Uprava Dinama skriva koliko je od lani isplaćenih 51 mil. kn sumnjivih provizija završilo u Hercegovini. NK Šibenik službeno je objavio da je prilikom prodaje igrača Marka Bulata i Denija Jurića u GNK Dinamo početkom 2021., najmanje 600.000 eura prebacio na račun tvrtke DI & DŽ iz Mostara, braće Ivice i Damira Džidića, bliskih Zdravku Mamiću, piše Nacional.hr.
Premda je suočen s jednom pravomoćnom presudom i najmanje dvjema novim optužnicama zbog isisavanja novca prilikom transfera nogometaša u zagrebački klub i iz njega, odbjegli gazda zagrebačkog Dinama Zdravko Mamić i dalje nastavlja s vrlo sličnom praksom: Nacional je tijekom prošloga tjedna došao do dokaza da su u najmanje dva slučaja kupoprodaje igrača tijekom prošle godine milijunski iznosi za navodne posredničke usluge uplaćeni na račun njemu bliskih tvrtki i osoba u Mostaru. U ovom slučaju radi se o prelasku igrača Marka Bulata i Denija Jurića iz Nogometnog kluba Šibenik u GNK Dinamo početkom 2021. godine, za što je navodno potrošeno čak 3,5 milijuna eura; najmanje 600 tisuća eura tom prilikom prebačeno je na račun tvrtke DI & DŽ iz Mostara, no taj iznos odnosi se samo na dio provizije koju je posrednicima uplatio šibenski klub.
Koliko je dodatnog novca isplaćeno s Dinamove strane, zasad nije poznato jer ovaj klub odbija objaviti detalje o posredničkim naknadama – javnosti su predstavili tek ukupnu brojku za sve transfere koja iznosi gotovo skandaloznih 51 milijun kuna, odnosno oko 6,8 milijuna eura. Za usporedbu, nogometni klubovi Hajduk i Rijeka prošle godine posrednicima su platili tek oko 800 tisuća eura. Izvori Nacionala vrlo upućeni u stanje na nogometnom tržištu upozoravaju da se među Dinamovih 51 milijun kuna zasigurno nalazi dio isplaćen upravo za transfere tih dvojice igrača, no i da taj iznos sam od sebe treba poslužiti kao poticaj za dublju istragu. „Upravo ovako je izgledao Mamićev modus operandi zbog kojega se osuđen i na koncu pobjegao u Bosnu i Hercegovinu: na prelascima igrača u Dinamo i iz njega uvijek se pojavljuju misteriozni posrednici kojima se isplaćuju neuobičajeno visoki iznosi, i to mahom za gotovo nepostojeće usluge, a sami transferi nerijetko se uvjetuju upravo njihovim angažmanom. Vrlo moguće je da bi se među tih 51 milijun kuna pronašle brojne isplate prema tvrtkama u Bosni i Hercegovini, pa i spomenutoj iz Mostara“, kaže jedan od sugovornika Nacionala.
Tvrtka DI & DŽ u vlasništvu je dvojice hercegovačkih poduzetnika, braće Ivice i Damira Džidića, vrlo imućnih i utjecajnih. S Ivicom Džidićem, koji je formalno registriran i kao nogometni menadžer, braća Mamić viđena su u druženju u javnosti u brojnim prilikama poput nogometnih utakmica u Hercegovini, a javna je tajna u Mostaru da se intenzivno druže i na drugim, kamerama skrivenim događajima. Braća Džidić slove kao „vlasnici pola Mostara“: imaju golemi Arena fitness centar, više benzinskih postaja, pa i noćni klub Taboo, opisan kao „najluksuzniji bar u Bosni i Hercegovini“, iz kojeg potječu brojne snimke raskalašenih zabava sa Zdravkom Mamićem u glavnoj ulozi.
On se u Mostar preselio prije nekoliko godina, nakon što se poslovno razišao sa širokobriješkom obitelji Vasilj, a po tvrdnjama neposrednih svjedoka i dalje ga u stopu prati nekoliko tjelohranitelja. Kada navrati u Taboo, tamo ga čekaju još dvije osobe posebno zadužene za njegovu sigurnost, koje su mu nesumnjivo dodijelila upravo braća Džidić.
A oni, nekadašnji članovi mladih kategorija Dinama – s tim da je Ivica i nekadašnji dugogodišnji kapetan mostarskog Zrinjskog – nedavno su se počeli baviti i menadžerskim poslovima te su se zbližili s braćom Mamić. Neslužbene informacije govore da im je upravo Zdravko Mamić preko svojih veza pomogao u prvom većem transferu u inozemstvo, kada je igrač David Čamber prodan iz mostarskog Zrinjskog u talijansku Veneciju. Ostalo je povijest.
„I sada se nogometni menadžeri iz Hercegovine i Mamićevi prijatelji najednom pojavljuju kao posrednici u prodaji dvojice igrača iz Šibenika u Dinamo, i to uz astronomski visoke naknade. Posebno je problematična prodaja Denija Jurića koja je formalno iznosila milijun eura, dok je za taj posao Šibenik isplatio proviziju od čak 400 tisuća eura, odnosno 40 posto, s time da i 200 tisuća eura za Bulata ne izgleda osobito opravdano. A ponavljam, tek treba vidjeti koliko je novca s Dinamove strane plaćeno kao provizija u tim poslovima, ali i u drugim transferima s posrednicima iz Bosne i Hercegovine uključujući Džidiće. Apsolutno sve indicije upućuju na zaključak da se radi o ‘rikvercu’ novca, praksi koju je Mamić u Dinamu već bio doveo do savršenstva“, kaže ovaj sugovornik Nacionala.
Pored tih sumnji, postoje i dodatne dvojbe o takvom načinu poslovanja – prije svega to je podatak da je spomenutih 600 tisuća eura posredničke provizije za prelazak dvojice igrača u Dinamo ujedno bio jedini novac koju je u tu svrhu platio NK Šibenik tijekom prošle godine. Splitski Hajduk je, primjerice, za ulazne i izlazne transfere čak 19 nogometaša – uključujući i Marka Livaju, Filipa Krovinovića i druge – platio tek neznatno više, oko 800 tisuća eura. Potom, tu je i činjenica da je u svojim službenim dokumentima Hrvatski nogometni savez, koji formalno treba registrirati sve takve poslove, zabilježio tek iznos od 200 tisuća eura premda izdani računi na 600 tisuća eura nose datum iz svibnja 2021. godine.
Treće, na nogometno vrlo relevantnoj stranici Transfermarkt za tu se dvojicu nogometaša kao menadžeri uopće ne navode Ivica Džidić ili njegova tvrtka DI & DŽ – kod Jurića je to polje prazno, a kod Bulata stoji napomena da ga zastupaju „rođaci“.
‘Treba vidjeti koliko je novca s Dinamove strane plaćeno kao provizija i u drugim transferima s posrednicima iz BiH uključujući Džidiće. Apsolutno sve indicije upućuju na zaključak da se radi o ‘rikvercu’ novca’
Na koncu, tu je i podatak da dvojica skupo plaćenih igrača u Dinamu nisu igrala gotovo nikakve uloge: ostavljani su na posudbama u Šibeniku ili povučeni u Dinamo, gdje u najvažnijim utakmicama sezone nisu imali baš nikakve uloge. Ovo posljednje uklapa se u veliki manevar koji je zagrebački Dinamo izveo prošle godine, kada je od velikog broja klubova u Prvoj hrvatskoj ligi otkupio niz igrača koji mu objektivno nisu trebali i na to potrošio više od deset milijuna eura, da bi većinu njih potom ostavio na posudbu u tim istim klubovima.
„Takav potez mogao se protumačiti kao svojevrsno kupovanje mira, odnosno održavanje konkurencije na životu u izuzetno izazovnom pandemijskom vremenu i osiguranje da će ti klubovi biti krotki i poslušni u nogometnim strukturama. No u svjetlu informacija o golemim provizijama menadžerima u Hercegovini, nije isključeno da je Zdravku Mamiću naprosto nestalo novca i da ga je tako pribavio“, tumači jedan od sugovornika Nacionala.
U svojim službenim dokumentima HNS, koji formalno treba registrirati sve takve poslove, zabilježio je tek iznos od 200.000 eura premda izdani računi na 600.000 eura nose datum iz svibnja 2021. godine
Informacije da zagrebački nogometni klub netransparentno troši više od pedeset milijuna kuna na provizije posrednicima – što je iznos koji je, primjerice, dovoljan za pokrivanje troškova svih igrača bilo kojeg od preostalih triju velikih hrvatskih klubova, Hajduka, Rijeke ili Osijeka – te da se dio tog novca slijeva na račune osoba bliskih osuđenoj braći Mamić, dodatno u pitanje dovodi benevolentnost zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, koji s upravom Dinama skriveno od javnosti dogovara model i detalje gradnje novog stadiona Maksimir.
Tomašević je u predizbornoj kampanji obećavao inzistirati na potpunoj transparentnosti i demokratizaciji kluba te je najavljivao obustavu financiranja iz javnih izvora sve dok se to ne postigne, no sada čini potpuno suprotno: Nacional je iz financijskih izvještaja GNK-a Dinamo doznao da je samo u prošloj godini klub dobio nešto više od 12 milijuna kuna iz zagrebačkog gradskog proračuna. Nešto manje nego ranije, ali i dalje znatno više od onoga što je za „nedemokratski i netransparentni klub pod kontrolom osuđenih kriminalaca“, kako ga je ranije opisivao, Tomašević navodno planirao dati.
