“VOJNA TAJNA -STROGO POVJERLJIVO“: O izmjenama zakona o pravima branitelja u RH

PRO Oglas

Ovih dana Ministarstvo branitelja RH je najavilo nove izmjene Zakona o pravima Branitelja u RH zbog nekoliko razloga:

1.Omogućavanje HRVI uvođenje u pravo koji su propustili rokove,

2.Skraćivaje roka za rješavanje statusa HRVI svim braniteljima koji je trajao u pojedinim slučajevima preko 2/dvije godine,

3.Formiranje Liječničkih povjerenstava koje će imenovati ministar Branitelja umjesto dosadašnjeg Zavoda za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom,

4.Za određene postupke više neće trebati dostavljati ratni put,

5.Mijenjaju se određene odredbe u svezi prednosti pri zapošljavanju djece branitelja.

Najava izmjena navedenog zakona o pravima Branitelja je od lijevih stranaka u RH dočekana na nož, dok su predstavnici braniteljskih udruga iz RH imali niz primjedbi na izmjene tog zakona.

Glavne primjedbe tih lijevih stranaka potpomognutih mainstream medijima u rukama slugu sotone su se odnosile na uvođenje u prava branitelja još tzv “branitelja“, jer im je i postojeći broj prevelik a pogotovo prava koja po tom zakonu pripadaju pripadnicima HVO-a.

S obzirom kako se taj zakon tiče i pripadnika HVO-a na koji zakon je URB HVO-a ŽZH dala niz sugestija, primjedbi i prijedloga dužni smo i ovaj put reagirati i ukazati na određene manjkavosti postojećeg zakona kao i najavljenih izmjena, kako je to dobrim dijelom već učinio Zoran Maras pripadnik specijalne policije RH, piše BraniteljskiPortal.ba.

No, krenimo redom:

1.Postojeći Zakon o pravima Branitelja RH priznaje pravo braniteljima HVO-a i članovima njihovih obitelji pravo na mirovinu iz RH ukoliko dokažu kako su ranjeni, ili pripadaju obiteljima poginulih, nestalih i zatočenih branitelja, kao i RVI koji imaju pravomoćno rješenje iz BiH da su 80,90 i 100% RVI u BiH po osnovu ozljeđivanja i oboljenja.

2.U tom zakonu se praktično na svakoj stranici navode kako prava po tom zakonu pripadaju samo braniteljima HV-e i HVO-a iz borbenog sektora,

3.Prava po tom zakonu nemaju pripadnici HVO-a koji su RVI u BiH s 70% invalidnosti i niže.

4.Nikakva prava po tom zakonu ne pripadaju pripadnicima HVO-a koji su bili u borbenim postrojbama cijelo vrijeme Domovinskog rata a nemaju nikakvih prava iz rata, premda su svi državljani RH,

5.Taj zakon ne definira ni na koji način odvajanje borbenog od neborbenog sektora,

6.Taj zakon ne predviđa tzv. “jedinstvenu objavu registra branitelja RH“ kako je to učinilo Federalno ministarstvo branitelja u Sarajevu, premda je prethodni ministar branitelja RH Fred Matić to učinio a sadašnji Tomo Medved to ukinuo,

7.Koliko je poznato registar Branitelja RH ima preko 500 000 tzv. “branitelja“ dok ih je u FBiH cca 585 000.

Uspoređujući korake koje poduzima Ministarstvo Branitelja RH u poboljšanju položaja Branitelja kao i Federalno ministarstvo Branitelja u Sarajevu daju se zamijetiti velike sličnosti odnosno identični potezi.

Ni jedni ni drugi ne žele odvojiti borbeni od neborbenog sektora što je krucijalni problem u ostvarivanju prava Branitelja u obje države. Naime i u jednoj i drugoj državi u prava branitelja, odnosno spiskove s braniteljima uvedeni su mnogi tzv. “branitelji“, tetke, babe, žabe, ratni dezerteri, ratni profiteri, podrumski miševi i pacovi, lešinari rata koji s ratom i ratnim strahotama nemaju nikakve sveze.

I upravo zbog tih razloga niti jedna vladajuća stranka ili partija u RH ili BiH neće udariti na takve lažne branitelje jer je dobar dio predstavnika tih stranaka uveden u prava branitelja u obje države. Pored njih u prava su uvedeni i članovi njihovih obitelji, rodbina, kumovi, prijatelji, ljubavnice, odnosno svi oni koji se uz njih šlepaju. A s druge strane to je sigurno biračko tijelo vladajućih političkih stranaka ili partija u obje države. Za to postoje vjerodostojni materijalni dokazi no sve uzalud jer nitko ništa ne poduzima u raskrinkavanju takvih lažnjaka.

UZB Ljubuški i URB HVO-a ŽZH su jedine dvije udruge proistekle iz Domovinskog rata koje se od svog osnutka 2013.godine bore svim dopuštenim zakonskim sredstvima u raskrinkavanju takvih malformacija koje su dobar dio istinskih Branitelja koštale života,jer su neki izvršili suicid, neki su umrli od teških bolesti ,dosta ih je teško oboljelo a najveći broj njih živi u neimaštini i oskudici svake vrste.

Unatoč relevantnim podacima iz vremena domovinskog rata, označenim pod šifrom “VOJNA TAJNA -STROGO POVJERLJIVO“ koje posjeduju ovlašteni predstavnici UZB Ljubuški i URB HVO-a ŽZH u kojima se navodi kako je koncem 1995 godine komponenta HVO-a u FBiH brojila kojih 37 000 pripadnika, dok je Armija BiH brojila kojih 229 000 danas u tzv “jedinstvenom registru branitelja u FBiH“ ima cca 196 000 pripadnika HVO-a dok je Armije BiH 389 000. Iz toga proizlazi kako je od završetka broj branitelja u obje komponente narastao za cca cca 600% kao da nitko nije umirao u međuvremenu.

Ista takva situacija je i u RH. Najgore od svega što je broj od kojih 196 000 pripadnika HVO-a dostavljen i u RH i to je jedan od ključnih razloga zašto je toliki bijes javnosti u RH, jer broj od 196 000 pripadnika HVO-a zaista može ugroziti proračun RH. Svatko zna sve a nitko ne zna ništa.

Na temelju svega iznijetog potpuno je jasno s kakvim aždajama i hobotnicama su se uhvatile u koštac navedene dvije udruge.

Stoga najavljene izmjene Zakona o pravima branitelja u RH ne donose ništa dobro, tek čisti performans, igrokaz za naivne branitelje i hrvatsku javnost, jer niti jedan Zakon o pravima Branitelja u obje države ne tretira definiciju borbenog i neborbenog sektora, te odvajanje borbenog od neborbenog sektora kao i javnu objavu takvog registra, kako bi se vidjelo tko je nosio pušku i strepio na prvoj crti bojišnice od svih onih koji to nisu. Tko je kosio a tko vodu nosio.

Isto tako niti jedan zakon o pravima branitelja u obje države ne tretira braniteljski dodatak kao trajno i zasluženo pravo branitelja kao trajnu nagradu za njihovo vrijeme provedeno u ratu neovisno o godinama njihovog života, njihovim ukupnim mjesečnim primanjima, njihovoj prijavi na Zavodu za zapošljavanje kao i mjestu njihovog prebivališta uz uvjet kako oni ne ostvaruju nikakvo trajno pravo iz rata.

To navedena ministarstva branitelja u obje države ne žele i neće pokrenuti bez obzira što se broj istinskih branitelja svaki dan smanjuje zbog prirodnih zakona a ponajviše očaja u koji su ih uvele bešćutne političke elite u obje države neovisno kako se zovu.

Ipak kao svijetlo na kraju tunela, kao utjeha preostalom istinskom puku braniteljskom neka posluži podatak kako nas još ima. Kako još uvijek ima istinskih branitelja i članova njihovih obitelji koji čekaju pogodan trenutak kao mačak nakostriješene dlake kako bi skočili na vrat onima koji im ne daju njihova zaslužena prava branitelja.

Kategorija istinskih razvojačenih branitelja premda rascjepkana i ucijenjena ili potplaćena se profilirala u onu snagu koja ne odustaje i ne popušta do smrti kako bi ovima zadali završni udarac. A veće se vode konkretni razgovori i dogovori kako bi preostali Branitelji HV-e i HVO-a zajedničkim snagama ishodili svoja prava u RH i BiH, jer na njihovoj strani je Bog, istina i pravda a to troje u kombinaciji je u stanju razdvojiti mora i pomjerati planine a svi koji misle drugačije neka im se usude usprotiviti.

BraniteljskiPortal.ba

SLUČAJ "AMIR GROSS KABIRI"

POSLJEDNJE OBJAVLJENO