Drvo je život. Drvo je kisik. Drvo je nezamjenjivo za život biljnog i životinjskog i ljudskog svijeta.

Ali to je negdje daleko u ljudskoj podsvijesti da bismo na to gledali jedno tamo negdje obično drvo.

Ali, u ovom članku ću više pisati o tome što je u našoj zemlji. Što se to događa kada netko uzme ili pravilnije ukrade „tri metra drva“. Prošle godine, a i skoro unatrag svake godine u medijima imamo članke kojima su naslovne stranice „Ide u zatvor zbog par metara ukradenih drva kako bi “preživo zimu“ i slične naslove.

Nekako mi je „udubilo“ se u sjećanje prošle godine obitelj jako siromašna negdje iz Bosne koji imaju nekoliko djece maloljetne, i otac im je otišao u šumu i otpilao drva da bi se ne bi smrznuli. Tog istog jadnog čovjeka su uhvatili na licu mjesta i prijavili policiji koja je dalje procesuirali slučaj ka sudu. Tako da je ovaj jadni čovjek osuđen na šest mjeseci zatvora ili da plati ako se ne varam novčani iznos kazne oko dvanaest tisuća konvertibilnih maraka.

Slike odzvanjanju u glavi kako slomljeni otac grli djecu, i plačući se pozdravlja sa njima jer mu je na kuverti određen datum kada treba otići u zatvor na izležavanje zatvorske kazne.

Na svu sreću skupili su se dobri ljudi, te su ovaj novčani iznos kazne skupili i platili ovu kaznu da ovaj otac ne ide u zatvor.

I tako primjer iz godine u godinu ovo se događa u našoj državi. Onaj koji ubaci u najstariji Golf u gepekt malo drva, uhvate ga i osude ili plati novčanu kaznu.

Stvarno čovjek da ne vjeruje, jednostavno ne može da vjeruje. Našli su ljude na marginama društva, na rubu bolesti, na rubu očaja, i na njima uče se disciplini i kao oni su ti koji rade svoj posao pa ih osuđuju jer su napravili kazneno djelo. A što je sa onim milijunima i milijunima dok ovo pišem dok se u kuvertama u skupocjenim restoranima ispod stolnjaka u kuverti stavlja po tko zna koliko tisuća eura „mita“, što je sa onim koji su otvarali, ili otvaraju fiktivne firme pa peru novce i ako stigne do suda njihovi procesi zastare, zagube se papiri ili nešto treće, što je sa onim firmama koje su otišle u stečaj, pa njihovi bivši djelatnici su na rubu gladi i siromaštva. Što je sa raznim vrstama korupcije bez koje se očito ne može nikakav posao sklopiti? Što je sa novim radnim mjestima koje državne institucije otvaraju javne pozive za natječaj, a već se unaprijed već pola godine čak i više se zna sa imenom i prezimenom tko će doći na to novo radno mjesto? Što je sa onima koji primaju plaće od firme, od nekih nadležnih/upravni odbora koji su postavljeni politički ili zbog nekog drugog razloga?

Mogli bi još barem desetak stranica napisati slične primjere, a koja korist od toga?

Opet nastrada jadan čovjek, opet nastrada onaj tamo koji čeka mjesecima, godinama za radno mjesto, opet nastrada onaj koji živi od mirovine koja je minimalna da se ne mogu jedva namiriti prehrambene namirnice za jednog čovjeka, kamoli za nekoliko članova domaćinstva, opet nastrada onaj tko se ne želi upuštati u krug pakla korupcije i mita, jer želi da mu svijest i duša čista, opet nastrada onaj tko ostaje duže izvan radnog vremena jer njegova kolegica/kolega je već svoje „dupe“ uvukao šefu pa ide prije kući, i tako dalje i tako dalje.

Jadna si državo, jadni ste institucije koje radite svoj posao da ste uzeli jadnog seljaka i prišili mu na čelu zatvorsku kaznu za tri metra drva, dok se u međuvremenu bogataši ne ometano šećkaju prikrivši svoje podrijetlo imovine i bijedne raskoši.

Žana Alpeza / OTPOR^.Media