Željko Komšić persona non grata, parazit, uhljeb, nametnik, „zlatni ljiljan“, koji se nelegalno, nelegitimno i lažno predstavlja kao hrvatski član Predsjedništva BiH u novu izbornu kampanju je krenuo sa sloganom: “Za građansku BiH“ u kojoj bi da se pojam naroda i konstitutivnosti briše iz Ustava BiH i Daytonskog mirovnog sporazuma, premda svjestan kako je to u ovom trenutku nemoguća misija ali misija kojoj on i njegovi istomišljenici ili jataci iz tzv.“građanske ili probosanske BiH“ njih „milijun“ teže, ali ih na njihovu žalost priteže neka teža sila osovine, a njega sila gravitacije nakon više doza ljubavi prema dnu čašice.
Vodeći ljudi tzv “trojke“ probosanskih političara,Nikšić, Konaković, Forto, pa čak i Kasumović koje veže neka druga ljubav sadržana u namjeri preuzimanja vlasti u BiH, FBiH, njenim općinama i gradovima od stranke SDA gdje god mogu, nemaju ništa protiv te ideje ali joj prigovaraju jer ne vide u toj ideji kako bi se ista mogla materijalizirati na djelu.
Nekako se sam po sebi nameće zaključak kako sva trojica plus Kasumović ne mogu podnijeti da netko drugi u njihovo ime propagira ideju o milijun potpisa za tzv.“građansku BiH“, a to nisu oni, iz čega proizlazi kako nitko od njih ne može podnijeti niti podržati neku ideju koja ne proizlazi iz njihovih redova, što je svojstveno svim strankama na vlasti u BiH taman da su inicijative, prijedlozi, sugestije i primjedbe oporbenih stranaka u korist svih naroda BiH. Ali te inicijative nisu njihove i stoga nigdje ne prolaze.
No, nad tom građanskom idejom Željka Komšića bi se odista svi u BiH i inozemstvu trebali zamisliti, i to ne kako bi se zabrinuli nad njom već kako bi iz te ideje mogli nešto ušićariti odnosno iskoristiti.
Evo ja kao Hrvat koji se izjašnjavam kao takav, Katolik, koji se nikada neće odreći svoje vjere, i svoje nacionalnosti, a opravdano smatram kako je barem 95% Hrvata iz BiH i onih koji su iz nje odselili na istom fonu sa mnom, držim kako je građanska ideja Željka Komšića dobrodošla i to na slijedeće načine:
-Neka se svi oni koji žele tu građansku BiH izjasne kao građani ili ostali i odreknu se svoje nacionalnosti, jer im kako navode ona ništa ne znači,
-Neka se svi drugi koji se žele izjasniti kao Srbi, Hrvati ili Muslimani tako izraze,
-Nakon toga neka svaka skupina delegira svog predstavnika u Predsjedništvo BiH s tim da ni jedna skupina nema pravo delegirati kandidata iz skupine kojoj ne pripada prema svom izjašnjenju koje će biti upisano u sve njegove osobne dokumente.
U tom slučaju svi narodi iz BiH i njeni građani bi birali svoje predstavnike a ne tuđe kao što je to slučaj s izborom Željka Komšića u nekoliko navrata, te bi svi narodi i ti građani mogli bez problema konzumirati sva svoja nacionalna, vjerska i građanska prava.
Kakvo bi bilo novo ustrojstvo tog Predsjedništva BiH koje bi u tom slučaju imalo 4/četiri člana je drugo pitanje koje bi trebalo riješiti izmjenama Ustava BiH i zakonskim propisima.
Ovo je ideja koja bi u pretpostavci mogla zaživjeti ali vjerojatno neće zaživjeti nikada jer svi vodeći muslimansko-bošnjački predstavnici igraju igru kukavičjeg jajeta ili igru “kakiću-piškiću.“ Čas bi tamo, čas bi amo. S obzirom kako imaju četiri puta više glasača od Hrvata mogu kalkulirati poput SDA i Bakira Izetbegovića. Ako im paše nacionalni i vjerski moment tada su Muslimani ili Bošnjaci, a kada im paše dekonstituirati i ponižavati Hrvate tada su građani.
U slučaju da ideja o 4/četiri skupine BiH stanovnika zaživi (Muslimani, Srbi, Hrvati, građani ili ostali), zacijelo bi se na BiH političkoj sceni dogodio pluralizam političkih opcija i mišljenja gdje bi muslimanski narod u BiH bio rascjepkan na više političkih opcija u kojima bi stranka SDA pala na sam rub provalije vladanja u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti poglavito u FBiH, a potom u BiH, a sve iz razloga što u toj skupini ima najviše građana, a nikako milijun kako to smatra Željko Komšić, a što ta stranka nikako i nikada neće dozvoliti.
Njoj više odgovara odnosno paše sustav: “kakiću-piškiću“ u kojemu kroz zamišljeni koncept građanske države imaju neskrivenu namjeru hrvatski narod pretvoriti u manjinu, kmetove koji će im puniti proračun a oni će ko gospodari jesti i piti plodove tuđe muke poput Aga ili Janjičara u vrijeme turske vladavine.
O tempora, o mores. O vremena, o običaja, čuvena je Ciceronova izreka. Ali izgleda u ovako uređenoj BiH sve je moguće pa i ta izreka u kojoj neki običaji i praksa ne odolijevaju zubu vremena.
Vlado Marušić / OTPOR.Media
