Bosna i Hercegovina je od polovine travnja uvrštena među 20 “sretnih zemalja” čijim državljanima Rusija dopušta ulazak bez viza redovnim avionskim linijama. To što Bosna i Hercegovina od Kremlja nije proglašena “neprijateljskom” treba “zahvaliti” članu Predsjedništva BiH i lideru Saveza nezavisnih socijaldemokrata Miloradu Dodiku koji nije podržao uvođenje bilo kakvih sankcija protiv Rusije.

“Koristim dobre odnose s Putinom kojeg cijenim kao velikog državnika jedne velike zemlje, moćan čovjek koji je uvijek bio korektan prema nama. Nikada nije tražio ništa. Taj isti Putin je 10 puta meni rekao samo da poštuje Daytonski sporazum, ako ja odem izvan Daytonskog sporazuma da podrške nema. To mi je rekao i zadnji put”, izjavio je za FTV Dodik.

Slučajno ili ne, na skupu nazvanom “Sloboda” održanom u Banja Luci 20. travnja u znak prosvjeda zbog odluka Visokog predstavnika Christiana Schmidta o raspolaganju državnom imovinom, nije bilo uobičajene ikonografije kada je ova vrsta događanja u pitanju. Zanemariv je bio broj poruka bratstva sa Rusijom ili fotografija Vladimira Putina. Skup je službeno organizirala Boračka organizacija Republike Srpske koja se trudila da otkloni bilo kakvu vezu sa vladajućim SNSD-om ili “bratskom Rusijom” do te mjere da čak ni Milorad Dodik, iako nazočan, nije održao govor.

Polovinom travnja pojačane su i mjere sigurnosti oko Milorada Dodika. Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske mjere obrazlaže informacijama dobivenim od partnerskih službi o ugroženosti Dodikove sigurnosti. Manje tajnovit bio je Dodik koji je ustvrdio da posjeduje saznanja kako “specijalne jedinice Velike Britanije planiraju da ga tamo gdje živi, radi ili u pokretu pokupe i odvedu na neko nepoznato mjesto”.

Oklopna vozila tipa “Despot” raspoređena su oko zgrade Vlade RS te posebno oko Dodikovog imanja u selu Bakinci kod Laktaša.

Pravo pitanje je od koga zaista strahuje Milorad Dodik? Da li ima slične nedoumice kao “prekodrinski brat”, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji posljednja dva mjeseca traži formulu da ne zatvori vrata Zapada, ali ni Putinovih dvora, svjestan da prvo znači izolaciju Srbije, a drugo i osobnu ugroženost.

O Dodikovom odnosu prema Rusiji nedavno je govorila i ekonomistica i bivša ministrica u Vladi RS Svetlana Cenić

“On se i deklarira kao ruski čovjek, uzvikuje živjela Rusija. Ne treba dovoditi u pitanje čiji je i za koga navija. Da sam na njegovom mjestu ugradila bih u vrat šipku i ventilatore i okretala se oko sebe iz sve snage. On je sa Amerikancima lako mogao godinama, bez posljedica, sa sankcijama pa opet nije onako kako je drugima uvođeno. Ja bih na njegovom mjestu bila jako oprezna i gledala oko sebe. Vidite koliko se zdušno trudi. Neće smjeti izdati Putina, tu su surove kazne. Gledali smo kako su prošli ljudi koji su se okrenuli protiv ruke koja ih je odgajala“, izjavila je Cenić za N1.

Žurnal je pisao kako Dodika posebno brinu sankcije kojima su izloženi pojedini ruski oligarsi, preko kojih Dodik ostvaruje dobre veze sa Kremljom. Sve je više dokaza da im je on obećao „pola Republike Srpske“ samo da ga što duže financiraju kako bi sačuvao političku vlast i naravno osobno bogatstvo, o čemu je Žurnal isto tako pisao.

“Rusija je postala prostor za bogaćenje ljudi iz čitave Europe i tu je nastao novi sloj obožavalaca Rusije. To su oni koji su milijune zaradili u Rusiji ili su ih iznijeli sa ovih prostora i legalizirali u Rusiji. Novac je potjecao od trgovine oružjem i energentima, a Rusija je primijenila model organiziranog kriminala i korupcije u tim poslovima. Tri strukture ljudi su vezane za Rusiju: iz biznisa, obavještajni krugovi i intelektualci, nacionalisti, antizapadnjaci”, mišljenje je direktora Foruma za etničke odnose Dušana Janjića.

Ne treba biti naivan pa pomisliti da je agresija Rusije na Ukrajinu stavila Bosnu i Hercegovinu na marginu interesa Kremlja. Već prvih dana ruske invazije ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov počeo je priču o dolasku državljana (i) BiH i sudjelovanju na strani Ukrajine.

“Kosovo i neki drugi dijelovi Zapadnog Balkana su postali leglo kriminala. Oni su teroristi i dileri droge. Plaćenici se tamo regrutiraju za vojne konflikte koje potiče SAD, između ostalih. Imamo informacije da su militanti iz Kosova, Albanije i Bosne i Hercegovine regrutirani kako bi izbacili Rusiju iz balansa, što uključuje i njihovo slanje u Donbas (istočnu Ukrajinu). Radimo na tome da potvrdimo te informacije”, izjavio je sredinom veljače Lavrov.

Dva mjeseca kasnije Ministarstvo obrane Rusije uputilo je notu vojnom atašeu BiH da se 167 državljana Bosne i Hercegovine bori na strani Ukrajine protiv ruskih vojnih snaga, ne navodeći konkretno niti jedno ime. Sve to dolazi upravo na datum kada se svake godine u Višegradu obilježava Dan ruskih dobrovoljaca – spomen na Ruse poginule u sastavu Vojske Republike Srpske. Takvih dobrovoljaca bilo je oko 700.

Redovni “gost” bio je Viktor Zaplatin, komandant Prvog dobrovoljačkog odreda Vojske RS. Zaplatin je 2014. godine imenovan prvim zamjenikom komandanta pogranične vojske tzv. Luganske narodne republike, dijela Ukrajine kojeg je Rusija okupirala. Među ruskim dobrovoljcima koji su djelovali na području Višegrada i Žepe bio je i Igor Strelkov. Strelkov je jedan od trojice Rusa koje je Nizozemski sud optužio za obaranje putničkog aviona iznad Ukrajine i pogibiju 298 putnika.

Naravno, ambasada Ruske federacije u BiH nikada se nije kritički odredila o ovim dobrovoljcima, a i kako bi kada isti i danas uz podršku vojnog, obavještajnog i političkog vrha Rusije dobivaju zadatke da destabiliziraju ne samo dijelove Ukrajine nego i Bosnu i Hercegovinu, a potom i Crnu Goru.

Zato se jeste odredila o daljnjoj opstrukciji Vijeća za implementaciju mira u BiH, otkazavši dalje financiranje OHR-a. Istina, ovo je više simbolički nego stvarni utjecaj na financiranje, gdje je Rusija participirala sa 1,2% od ukupnih sredstava. Iz ambasade i dalje negiraju mandat Visokog predstavnika Christiana Schmidta nazivajući ga u priopćenjima tek “njemačkim državljaninom”. Kao i njegovi prethodnici, ruski ambasador Igor Kalabuhov formalno priča o potrebi jačanja države BiH dok istovremeno podržava secesionizam Milorada Dodika i njegovog političkog partnera, lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića.

“Ruska Federacija definira svoju politiku kao politiku poštovanja suverenosti i teritorijalnog integriteta BIH i poštovanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, onako kako je on potpisan prije 26 godina. Ne zaboravimo da je Ruska Federacija jedan od garanata tog sporazuma i da iz tog svojstva ima ne samo pravo, nego radi vlastitog autoriteta svjetske sile i međunarodnu obavezu da prati njegovo provođenje i reagira ukoliko smatra da dolazi do njegovih devijacija. Ono što se jasno može uočiti u javnim stavovima Ruske Federacije je da je njena procjena da je 26 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, prestala potreba stranog intervencionizma u BiH i da je vrijeme da BiH počne da konzumira svoju suverenost u punom kapacitetu bez stranog miješanja i uz dogovor unutrašnjih političkih aktera u BiH,” govorio je za Žurnal Milan Tegeltija, bivši predsjednik VSTV-a BiH, koji je smijenjen zbog brojnih pravosudnih afera.

Tegeltija je danas pravni savjetnik Milorada Dodika i samim tim i veliki promotor ruskog utjecaja u Bosni i Hercegovini.

Žurnal je pisao kako je Tegeltija u dva navrata bio gost Federalne službe sudskih izvršitelja Vlade Ruske Federacije (FSSP). Rukovoditelje FSSP-a postavlja osobno Putin i svi dolaze iz armijske strukture. FSSP je imao značajnu ulogu u istragama protiv ruskih oligarha, što je bio način da ih Putin kontrolira te tako učvrsti svoju vlast, a neslužbeno su evidentirani kao pomagači Glavne obavještajne uprave Rusije (GRU) tijekom uplitanja ove službe u američke izbore 2016. godine.

Žurnal godinama već sistemski analizira i upozorava na metode utjecaja Rusije ne samo u politici i ekonomiji nego i drugim segmentima poput kulture ili obrazovanja, a sve dobrim dijelom preko pravoslavne crkve. Podsjetimo da je Europski parlament izglasao Rezoluciju u kojoj jednim dijelom iskazuje zabrinutost “pokušajima Pravoslavne crkve u zemljama kao što su Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina, posebno u entitetu Republika Srpska, da promovira Rusiju kao zaštitnicu tradicionalnih obiteljskih vrijednosti i ojača odnose između države i Crkve”.

“Ruska crkva i predsjednik su kao blizanci. Nikad se ne odvajaju, sve rade zajedno, isto izgledaju i misle. U svom arsenalu uvjeravanja u svoju veličanstvenost i superiornost nad svima, osim crkve Rusija ima i još nekoliko instrumenata. To se naročito odnosi na defile tzv Besmrtnog Puka. Nastao u Rusiji 2011 godine prelio se i u Srbiju i RS, podržan od svih značajnih političkih faktora i medija. Na tom defileu se slave žrtve drugog svjetskog rata, nose se uvećane fotografije i iskazuje lojalnost trenutnoj politici. Zanimljivo je to da se slavi jedinstvo četnika i partizana u besmrtnom sprstvu koje je jedina ispravna ideologija. Svega šest godina nakon Rusije, puk je došao i u Banja Luku. Ipak, sami Rusi puk malo drugačije shvaćaju i nije im palo na pamet da slave jedinstvo crvenoarmejaca i vojnika generala Vlasova koji je također prigrlio nacionalnu i kapitalističko nasilničku ideologiju. Nema pokliča – „Svi smo Rusi“, objašnjava sociolog Sead Pašić.

Trebala je eskalirati ruska agresija na Ukrajinu pa da mnogi i u Bosni i Hercegovini shvate pisanja Žurnala o tome kako Rusija u BiH vodi politički rat svim navedenim sredstvima kako bi zadržala svoj utjecaj.

“Smatram da je ruska agresija stavila svjetlo na ono što se događa nad Balkanom, a posebno na ruski utjecaj u BiH. Deset godina se u međunarodnoj zajednici prihvaća stav da je BiH nefunkcionalna, a vidimo da ruski plaćenici na sve moguće načine pokušavaju blokirati državu i prezentirati je kao nefunkcionalnu. Sada vidimo koja je to agenda i kako se radi”, priznao je predsjednik “Naše stranke” Edin Forto nazivajući Milorada Dodikom ruskim plaćenikom.

Postoje promišljanja da će problemi koje ima Rusija nakon sankcija uvedenih zbog napada na Ukrajinu oslabiti utjecaj u Bosni i Hercegovini. No, za sada je to više produkt želje, nego realnosti.

“Rusija će sada dugi niz godina ostati potpuno izolirana od strane zapadnog svijeta i Europe, što će se itekako odraziti i već se počelo odražavati na sve one s ovih prostora koji su bili nakačeni na Rusiju. Uostalom, zapadna diplomacija je konačno shvatila s kakvom politikom ima posla i koliko je opasno bilo pustiti da stvari idu po nekoj inerciji i bez ozbiljnog angažmana. Hoće li to pak biti dovoljno da se ubrza tzv. europski put, barem BiH, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Albanije, još uvijek nije izvjesno, ali bilo bi lijepo da se to dogodi”, iščekivanja su publiciste i povjesničara Dragana Markovine u razgovoru za AJB.

Postoje i radikalniji stavovi. Novinar i književnik Andrej Nikolaidis kritizira ne samo “domaće izdajnike” nego i zapadnu diplomaciju koja je po njemu predugo pustila širenje ruskog utjecaja na ovim prostorima.

“Treba pomesti Putinove ljude kakvi su Dodik i ostala bratija, koja je pod punom kontrolom. To treba pomesti i uspostaviti novu političku realnost na Balkanu, koja će biti Putin resistant, dakle otporna na penetraciju ruskog utjecaja, jer ovo što sada imamo je apsolutna kontrola Putina, gdje Putinovi ljudi informiraju Zapad i kreiraju politiku zapadnih ambasada prema zapadnom Balkanu. To je u jednoj dimenziji urnebesno smiješno, u drugoj zaista zastrašujuće”, kaže Nikolaidis za AJB.

Zaključiti ćemo ovaj serijal o ruskom utjecaju i na Bosni i Hercegovinu onako kako je Žurnal na početku i pisao. Može se polemizirati da li je Rusija izabrala Dodika za svog „igrača“ na ovom dijelu Balkana ili se pak on sam nametnuo, pokazujući želju da bude „Putinov mali“ više nego predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Dodik želi da u “srpskom svetu” zasjeni Vučića koji „luta“ u pojašnjenjima da je Srbija i proeuropska i proruska. U tome vidi šansu, grčevito se boreći da Republika Srpska bude do daljnjeg barem rezervni strateški položaj Rusije.

No, onaj tko je jednom izdao one koji su ga etablirali na političkoj sceni u BiH, u stanju je isto ponoviti i sadašnjim „gazdama“. Zato danas za svaki slučaj, nekoliko “Despota” stražari ispred njegove rezidencije.

Amarildo Gutić / Zurnal^.info