VLADO MARUŠIĆ: “Rat se završi onim s čim se i počne!”

PRO Oglas

Dok bijesni rat u Ukrajini izazvan agresijom Rusije na tu zemlju cijeli „miroljubivi“ svijet odašilje poruke mira, ljubavi, tolerancije, molitvi za prestanak tog besmislenog i uzaludnog rata, jer ni u jednom ratu pa ni u ovom nema pobjednika, svi smo gubitnici kako je to netko lijepo rekao.

Ne ulazeći u razloge izazivanja napetosti u Ukrajini, te konačno krvavog ratnog obračuna u kojemu nikada za njega ne može biti isključivo kriva jedna strana, pa taman ta strana bila vojno inferiornija u odnosu na drugu, što je slučaj ovdje, naše misli i molitve su u ovom trenutku s bespomoćnim ljudima Ukrajine koji trpe ljudsku i materijalnu tragediju koju je hrvatski i muslimansko-bošnjački narod pretrpio tijekom Domovinskog rata u RH i BiH od srpske agresije.

Ako itko može suosjećati s tim ljudima to smo mi s ovih prostora, jer smo prošli i doživjeli strahovita razaranja naših gradova i sela od strane vojno nadmoćnijeg neprijatelja koji sada prijeti svim Ukrajincima u njihovoj međunarodno priznatoj državi.

No, ono što je vidljivo i jasno kao dan odavno je sporost, inertnost, neučinkovitost, licemjerstvo, a konačno i kukavičluk međunarodne zajednice koja je događanjima u Ukrajini potvrdila ono što mnogi osviješteni ljudi ovoga svija odavno znaju: “Ona kao zajednica država i naroda uopće ne postoji“ zbog čega su mnoge uvažene javne osobe počele “psovati“ premda to nisu do tada činile jer su na taj način željele progovoriti i izbaciti iz sebe opravdani bijes zbog te agresije, jer ta ista međunarodna zajednica šuti ko p…a.

Ona zapravo postoji za male narode i male ljude koje treba „locirati, identificirati, uhititi i transferirati“ u mjesta koja je ta ista tzv. “međunarodna zajednica“ odredila smjestiti i suditi kako bi se izrugala pravdi i pravu jer kažnjava i procesuira zločine po međunarodnom kaznenom pravu, no nikada niti jednom ta ista međunarodna zajednica nije procesuirala niti jednog ratnog zločinca velikih sila premda ih one imaju na desetine tisuća, ako ćemo pravo govoriti i obratiti pozornost na zločine koje su učinili pripadnici najelitnijih postrojbi SAD, Velike Britanije Francuske, Italije i sl. u krajevima svijeta koji su označeni od posebne važnosti za interese tih država.

Dok Američki predsjednik Joe Biden roni krokodilske suze i “moli za narod Ukrajine“, te najavljuje sve teže ekonomske i druge sankcije Rusiji, dok se Papa sastaje s Ruskim ambasadorom u Italiji, moleći ga za prestanak napada na Ukrajinu, što čine i francuski predsjednik Macron, i drugi uvaženi svjetski državnici, Ukrajinski predsjednik Zelenski u dramatičnim apelima navodi kako gore njihovi gradovi i sela unatoč sankcijama i diplomatskim inicijativama za prestanak Ruske agresije što zorno pokazuje kako to Rusiju neće zaustaviti već brz i učinkovit odgovor kakav svijet treba dati svakom agresoru na međunarodnu priznatu državu pa bio on bilo tko.

Konačno što ovo pokazuje? Ovo pokazuje kako je međunarodna zajednica a konačno i NATO savez pokazao svoje licemjerje, dvostruka mjerila, politikanstvo najgore vrste, te strah od eventualnog ruskog odgovora ukoliko se oni odluče umiješati u taj ratni sukob što je Ruskog predsjednika i ljude oko njega osokolilo u tolikoj mjeri da nastavljaju dalje i nadomak su glavnog grada Kijeva ne mareći više ni za kakve sankcije ili nečije ekonomske odgovore. Za vojne su već procijenili kako neće doći osim nekim čudom.

Da se odmah razumijemo: NATO savez sa svojim vojnim saveznicima može u vrlo kratkom roku neutralizirati rusku vojnu silu koja u eventualnom sukobu s tim savezom nema nikakve šanse jer su to SAD i NATO savez pokazali u nekoliko navrata kada su neutralizirali iračku vojsku i uhitili Sadama Huseina, u munjevitoj “pješčanoj oluji“ ,u Afganistanu kada su ubili Osamu Bil Landena, te u Srbiji koju su natjerali na primirje za 24 sata zbog agresije na Kosovo, gađajući im krstarećim projektilima Tomahawkima isključivo odabrane vojne i ekonomske objekte. Ukoliko bi Rusija u tom slučaju upotrijebila nuklearno oružje to bi bio gubitak poglavito za Rusiju jer bi prva osjetila posljedice nuklearnih napada a potom i na cijeli svijet, a to smatramo nije izgledno niti u jednom scenariju. Albert Ainstein je jednom rekao: “Ne znam čime će se voditi treći svjetski rat ali za četvrti sam siguran da će se voditi praćkom ukoliko do njega dođe.“

Prozvani NATO savez ima pravilo u kojemu stoji kako će svaka država članica NATO saveza ukoliko bude napadnuta od bilo koga biti branjena od svih članica tog saveza a Ukrajina još uvijek nije članica tog saveza premda je NATO savez to imao u planu. Sada se postavlja pitanje kako je SAD sa svojim saveznicima mogao vojno djelovati u Iraku, Vijetnamu, Afganistanu, iako su i te države međunarodno priznate a nisu članice NATO saveza bile niti će biti? Jedini odgovor koji se nameće su interesi koje je SAD htio zaštititi u tim državama i pokazati svoju vojnu moć, i to ne samo rukovodstvima tih država već Rusiji i rastućoj ekonomskoj i vojnoj sili Kini.

Ovih dana mogli smo pročitati od neovisnih vojnih analitičara kako je ukrajinski narod svjesno žrtvovan od strane SAD i EU za ostvarivanje njihovih globalnih zajedničkih strateških ciljeva i tu se možda kriju odgovori na mnoga pitanja. No, svi poznajemo barem nekog poznatog ukrajinskog športaša od kojih izdvajamo braću Kličko koji su obojica odjenuli vojne odore i priključili se vojsci Ukrajine, nogometaša Ševčenka, pjevačicu Ruslanu te, mnoge, mnoge druge koji objavljuju vapaje za pomoć cijelog svijeta kako bi se zaustavio taj besmisleni krvavi rat koji svakim danom odnosi sve više žrtava prijeteći i okolnim državama.

Nema tog srca koje nije osjetilo bol koji je proizveo suze na licu gledajući ispraćaje mladih ukrajinskih vojnika na bojišnicu od strane njihovih supruga, zaručnica i djevojaka, te rastanke roditelja od njihove djece, koja odlaze na sigurno, dok im roditelji drhtavim rukama shrvani od boli mašu pri njihovom odlasku.

“Mir je doba u kojem sinovi sahranjuju očeve, rat je doba u koje očevi sahranjuju sinove” davno je rekao Herodot.

“Nema nerentabilnijeg posla nego što je rat” -Winston Churchill.

“Niko ne zna što je rat ako u njemu nema sina” -Joseph de Maistre.

“Ratovi su mrski majkama”– Horacije

“Rat, i najduži, samo protrese pitanja zbog kojih se zaratilo, a njihovo rješenje ostavlja vremenima koja nastupaju poslije sklapanja mira.” -Ivo Andrić

Kad bi ove misli poštivali oni koji započinju ratove zacijelo bi ih bilo manje ili nikako.

U ovom trenutku nitko ne zna kako će ovaj ratni sukob završiti. Hoće li netko slučajno ili namjerno zapaliti fitilj većeg i šireg ratnog sukoba u koji će biti uključen i NATO savez što može dovesti do sukoba i na svjetskoj razini. Ono što svi znamo je istina kako je bolje pregovarati sto godina nego li ratovati jedan dan. Ta lijepo je zapisano u Bibliji: “Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati (Mt 5,9).“ Ove vječne istine izgleda ne vrijede za Ukrajinski ratni sukob kao ni za jedan ratni sukob u povijesti čovječanstva koja se ponavlja.

Možda ipak postoji jedan način za zaustavljanje svih ratova ovog svijeta sadržan u misli Eisenhowera koji je rekao: “Postoji samo jedno sredstvo da bi trijumfirao mir: usvojiti zakon po kome, u slučaju rata, ratnu štetu plaća – pobjednik.”

Konačno svaki rat pa i ovaj se završi s onim čim i počne.

Vlado Marušić / OTPOR.Media

SLUČAJ "AMIR GROSS KABIRI"

POSLJEDNJE OBJAVLJENO