Po riječima Švicarskog psihijatra i psihoanalitičara Karla Junga u svojoj knjizi on kaže da kriza srednjih godina počinje oko 35 godine. Osobno se ne slažem s ovom njegovom konstatacijom jer to su godine u punoj fazi fizičkog i psihičkog života, no naravno to ima dublji segment.
Svi smo svjedočili ili vidjeli nekoga tko je počeo se odijevati mlađe, kupovati brze automobile, izlaziti na mjesta gdje je mlađa populacija i slično. No, svjesni smo činjenice da ne možemo zaustaviti proces starenja, to je životni put i smatram da ga svatko želi sebe učiniti sretnim, da ga ne živimo praznim i propuštenim. Svatko tu sebe pronalazi na razne načine, naravno ono što je anatomija žene i muškarca drugačija, jer žena prolazi kroz procese menopauze i tada je žena u većem izazovu i prihvaćanju promjena koje joj donosi tijelo.
Razlika između dječaka i odraslog muškarca je samo u skupim igračkama! Da, zvuči smiješno ali je tako
Žena i muškarac promjene psihičke i fizičke
Kod žena kriza srednjih godina nekako počinje u menopauzi. Hormon zvani estrogen se luči u manjim količinama, i podložnije su raznim zdravstvenim poteškoćama. Sa psihičke strane su podložnije promjenama raspoloženja, depresiji, svakodnevnim nezadovoljstvom I slično. Počinju preispitivati svoje odluke, postupke. No, nužno ne znači da će svaka žena proći kroz ovaj proces ovim smjerom.
Kriza srednjih godina kod muškaraca je poprilično drugačija. Godišnje kod muškarac gubi 5% testosterona, dok je u žene gubitak estrogena odjedanput. No, muškarce u čestim slučajevima imaju problema s opadanjem kose, dobitkom na težini, mišićna masa se smanjuje.
Predrasude u društvu!
Drugačije je kada je žena u 50-im godinama, a drugačije je muškarac. Nažalost, u društvu postoje te predrasude koje često možemo čuti da je za ženu u 50-ima „baba“, a muškarac je zreo?
Muškarcima je sve „oprošteno“, to što su počeli da mijenjaju boju kose, nova igračka zvana automobil s raznim dodacima, nova garderoba u izdanju mladosti, čupanje obrva, zatezanje bora. Ma da, a ako žena „baba“ u 50-ima počne istraživati druga područja života počevši od novi hobija, putovanja, vrtlarstva, nova boja kose ,e tu je već druga priča. Znamo da patrijarhalno društvo nameće „pravila“ muškarac je taj koji je od Boga stvoren da mu je većina stavki odobrena i oproštena. Nažalost, predrasude i osude u društvu su nešto što je naša svakodnevica, te se ne treba na njih obazirati. Odabrati nove putove na prekretnici koja je pred nama, je nešto normalno i prirodno da čovjek počinje drugim očima gledati na ostatak ovog puta zvani „život“.
Zapostavljena duhovnost?
Duhovnost je nešto što od nas životu daje smisao. Smisao u bilo kojem obliku je jedna od stepenica zbog koje se ujutro ustajemo sa našim novim zadacima za taj dan. Kroz dan će nam se miješati osjećaji od sreće, ljutnje, zadovoljstva, negativnosti i drugoga. Nažalost u srednjim godinama počinje nas „kopkati“ pitanje što je smisao mog života, što je moja misija na ovoj zemlji, što sam to uradio/la do sada? Kroz ova i druga slična pitanja više smo fokusirani u srednjim godinama negoli u godinama do tada, jer je to bila trka za materijalnim, karijerom, dokazivanjem, pokazivanjem.
Duhovnost je nešto što bi nebitno žena, ili muškarac trebali graditi cijelog života. Kad se nađemo u srednjim godinama često nam se na glavu bace pitanja kao svemir. Važno je raditi na sebi, na osobnom razvoju, jer nam onaj unutrašnji dio traži odgovore na hrpu pitanja.
Svakako srednje su godine smatram poglavlje u kojemu otvaraju mogućnosti za prvo istražiti sebe, pružiti sebi ono što smo zapostavili ili zanemarivali. Poglavlje u kojemu ćemo naučiti više cijeniti male sitnice, družiti se sa dragim ljudima, učiti na novim prilikama, pružiti više vremena bližnjima.
Najljepše je nositi svoje godine dostojanstveno, bez muke i strepnje, od bježanja u mladost. Svako poglavlje života ima svoje ljepote. Prigrlite svoje godine.
Žana Alpeza / OTPOR.Media
