VLADO MARUŠIĆ: “Prosjaci od zanata”

PRO Oglas

U kultnoj hrvatskoj seriji “Prosjaci i sinovi“ koju je svatko od nas pogledao barem nekoliko puta i koju s pravom mnogi kite nazivom najbolje hrvatske igrane TV serije svih vremena, Kikaš kao predvodnik prosaca iz dalmatinske Zagore pojašnjava jednom prigodom svojim proscima ovo: “Jerbo mi nismo prosjaci od potrebe već od zanata“.

Ukoliko se ta njegova izjava uzme zdravo za gotovo u današnjem vremenu a sada je 25. listopad 2023.godine, ili pak u sve godine od završetka Domovinskog rata u BiH 1995. godine, ona se idealno uklapa u sve Javne pozive, dodjele bespovratnih novčanih pomoći, ogrijeva, sadnica smilja, domaćih životinja, plastenika, poljoprivrednih strojeva, pomoći za nezaposlene osobe s biroa, te svih drugih besplatnih dodjela stanovnicima ove jadne i napaćene BiH.

Osim toga davno je netko pametan rekao kako se karakter svakog čovjeka može najbolje vidjeti ukoliko se dijeli nešto besplatno.

Ovih dana su se počeli prikupljati papiri za dodjelu bespovratnih novčanih sredstava koje je EU distribuirala u BiH (RS i FBIH), kako bi se financijski pomoglo najugroženijim slojevima BiH društva, pri nabavci ogrjeva za iduću zimu.

Ta će se novčana pomoć kretati u visini od 300 do 600 KM po jednom kućanstvu.

Nakon objave Javnog poziva u općine i gradove su nahrupile tisuće tzv “najugroženijih“ slojeva BiH društva koji su zakrčili šalter sale gdje se ovjeravaju dokumenti i predaju zahtjevi, čime su blokirali i usporili druge slojeve BiH društva koji ne spadaju u rubriku tih „najugroženijih“.

No, ni to nije najgore od svega, ti su „najugroženiji“ stanovnici u dosta gradova i općina blokirali i okolne ulice oko gradova i općina čime su blokirali one druge koji to nisu da obavljaju svoje redovne aktivnosti u tim ulicama koje imaju i druge sadržaje njima potrebne.

Sada se postavlja pitanje tko su u stvari ti “najugroženiji“ slojevi BiH društva?

-Jesu li to umirovljenici s minimalnim mirovinama u BiH, njih jedno ili dvoje supružnika koji žive sami ili s još nekim članom zajedničkog kućanstva koji imaju druga mjesečna primanja?

-Jesu li to kućanstva koja primaju dječji dodatak premda takve obitelji u principu imaju i druga mjesečna novčana primanja po više osnova?

-Jesu li to pak kućanstva u kojima nositelj tog kućanstva prima stalnu socijalnu pomoć a uopće se ne vodi računa o tome živi li ta osoba u zajedničkom kućanstvu s nekim članom i članovima obitelji koji ima mjesečna primanja po drugim osnovama i skrbe se o toj osobi?

-Jesu li to pak kućanstva u kojima je nositelj tog kućanstva jedan roditelj neovisno kakva primanja ta osoba ostvaruje po drugim osnovama?

S druge pak strane se postavlja pitanje zar najugroženiji slojevi BiH društva nisu ove kategorije pučanstva:

-Razvojačeni Branitelji primatelji tzv “egzistencijalne novčane naknade“,

-Razvojačeni Branitelji korisnici RVI-a,

-Nezaposlene osobe evidentirane na Zavodu za zapošljavanje ili ne,

-Socijalno i zdravstveno ugrožene nezaposlene osobe bez ikakvih primanja koje nisu korisnici stalne socijalne pomoći, a žive same,

-Civilni invalidi čija je invalidnost utvrđena u manjem procentu od 90 ili 100%a a nisu sposobni za rad zbog bolesti, i nemaju nikakvih drugih mjesečnih primanja.

Svi znamo kako je oduvijek bilo nepopularno, nekada čak i kažnjivo, često rizično izgovarati istinu, sukladno onoj: “Ako ćemo pravo govoriti“, a ovdje pravo govoriti znači kako je upravo ova druga skupina stanovnika BiH namjerno izostavljena iz Javnog poziva za dodjelu pomoći za ogrjev premda su te skupine najugroženiji slojevi BiH društva, što je konačno i bila intencija EU kako bi se pomoglo tim kategorijama.

Ipak od svega ni to nije najinteresantnije za autora ovih redaka. Njemu su najinteresantniji slojevi društva koji su zakrčili šalter sale općina i gradova i okolne ulice kako bi se dočepali reda i predali svoje zahtjeve za tu pomoć.

Zasigurno među tim slojevima postoji dosta njih kojima je ta pomoć potrebita, no među njima postoji znatno veći broj onih kojima ona nije potrebitija od onih izostavljenih slojeva društva iz Javnog poziva.

Sada se postavlja pitanje postoji li među onim ljudima koji se gužvaju u šalter salama općina i gradova neka zajednička crta odnosno osobina neovisno jesu li u tolikoj potrebi li nisu?

Postoji a ona je ista za sve njih. To je odsustvo svakog stida ili srama, bili oni umirovljenici, branitelji, kućanice, radnici s bauštele, inžinjeri, studenti i đaci. Svi se oni mogu svrstati u skupinu „prosjaka od zanata “čime državu BiH prikazuju u svijetu kao teško ugroženu državu, u kojoj narod gladuje, u kojoj um ne caruje, iz koje svi koji imaju imalo soli u glavi bježe iz nje glavom bez obzira. Državu bez perspektive čiji stanovnici po navici umiju samo prositi bilo što. Državu bez nade. Bezidejnu državu u kojoj kaos na svim poljima vlada poput nekog arapskog despota.

Netko će reći: “zašto ne bih uzeo ono na što imam pravo“?, ta što su mi lopovi na vlasti dali ili omogućili dok se oni bogate preko moje grbače.

Neki će pak reći: Za koga sam ja ratovao majku im j…m, uzeću sve što mi pripada i ne pripada“.

Neki drugi će reći: “Ta ne daju oni te novce već EU, kad mogu drugi zašto ne bih i ja“.

Neki će isto tako reći kako nitko ne bi tražio ovakvu vrstu pomoći da je država ljudima osigurala dostojan život.

No, rijetki među njima će reći ovo: “Nije pošteno što u ovom Javnom pozivu nisu uključeni najugroženiji slojevi društva, a takvih ima i u mom susjedstvu“. Neće to reći jer svatko polazi od pretpostavke kako se taj netko pomogao poput njih prijaviti za tu pomoć i dobiti je kao i oni, pa mu stoga nitko nije kriv što nije tražio.

U svakoj od ovih pretpostavki ima dio istine, no ona istina koja istinski boli samo tek rijetke ljude se ogleda u tome da časni ljudi, Branitelji, principijelni i dosljedni ljudi s karakterom i obrazom s kakvim-takvim primanjima a svi znamo nedostatnim za dostojan život BiH čovjeka neće čekati svoj red u općinama i gradovima za predaju takvih zahtjeva, jer osjećaju stid i kao čovjek i kao branitelj. I kao kućanica s dječjim dodatkom, umirovljenik/ca, ili pak kao jedan roditelj koji se skrbi za svoju djecu svakog dana na svoj način.

Taj stid ili sram će ih zaustaviti u začetku njihove misli za odlazak u općine i gradove kako bi uzeli neku besplatnu pogodnost koju bi prije njih trebali dobiti oni kojima je ona potrebitija.

Bogu hvala i slava što im taj stid ili sram koči takve odlaske, jer će barem uvijek moći ravno u oči gledati svakoga lopova koji takvu vrstu stida ili srama ne posjeduje.

Vlado Marušić / OTPOR.Media

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

SLUČAJ "AMIR GROSS KABIRI"

POSLJEDNJE OBJAVLJENO