Zbogom FRA MARTINE! Na dan Svoga uskrsnuća, KRIST je k Sebi pozvao FRA MARTINA PLANINIĆA

PRO Oglas

Danas, dana 06.travnja 2021.godine na groblju “Sv.Ivana Krstitelja” u Krehinu Gracu, općina Ćitluk sahranjen je fra Martin Planinić. Prije sahrane njegovo tijelo je bilo izloženo u župi Ploče-Tepčići u kojoj je pred kraj života bio na službi. Tu je služeno Sveto misno slavlje u njegovu čast ,uz članove njegove uže obitelji mnoštvo vjernika koji su mu se došli pokloniti zbog njegovog plodonosnog kršćanskog života. Na kraju misnog slavlja župljanka župe Ploče-Tepčići u ime žušljana te župe pročitala je dirljivo oproštajno pismo u kojem je evocirala uspomene na pokojnog fra Martina Planinića. Nazvala ga je “velikim” i izuzetno hrabrim čovjekom i to ne zbog njegove robusne građe već zbog svekolike duhovne, ljudske, i intelektualne baštine koju je ostavio iza sebe ne samo u toj župi već u svim župama gdje je tijekom svog života službovao.

U priopćenju hercegovačkih fratara i župljana župe Ploče – Tepčići se navodi:

-Nakon duljeg bolovanja i kraće bolesti preminuo je naš brat, župnik, uznik, osuđenik, borac za istinu, domoljub, Bogoljub i čovjekoljub . Lijes s tijelom pokojnika bit će izložen u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog na Tepčićima u utorak, 6. travnja 2021., od 12 sati, a potom u 14.00 sati bit će služena sv. Misa zadušnica, i fra Martin će biti ispraćen iz župe Ploče-Tepčići gdje je kao župnik službovao od 1999. godine, prepustivši posljednjih godina svojoj braći-fratrima da nastave sveto djelo. Fra Martinovo tijelo bit će pokopano u obiteljsku grobnicu na groblju „Sv. Ivana Krstitelja“ u Krehinu Gracu, gdje počivaju tijela i njegovih pokojnih roditelja.

Fra Martin Planinić je odlučio postati akter Hercegovačkog slučaja onog trenutka kad je vidio da nestaje “hrabrih boraca”, da je sve više Juda oko nas. Iako je imao župu i mogao je birati što je htio, samo da odustane od istine, a prikloni se laži kako je dosta njegove subraće učinilo, on je odlučio ostati Kristu odan, svjestan da mu sve titule koje mu moćnici mogu dati ne vrijede ništa kao ono što mu Gospodin Bog može dati. Tako je na opasku novinara da ni na početku ni na nepotpunom završetku Hercegovačkog slučaja nije bio akter u njemu odgovorio sljedeće. – To bih osvijetlio jednom šaljivom zgodom. Kad smo na Humcu imali svoj službeni skup i došli na ručak, svatko je bez nekih posebnih kriterija zauzimao zadnje mjesto. Tako sam pomičući se prema vrhu došao skoro do sama vrha. Kad mi je netko šaljivo dobacio da sam se visoko popeo, uzvratio sam: “Uzvisila me bratska poniznost.” Dok je fra Rufin štitio fratre svojim ugledom i svojim umijećem, bilo ih je koji su se isticali kao borci. Kad je nestalo fra Rufina i njegove zaštite, nestalo je i “hrabrih boraca”. Nije htio nitko i nije imao tko pa je zapalo mene. Pošao sam kad je trebalo poći i došao jer je trebalo doći – kazao je u odgovoru.

Svojevremeno je potresao Hercegovinu pitanjem živim i pokojnim biskupima: Pokojne pitam: Kako ste glede mene prošli na Božjem sudu?, a žive: Kako ćete glede mene proći na Božjem sudu?

Nikad se nije plašio niti smrti niti crkvenih kazni, što je potvrdio u odgovoru: – Rubikon sam prešao. Primam poput Spartanca štit iz ruku majke Crkve koja mi riječima plemenite Spartanke govori. “Vrati mi se, sine, ili na njemu ili s njim!” Nakon stradanja svoje pet braće čujem glas iste svoje majke Crkve koja me ohrabruje riječima majke Makabejke: “Budi dostojan svoje braće i prihvati smrt, da te s tvojom braćom u vrijeme milosti opet nađem!” (2Mak 7,29). Kad ne bih ovako bio spreman postupiti, morao bih se zastidjeti starozavjetnog vjernika koji reče: “Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer ti si sa mnom “ (Ps 23,4). “Gospode, zazvah te i ti si me ozdravio. Gospode, izveo si mi dušu iz podzemlja, na rubu groba ti si me oživio” (Ps 30,3-4). Kad se G. Savonarola nije bojao lomače, nema razloga da se bojim zapaljiva papira, neovisno o napisanom sadržaju. Nije na odmet znati: Kad je kardinal “izvršitelj odluke” pape Aleksandra VI. rekao pred razbuktanom lomačom Savonaroli da ga lišava i vojujuće i slavodobitne Crkve, on je odgovorio: “Ove možeš, a one ne možeš.” Parafrazirajući Savonaroline riječi i ja već sada izjavljujem: Nitko me ne može lišiti ni sadašnje Crkve. Crkva je Isus – pravi trs s vjernicima lozama. Samo Otac siječe neplodnu, a čisti plodnu. Taj posao je samo Očev i ničiji više. Želio bih čuti komu je Otac na osnovi petnaestog poglavlja iz Ivanova Evanđelja predao nožice iz svojih ruku? Kroz svoj svećenički život trudio sam se biti vjeran Isusu Kristu – kazao je svojevremeno istaknuvši da je zbog te vjernosti spreman biti i bačen na povijesno smetljište na zemlji ili poput psa skončati na cesti, ali da Krista nikad neće iznevjeriti!

Sada će u molitvi s Gospodinom koji ga je na Uskrs pozvao k Sebi moći pomagati napaćenoj Hercegovini na putu do pobjede, kao što je svojedobrno rekao: Mnogo toga se u Crkvi nakupilo što bi dobri Bog svojim nožicama trebao odstraniti. Neka dobri Otac duboko zareže u tkivo svete Crkve i svaku trulež s Krista-trsa očisti.

Nakon tolikih godina muke, kako u komunističkim vremenima u kojima su ga tadašnje vlasti kažnjavale zbog odanosti hrvatskim idealima, tako i posljednjih godina kada ga je don Tomislav Ljuban po nalogu bivšeg biskupa Ratka Perića tužio i na kraju ih je fra Martin povijesno pobijedio na sudu, sada fra Martin ide uskrslom Gospodinu, oči u oči, reći sve što su mu činili kroz njegov mučenički život.

Mnoge su anegdote vezane za njegovu službu, no jedna je jako znakovita. Dok je bio na službi u Duvnu, današnjem Tomislavgradu, prije Domovinskog rata blagoslivljao je kuće i u jednoj je ugledao na zidu dvije slike. Na jednoj je bio jedan od najvećih zlikovaca 20 stoljeća Tito a na drugoj Blažena Djevica Marija. Rekao je domaćinu da skine jednu. Ukoliko skine sa zida Tita blagoslovit će mu kuću a ukoliko skine sliku Blažene Djevice Marije da je neće blagosloviti. Domaćin kuće ga je nedugo nakon toga “otkucao”komunističkim vlastima i on je zbog toga odrobijao nekoliko godina u komunističkim kazamatima. Poradi napomene potrebito je znati kako su mu partizani ubili oca.

Isto tako od trenutka hapšenja hrvatskih uznika u Haagu služio je Svete Mise u njihovu čast svakog mjeseca do svoje smrti.

Predstavnici URB HVO-a ŽZH i URB HVO-a Grada Širokog Brijega su nazočili ispraćaju pokojnog fra Martina Planinića iz crkve u Tepčićima kao i na samom obredu sahrane u mjesnom groblju u Krehinu Gracu.

Fra Martine, puno je simbolike u tvom odlasku na današnji dan, na Uskrs.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

Vlado Marušić / OTPOR.Media

POSLJEDNJE OBJAVLJENO

PRO Oglas