tišinu, post i pokoru, na Veliki petak, dan sjećanja na Isusovu muku i smrt, mole se 33 krunice u znak 33 godine Isusovog života. U crkvama se obavlja obred Velikog petka, bez misnih slavlja, zborne pjesme i oglašavanja zvona. Tišina traje sve do podneva Velike ili Bijele subote, a naziv ‘bijela’ nosi simbol mira i pobjede nad smrću. Prvim oglašavanjem zvona ostavljaju se svi poslovi zbog umivanja u čistoj vodi koja prema vjerovanju donosi zdravlje očiju i lica.
„U 12 sati se trebalo ići umivati – ko je mogao doći kući. Ako si bio kod ‘ajvana, bilo je u boci pa smo se znali umiti“, objašnjava Blagica Bošnjak, članica HKUD Hercegovac.
Matija Banožić još je jedna članica ‘Hercegovca’: „Svi smo pili po jednu čašu crnog vina, kaže – pretvorit će se u krv. I onda bi se jelo i išlo bi se sirotinji pomoći“.
Simbolika šarenih uskrsnih pisanica označava rađanje novoga života. Na Bijelu subotu u crkvu se nosi hrana na blagoslov, koja će se na uskrsno jutro blagovati. Ipak, blagoslov jela je izgledao nešto drugačije u prošlosti, kao i samo slavlje Uskrsa, dodaje Bošnjak: „Kršćene bi soli stavili na stol i u to jaje umoči u sol i da se pojede – to ti je bio blagoslov“.
„Onda bi se pjevalo i šetalo na derneku, nosila bi se jaja, onda bi se tucali momci i cure s tim jajima i tako“, zaključuje Mile Sesar, član ‘Hercegovca’.
Tradicija je nešto što bismo svi trebali čuvati i njegovati. Iako je danas u nekim dijelovima izmijenjena zbog drugačijeg načina života, još je postojana. Uz to ostaju sjećanja i priče koje se i dalje prenose s naraštaja na naraštaj.
