Na današnjom svečanom otkrivanju spomen-ploče Širokobriježanima stradalima u raketiranju koji su konačno nakon 30/trideset godina dobili zasluženi spomenik ustrajnim nastojanjima nekolicine Širokobrijeških entuzijasta u Njivicama, koji je trajna uspomena za sve koji su preživjeli to raketiranje, Domovinski rat a poglavito uspomena za generacije koje dolaze, među predstavnicima političke vlasti Hrvata u ŽZH i Grada Širokog Brijega, udrugama proisteklim iz Domovinskog rata a poglavito Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih Branitelja iz Domovinskog rata u BiH bili su i predstavnici URB HVO-a ŽZH.
U govorima Gradonačelnika Grada Širokog Brijega i Predsjednika Vlade ŽZH bile su poruke upućene svima okupljenima kako se u Širokom Brijegu tog 07.travnja 1992.godine dogodio nezapamćeni zločin nad hrvatskim civilima od strane tzv. “JNA“ i srbočetničke vojske koji su svojim imperijalističkim i zločinačkim planovima i ciljevima željeli zastrašiti hrvatski narod te ga odvratiti od svake primisli obrane njegovih vjekovnih prostora, što je bila čista iluzija na strani okupatora i zločinaca što se u daljnjem tijeku Domovinskog rata u BiH i potvrdilo.
Promatrajući lica okupljenih predstavnika političke vlasti u Hrvata, te predstavnika udruga proisteklih iz Domovinskog rata predstavnici URB HVO-a ŽZH su prepoznali neke, doduše u izmijenjenom fizičkom izgledu bivše bojovnike HVO-a koji su na dan srbočetničkog zločina u Širokom Brijegu 07.travnja 1992.godine imali kojih 25 do 30 godina života, dok sada imaju plus 30 na te godine života koje su ostavile traga.
Među okupljenima je bio znatno veći broj onih koji tog dana nisu stasali za borbu, a i da su stasali zacijelo bi bili negdje drugdje, jer u svakom ratu pa i u Domovinskom postoje neki koji zbog razno-raznih razloga isti taj rat izbjegnu, za razliku od sirotinje koju ta gorka čaša nikada ne mine, dok nekima broj sadašnjih godina života govori kako su i oni tog dana raketiranja Širokog Brijega trebali biti na prvoj crti bojišnice, no pouzdano znamo kako su i oni bili negdje drugdje samo ne na I-crti bojišnice.
Slušajući jednu stariju ženu koja je predstavnicima URB HVO-a ŽZH govorila o tom danu, u kojemu joj je na rukama umro njen susjed, što je trajno ostavilo traga na njenom životu ali i na životima članova njene obitelji, predstavnici URB HVO-a ŽZH su se prisjetili tog dana. Gdje su oni bili upravo tog dana raketiranja i odmah im u misli naviru uspomene vrele kao žarač u rukama znojavog kovača, kako su upravo iznad njihovih glava tog vedrog, jutarnjeg i kobnog 07.travnja 1992.godine tik iznad njihovih glava u Krivodolu, Kruševo kraj Mostara na kojih 20 metara visine ako ne i niže strelovitom brzinom proletjela 2/dva Miga-29 zločinačke JNA i odletjela u pravcu Širokog Brijega.
Zvuk tih Migova je probio zvučni zid iznad njihovih glava dok su oni čuvali svoje položaje i držali u rukama svoje puške M-48 ili popularne tandžare jer drugo naoružanje u početku Domovinskog rata im nije bilo dostupno.
Vidjeli su stomak jednog od tih Migova na tako maloj visini ali bez ikakve mogućnosti reakcije puškama prema njemu jer se sve dogodilo strelovitom brzinom. Ne malo nakon tog preleta Migova javljeno im je kako se u Širokom Brijegu dogodilo raketiranje i smrt Širokobriježana. Prva pomisao koja ih je pogodila kao grom iz vedra neba je bila pomisao da nije netko od njihovih najmilijih poginuo. I upravo se obistinilo to da jednom njihovom kolegi sa Krivodola poginuo brat od žene.
Niti jedan rat nikome ne donosi ništa dobra jer niti u jednom ratu nema pobjednika. I prividni papirnati pobjednik dugo nakon rata vida rane koje teško zacjeljuju zbog žrtava i uništenja poslovnih i privatnih objekata nakon tog rata na njegovoj strani.
Široki Brijeg je skupo platio danak u svakom ratu koji ga je pogodio, počev od I i II svjetskog pa i u Domovinskom. Žrtve koje je Široki Brijeg dao povijesno gledano su među najbrojnijima na području bivše Jugoslavije ako gledamo u kontekstu broja stanovnika ali i u cjelini svih žrtava koje su pale u obrani njegovih ognjišta i vjere u Boga. Niti jedan grad s prostora bivše zločinačke SFRJ povijesno gledano nije izgubio toliko intelektualnog, vjerskog kapaciteta i potencijala na tako malom zemljopisnom prostoru. Zbog čega je to tako drugo je pitanje na koje odgovor zna samo milosrdni nebeski Otac.
Stoga je obilježavanje smrti Širokobriježana na današnji dan od iznimnog značenja za sve Širokobriježane pa i šire, jer ova današnja otkrivena spomen ploča s imenima šestero Širokobriježana će ostati trajni znamen za neka bolja vremena. Vremena u kojima će ljubav vladati nad zlom i biti jača. Ljubav koja će u začetku ubiti svaku primisao kako je rat jedino rješenje premda postoji milijun drugih rješenja za zelenim stolom, na zelenim proplancima prepunim izletnika, biciklista, putnika-namjernika, zaljubljenih parova čiji idilični mir pored rijeke Lištice može poremetiti tek zvuk ptice u letu tik iznad njihovih glava umjesto onih prokletih Migova-29 poslanih kako bi taj mir ubili.
URB HVO-a ŽZH
