Kako Begić u Sarajevu glumi ekologa i potpisuje „buduće generacije“, a s Knezovićem na domaćem terenu provodi tihi urbicid i betonizaciju grada!

Dok se obični smrtnici u Posušju mjesecima znoje pred šalterima pokušavajući dobiti papire za „običnu“ obiteljsku kuću, povlaštena građevinska elita pravila igre mijenja brzinom svjetlosti prema svojim potrebama.

Dokaz tomu je i proceduralni stampedo na sjednici Općinskog vijeća Posušje, održanoj 21. listopada 2026. godine. U režiji dvojca koji kroji sudbinu našeg prostora – načelnika Ante Begića i predsjednika Vijeća Marija Knezovića, preko koljena je prelomljena nova Odluka o provođenju urbanističkog plana.

No, prije nego što se pozabavimo prepadom u vijećnici, moramo javnosti ogoliti do sada neviđeni teatar apsurda i političkog licemjerja.

Sarajevska predstava za kamere

Samo dva dana ranije, 19. listopada 2026. godine, naš se vrli načelnik Ante Begić ukazao u Sarajevu, u prelijepom, zelenom ambijentu Botaničke bašte Zemaljskog muzeja BiH. Tamo je, s prigodnim osmijehom za kamere, svečano potpisao Protokol o suradnji u okviru Programa SDG2030BiH.

Iz Ureda načelnika odmah su nas bombardirali sterilnim, svečanim priopćenjem koje, kada ga čitate, zvuči kao da je Posušje od sutra Švicarska. Kažu oni, citiram:

„Potvrđena je opredijeljenost Općine Posušje za aktivno sudjelovanje u procesu lokalizacije Ciljeva održivog razvoja u Bosni i Hercegovini… Općina Posušje potvrđuje važnost integriranja načela održivog razvoja u lokalne politike, planiranje i provedbu razvojnih aktivnosti.“

I na kraju, pazite ovaj vrhunac patetike iz Antina ureda:

„Općina Posušje nastavlja pratiti i podržavati inicijative koje doprinose odgovornom upravljanju, održivom razvoju i stvaranju boljih uvjeta za sadašnje i buduće generacije.“

Zvuči predivno, zar ne? Čovjek bi pomislio da Ante noćima ne spava brinući se o tim „budućim generacijama“ i ekologiji. No, surova stvarnost nas uči da ovi papiri služe isključivo kao paravan za privlačenje i izvlačenje stranih sredstava i fondova, dok se stvarna „odgovorna uprava“ provodi na domaćem terenu – u čistom mikseru za beton.

Poslovnik kao privatna igračka Marija Knezovića

Kako ta Antina i Marijeva „održiva transformacija“ i „integriranje u lokalne politike“ izgleda u praksi, vidjeli smo odmah, manje od 48 sati nakon sarajevske botaničke predstave.

Članak 51. važećeg općinskog Poslovnika jasno i nedvosmisleno propisuje: materijali za sjednicu moraju se vijećnicima dostaviti najmanje pet dana ranije kako bi se omogućila rasprava.

No, što rade Begić i Knezović? Kompletne, iznimno složene urbanističke izmjene vijećnicima ubacuju u sandučiće tek 20. listopada poslijepodne! Manje od 24 sata prije sjednice!

Ovim brutalnim gaženjem Poslovnika svjesno je zaobiđeno i nadležno Povjerenstvo koje je prema Članku 103. moralo dostaviti pisano izvješće. Zašto tolika panika i žurba? Zašto skrivanje dokumenata do zadnjeg trenutka ako je sve rađeno za dobrobit građana?

Odgovor je jasan: cilj je spriječiti bilo kakvu suvislu raspravu, sakriti tragove višemjesečnog mešetarenja ispod stola i dovesti Vijeće pred gotov čin. Kada se urbanistička pravila kroje u manje od 24 sata, budite sigurni da se ne kroje za građane, nego za nečiji brzi, privatni profit.

Od ožujka do listopada: Kako su nestala četiri metra ceste i parking?

Da bismo shvatili razmjere ove organizirane lakrdije, moramo pogledati što su to točno sakrili u materijalima. U ožujku ove godine, pod pritiskom javnosti, formalno je usvojeno pravilo da nove višestambene zgrade moraju biti udaljene najmanje 9 metara od ulične linije. No, ta je odluka očito pomrsila račune nekom podobnom investitoru čiji su gabariti na terenu već debelo „pobjegli“.

I što radi naš „održivi“ načelnik? Samo sedam mjeseci kasnije šalje novi, hitni prijedlog: minimalna udaljenost od ceste ekspresno se reže s devet na pet metara! Na sporednim cestama na tri metra!

Što je najgore, uvodi se pravni apsurd prema kojem u postupcima legalizacije ulična linija može biti i manja od propisane, ako se dobije „suglasnost nadležnog upravitelja ceste“. Prevedeno na obični jezik: Knezović i Begić u opći pravni akt ugrađuju diskrecijsko pravo da se podobnima odobravaju odstupanja, čime se ruši ustavno načelo da zakon mora biti isti za sve. To je to Antino sarajevsko „odgovorno upravljanje“.

Da je odluka pisana po narudžbi građevinskih lobija, dokazuje i novi Članak 2. kojim se investitorima omogućuje da čak 50 % potrebnog parkirališnog prostora prebace izvan vlastite parcele, na lokacije udaljene do 100 metara!

Scenarij je jasan: povlašteni investitor prodat će stanove i zaraditi milijune na maksimalno izgrađenoj čestici bez metra slobodnog prostora, a stanari će svoja vozila morati parkirati po okolnim livadama i tuđim parcelama, stvarajući prometni kolaps.

Velika laž: Krpanje urbanističkog mrtvaca iz 1990. i ekološka bomba

Međutim, cijela ova predstava ima još dublji, truli korijen koji dvojac s vrha općine uporno pokušava sakriti. Ni ova današnja odluka, kao ni ona iz ožujka, zakonski ne mogu opstati jer Općina Posušje uopće nema važeći, zakonit Prostorni niti Urbanistički plan!

Lokalni moćnici već godinama parcijalnim izmjenama „odluka o provođenju“ siluju i krpaju dokument iz davne 1990. godine – akt iz prošlost stoljeća i bivše države čiji je rok trajanja istekao prije dva desetljeća! Novi Županijski zakon o prostornom uređenju izričito nalaže donošenje cjelovitih dokumenata. Ali njima to ne odgovara jer bi novi, zakoniti plan donio red, definirao jasne zone, zaštitio infrastrukturu i uveo strogu kontrolu.

Njima je draža strategija kontroliranog kaosa u kojem se pravila gradnje mogu mijenjati od srijede do četvrtka, ovisno o tome kolika je parcela podobnog investitora. Dok Begić u Sarajevu potpisuje UN-ove ciljeve o čistoj vodi i očuvanju života, u Posušju se ekološke bombe tempiraju u tišini.

Prava slika vidi se na akumulaciji iz koje cijeli grad pije vodu: iznad samog jezera izgrađen je vjetropark, dok se u neposrednoj blizini vodozaštitne zone i dalje nalazi aktivno odlagalište otpada! Umjesto da se hitno donese cjeloviti plan koji bi trajno zaštitio naše izvore vode, nama se podvaljuje krpanje plana iz 1990. kako bi se lakše manevriralo između privatnih parcela i javnog interesa.

U čemu će sutra živjeti naša djeca?

Dok se dvojac s vrha općine bavi crtanjem kvadrata za građevinske lobije i skupljanjem bezvrijednih protokola po Sarajevu, surova stvarnost na terenu nas šamara:

Nemamo funkcionalnu kanalizacijsku mrežu niti riješenu odvodnju otpadnih voda, pa se s prvim većim kišama gušimo u smradu septičkih jama.

Vodovodna i elektromreža pred raspadom su pod pritiskom neplanskih megazgrada.

Nalazimo se na trusnom području, a općina svjesno drži prostor bez adekvatne građevinske inspekcije koja bi nadzirala statiku tih objekata!

Mlade posuške obitelji ne mogu si priuštiti stanove po ovim napuhanim, divljim cijenama.

Za koga, gospodo Begiću i Knezoviću, u Sarajevu uokvirujete protokole o „stvaranju boljih uvjeta za sadašnje i buduće generacije“? Kada u Posušju tim istim generacijama pod prozorima ostavljate isključivo beton, smrad i prometne kolapse, sakrivate materijale od vijećnika i javnosti… ZNA SE, ali dugoročne posljedice ovog urbanističkog zločina neće moći nitko sakriti.

Mi s OTPOR-a sigurno nećemo šutjeti dok od našeg grada pravite privatnu betonsku džunglu za osobne interese. Otpor ide dalje!

Dino Tolić / OTPOR^.Media
Kontakt autora: [email protected]