Snimke petogodišnjeg dječaka s Downovim sindromom iz Širokoga Brijega koji je “uklonjen” s pozornice za vrijeme božićne priredbe u gradskom Dječjem vrtiću Trnoružica i kasnije otužne snimke kako sam sjedi na klupi dok njegovi vršnjaci recitiraju božićne pjesmice, izazvale su nevjericu među mnogima koji su ih progledali.
Marko i njegova supruga Dragana, roditelji petogodišnjeg djeteta sa smetnjama u razvoju (down sindrom) otvoreno su progovorili za portal OTPOR.Media vezano za ovaj slučaj.
“Moje dijete ide u Gradski vrtić Trnoružica Široki Brijeg na 4 sata. U tom periodu od tri godine dijete je više bilo bez asistenta nego s njim. Kada je mom sinu bilo tri godine tražili smo da mu se pruži prilika da ide 8 sati u vrtić kako bi supruga mogla tražiti posao. Ravnateljica vrtića je rekla kako će morati raditi procjenu s defektologom da se vidi je li dijete sposobno spavati. Na dan procjene defektolog je kasnio, odnosno došao je u vrijeme kada dijete treba spavati. Procijenili su da dječak nije sposoban spavati u vrtiću.
Nakon procjene nalaz smo čekali mjesec ili čak dva mjeseca dana. Pitali smo ravnateljice vrtića da nam dostavi nalaz procjene, ona je prvo govorila zašto će vam nalaz, da bi nakon dužeg vremena govorila da ga defektolog još nije napisao. Iza tog smo zvali defektologa i zatražili nalaz i pitali zašto moje dijete nije prošlo procjenu i može li mi dati nalaz da vidim što to nije dobro kod našeg djeteta, zašto nije sposobno spavati u vrtiću kao što mu je rečeno (nalaz dostavljam ispod).
U nalazu procjene piše da se savjetuje boravak djeteta u vrtiću uz asistenta, da je topao. Da je prihvaćen u skupini i da se dobro uklopio s drugom djecom. I nakon tog nalaza djetetu nije pružena prilika ići u vrtić na 8 sati. Prešli sam preko toga, dijete je nastavilo odlaziti u vrtić na 4 sata. Nakon nekog vremena odlučili smo napustiti i posao, obitelj i državu. S naše dvoje djece otišli smo u Njemačku jer mi se zgadio i vrtić i vlast i sve. Da bi nakon pola godine u tuđini upitao sam sebe zašto ja bježim od svoga doma radi par nekih pokvarenih ljudi koje sam spreman sudski teretiti jer krše prava naše djece i prava osoba sa smetnjama u razvoju.
Vratili smo se i nastavili sa životom kao i prije odlaska u Njemačku. Dječak je išao i dalje u vrtić, čak je dobio asistenta, ali nakon nekog vremena ostaje bez istoga jer nedostaje teta u vrtiću! Međutim, nas ravnateljica nije obavijestila da on nema asistenta, valjda ona zna kada mu treba asistent, a kada ne treba. Ako djetetu ne treba asistent nije mi jasno kako to dijete ne može biti u vrtiću 8 sati?
Danas je kap prelila čašu (20.prosinca) kada su djeca imala Božićnu predstavu a on nije dobio priliku sudjelovati, popeo se sam na binu, no teta ga je silom skidala jer on smeta! Odvojen je od druge djece u kut. Zar to dijete nekome smeta ako želi sudjelovati i plesati na bini, ako samo želi biti s ostalom djecom na bini, nebitno stajao, plesao ili sjedio?
Ostala djeca gledaju kako dijete ne dobiva priliku, a ostali roditelji sve to gledaju. Ja sam razočaran i voditeljstvom vrtića i vlasti u Širokom Brijegu, i zanima me do kada misle razlikovati djecu i uskraćivati im prava koja zakonski imaju? Ovdje ne osuđujem tete u vrtiću, ne daj Bože, jer njima se naređuje što će raditi i ovim putem im se zahvaljujemo od srca. Također, obećavamo kako ćemo se izboriti za sva prava djece i za prava djece sa smetnjama u razvoju, dakako sudskim putem, te da nećemo stati na ovome” – kazali su Marko i Dragana za portal OTPOR.Media.
Nakon svega napisanog od strane roditelja i pregleda snimki, odlučili izravno otići do ravnateljice vrtića Trnoružica iz Širokog Brijega Zdenke Zovko da nam pojasni što se i kako se ovakvo nešto moglo dogoditi ako je istina ovo što su nam kazali roditelji malog J. (svi puni podaci poznati uredništvu portala).
“Desetak godina održavamo priredbe u kojima smo uključili u inkluziju djece s poteškoćama jer to su preporuke njihovih radnih terapeuta, a u međuvremenu smo se “borili” za asistente i na kraju nam je ministarstvo odobrilo četiri asistenta u ova dva naša vrtića (Puringaj, Zorićevina). Na početku je bilo 15-ak djece s posebnim potrebama, a sada je trenutno osam” – na početku našeg razgovora i pojašnjenja ovog događaja za portal OTPOR.Media prepričava v.d. ravnateljica Zdenka Zovko, te se vraća na početak upisa malog J.M. prije par godina, a kojemu je bio potreban asistent.
Osobni asistent i vrijeme boravka u vrtiću
“Na samom upisu J.M. u vrtić, pojasnila sam majci kako nema nikakvih problema što se tiče upisa njihova sina jer smo već imali u vrtiću djecu s istim ili sličnim poteškoćama i koji su neki od njih imali asistenta. Neki asistenti mogli su se brinuti i za više mališana ali sve je ovisilo o tome koje su poteškoće i da li su u istim skupinama. Imamo djece koja su na cjelodnevnom boraku. Ne određujemo mi kao vrtić, niti ravnateljica, hoće li dijete biti četiri ili osam sati. A da bi županija plaćala asistenta i boravak, roditelj mora donijeti nalaz od djeteta u kojemu će defektolog procijeniti i napisati o kakvim se poteškoćama radi i je li potreban asistent, te koliko vremenski može boraviti u vrtiću jer nije svako dijete s poteškoćama u istim mogućnostima da može boraviti četiri, osam ili više sati u vrtiću i što mi ne odlučujemo, nego postupamo po uputama defektologa. U ovom slučaju defektolog je donio stručno mišljenje za malog J.M. u kojemu je preporuka boravka do četiri sata na koja ima pravo asistenta na toliko sati. U popodnevnom smjeni nemamo asistente s obzirom na sveukupan broj skupine (jaslice, manji uzrasti, veći uzrasti…) i broj asistenata s kojim raspolažemo.
U ovom konkretnom slučaju J.M. je bio u našem vrtiću s asistentom nakon mjesec dana od upisa, kasnije s obitelji odlazi za Njemačku, a nakon nekog vremena se ponovno vraćaju i majka ga ponovno odlučuje upisati u vrtić gdje joj je dovoljno da se vodi boravak do četiri sata kako bi mogla ostvariti zakonsko pravo roditelja njegovatelja što majku D.M. podržavam i pružamo joj podršku za ostvarenje tog prava. S obzirom na to kako je krajem upisnog roka došla, a njegovo mjesto smo već primili jedno dijete isto s poteškoćama, nismo ju htjeli odbiti jer ćemo se već nekako snaći za malog J. i zamoljavamo ju ako može pričekati do 01.09.(o.g.) što je majka prihvatila. Od tada za njega su se brinule tete iz vrtiće jer su ga dobro prihvatile kao i on njih te je uključen u svaku aktivnost vrtića kao i ostala djeca” – prepričava nam ravnateljica Zovko.
Pitali smo ju kako komentira događaje s “Božićne priredbe” na kojoj je sudjelovao mali J., i gdje se između ostaloga može protumačiti loše postupanje prema njemu i ne dozvoljavanje da se zabavlja sa svojim vršnjacima na pozornici.
“Što se tiče jučerašnjeg dana i priredbe, tete iz vrtića su dan ranije pričale s mamom J. pošto je njegova prva priredba da mu bude u blizini kako se ne bi bojao i da s njima nastupi. Na početku se nije htio popeti na binu ali uz njega je bila i teta što ga je pazila, dok sam ja bila na suprotnoj strani i pomagala izvođačima priredbe. Primijetila sam malog J. kako šeta, penje na binu, pa silazi, pa se opet penje i na svoj način zabavlja. Na trenutak ga zovem da dođe do mene na drugi dio bine i naka slobodno tu bude kako bi ga mogla pripaziti lakše da slučajno ne padne ili bilo šta… u jednom trenutku na binu predstave izlazi manja skupina koja će recitirati pjesmice, dječak se penje i dolazi do njih, a teta koja ga je pazila prima i spušta s bine vjerojatno u dobroj namjeri kako ne bi pao i ozlijedio se jer je bina bila puna djece.
Pitali smo ju kako komentira to da mali J. sjedi na klupici dok njegovi vršnjaci recitiraju pjesmice na pozornici.
“To se dogodilo nedugo nakon što je spušten s bine, gdje ga je mama izvela u predsoblje dvorane i na snimci možete vidjeti kako je obučen i obuven u tenisice i vjerojatno ga snimila tu dok je s njim sjedila u predsoblju u trenutku dok se priredba još održavala” – govori nam.
Je li istina da ste majci rekli: “Gospođo ako vam se ne sviđa ima još 10 drugih vrtića idite slobodno!”?
“To je izvučeno iz konteksta i to tako ružno zvuči! Gospođa Dragana mi je došla u ured ljpo pitala “možemo li pričati”, ja sam joj rekla “naravno, zašto ne”. Tada mi je rekla kako će ispisati djecu iz vrtića. Nastranu što sam na trenutak možda bila “ljuta u sebi” ali meni je žao što je to tako ispalo. Pitala sam ju zašto? Ona je opet ponovila da želi ispisati djecu. Tada sam joj odgovorila “Dragana, svaki roditelj će upisati svoje dijete gdje smatra da će mu biti najbolje bolje, tako i ti! Hvala Bogu da ljudi imaju izbora i da imamo deset vrtića u Širokom Brijegu gdje tko hoće”. Stvarno sam to rekla, možda nisam trebala, ali nisam ništa ružno time mislila” – kazala je za kraj ravnateljica vrtića Zdenka Zovko.
Tko je ovdje u pravu, a tko u krivu, je li moglo sve biti drukčije i ljepše da su mnogi znali na vrijeme kako se postaviti i što poduzeti u određenom trenutku, možda je potrebna bolja edukacija pojedinom osoblju!? Ali jedno je sigurno kako se ministarstvo i mi moramo bolje pobrinuti da svako dijete s posebnim potrebama ima adekvatne uvijete za što bolji i kvalitetniji život!
Mili Marušić / OTPOR.Media
