Nositelj liste HDZ-a u 11. izbornoj jedinici tempirano presijeca vrpce na novoizgrađenim objektima koje su financirali državljani Hrvatske bez obzira na stranačku pripadnost. Plenković je ‘zabranio’ podaničkoj hrvatskoj oporbi iz BiH da kreira svoju listu za Sabor.
Nije još definitivno hoće li famozna srijeda biti za Hrvate u BiH ‘svetkovina’ i neradni dan, kako je to najavio Dragan Čović, ali, kako god, polako dolazi i taj 17. travanj kada se po odluci hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića održavaju još jedni važni parlamentarni izbori u demokratskoj ‘lijepoj našoj’.
Svoje pravo iskoristiti će, nadati se, i veliki broj državljana RH koji imaju i prebivalište u BiH.
Sve se vrti oko Milasa
Od političkih stranaka u našoj zemlji veliko zanimanje, ili možda jedino značajno, pokazao je HDZ BiH. To je i razumljivo jer je čelnik te stranke Dragan Čović uspio, uz pomoć Andreja Plenkovića, ugurati na listu za 11. izbornu jedinicu dvije svoje perjanice, Radoja Vidovića i Nevenka Barbarića.
Oni su bili beskorisni i blijedi lobisti za interese baze i glasača u dosadašnjem mandatu.
Nositelj liste i objektivno najjači politički igrač je Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog Ureda za Hrvate izvan Hrvatske.
Oko Milasa se i vrti sva izborna kampanja, Vidović i Barbarić su pogubljeni statisti u Milasovoj pratnji. Ozarenog lica očekuju krajnji epilog, odnosno ulazak u Sabor RH.
Nestala oporba
Zvonki Milasu zato nesebično pomaže Dragan Čović, čelnik HDZ-a BiH sa svojom stranačkom mrežom, a dobrim dijelom mu je već pomogla hrvatska oporba u BiH.
Naime, možda zvuči neshvatljivo, ali Ilija Cvitanović (HDZ 1990), Ivan Vukadin (HNP), Ivo Tadić (HDS), Slaven Raguž (HRS), Ivan Vidović (HVS), Marijo Karamatić i drugi, nemaju usuglašenu listu za hrvatski sabor.
Sve do prije mjesec dana većina njih najavljivala je svoj zajednički odgovor HDZ-u u obje države i bespoštednu borbu za zastupničke mandate u Zagrebu. Nitko živ službeno ne zna zašto su zatajili i odustali.
Prema nekim neslužbenim špekulacijama, navodno je osobno Andrej Plenković, premijer Hrvatske i predsjednik HDZ-a u susjednoj zemlji uljudno ‘zamolio’, točnije uvjerio čelnike hrvatske oporbe da odustanu i podrže njegovu i Čovićevu listu.
To nije smio i nije mogao uraditi Dragan Čović pa je, navodno, lukavo izlobirao da to učini moćni Planeković. Pojavila se i verzija po kojoj oporba nije sastavila listu jer su, tobože, procijenili da je uzaludno trošiti novce na neizvjesnu utrku i izbor, eventualno, jednog zastupnika.
Klasična zlouporaba
Zvonko Milas ustrajava u završnici kampanje i prema ocjenama mnogih, ona je nekorektna i nemoralna. Spočitava se Milasu što bestidno u izbornoj kampanji zloupotrebljava Središnji ured i pomoć Vlade RH Hrvatima u BiH.
Milas tempirano obilazi gradove i općine diljem BiH i otvara bolničke odjele, domove zdravlja, obrazovne ustanove u Novom Travniku, Uskoplju, Orašju…, bio je gost Sveučilišta u Mostaru i Sveučilišne bolnice u gradu na Neretvi. Na te izborne ceremonije morali su dolaziti i oni koji ne podržavaju HDZ.
S druge strane, nazočnost lokalnih svećenika, rektora, sveučilišnih profesora, ravnatelja bolnica…, ogavni je dokaz pristranosti i distribuciji Milasove pomoći. Sve te objekte je dijelom financirala i Vlada RH i to sredstvima svojih poreznih obveznika bez obzira na stranačku pripadnost.
Nisu to novci samo članova HDZ-a iz Hrvatske. Glavni tajnik Središnjeg Ureda za Hrvate izvan Hrvatske ne postupa etički, on je apsolutno morao podnijeti ostavku na svoju funkciju i tako slobodan i neukaljan krenuti u borbu za saborski mandat.
Njegova pozicija nije ministarska, u pomaganju svi Hrvati u potrebi moraju biti ravnopravni, međutim Milasova kampanja je ostavila neobrisivu mrlju na legalizam i moralne postulate. Uostalom, što očekivati ako se u središnjici HDZ-a BiH u Mostaru vršila registracija glasača.
