U četvrtak 26. rujna 2024. godine biskup mons. Petar Palić predvodio je slavlje blagoslova kapele i samostana na Puringaju – Široki Brijeg. Uz oca Biskupa na misnom slavlju sudjelovalo je pet svećenika. Slavlju su uz sestre nazočili i djelatnici Zavoda Svete obitelji i Udruge Međunarodno kumstvo djetetu Herceg-Bosne.
Svečanost je započela obredom blagoslova vode kojom su „oprani“ zidovi kapele te potom poškropljen okupljeni vjerni puk.
U propovijedi je biskup Petar, polazeći od čitanja iz knjige Propovjednika, istaknuo: „Svako postojanje se čini besmislenim ako je Bog odsutan i ako ne postoji interes za Boga. U tom smislu ovo slušanje propovjednikovih misli stavlja pred nas jednu dramu koju proživljava čovjek za kojega Bog nije živa i aktivna prisutnost u povijesti. I ako Bog nije živa i aktivna prisutnost u povijesti, onda sve gubi smisao i sve je beskorisno. Samo vjera u Boga Stvoritelja i Spasitelja, u Boga Životvorca, ispunja smislom tijek povijesti i zbivanja u svijetu i samo vjera u Boga Stvoritelja, Spasitelja i Životvorca dokida nemir ljudskoga srca i smiruje ga u istini i ljubavi.“
Biskup se potom osvrnuo na evanđeoski tekst donoseći tri koraka odnosno tri načina na koja možemo upoznati Isusa: umom, srcem i djelovanjem. Isusa možemo upoznati u katekizmu. Katekizam nas uči mnogim stvarima. Mi moramo proučavati. Iz katekizma učimo da je Isus Sin Božji koji je došao da nas spasi i da razumijemo tu Očevu ljubav iz ljepote povijesti spasenja. Ali ostaje činjenica da poznavanje Isusa ni kroz katekizam nije dovoljno. Poznavati ga u ovom već je jedan korak naprijed, ali potrebno je upoznati Isusa u dijalogu s Njim, razgovarati s njim u molitvi, na koljenima, inače blagoslov ove prostorije ne bi imao smisla. Vjerojatno u ovoj kući imate puno ljepših prostorija, ali nijedna neće biti ovako lijepa, ali ne po uređenju nego po tome što barem mi po vjeri znamo tko je tu. I ako ne molimo, ako ne razgovaramo s Isusom, ne poznajemo ga. I treći korak ili treći način da upoznamo Isusa je slijediti ga, ići za njim, hodati s njim i slijediti njegove staze. I dok hodamo s njim onda ga upoznajemo jezikom djela, istaknuo je, između ostaloga o. Biskup.
Nakon popričesne molitve nazočnima se obratila provincijska predstojnica s. Franka Bagarić. Pozdravivši sve nazočne, s. Franka je kazala: „Ovo je dan u kojemu iskazujemo zahvalnost Bogu i dobrim ljudima zbog blagoslova nas, ovog samostanskog prostora i našeg novog početka. Kroz povijest naše Provincije, u vremenima ratova, mnogo toga nam je na razne načine oduzeto, ali Gospodin nam je uvijek stostruko sve uzvratio. Ovaj izraz Božje dobrote nije plod naših zasluga već dar njegove milosti. Sve nam daruje kako bi došao do našeg srca, do nas samih i kako bi nas učinio duhom spremnima. Naša želja je da ovaj prostor bude na dobro naroda Božjeg, ponajprije djece i mladih, prepoznatljiv po odgoju u vjeri i svim drugim kvalitetama koje rese čestita čovjeka.“ Na poseban način izrazila je želju da kapelica, koja je srce samostana i sestrinskog zajedništva, bude mjesto sjedinjenja duše s Bogom, mjesto zahvalnosti za Božju milost i milosrđe, mjesto kajanja, opraštanja, obraćenja i nadilaženja samih sebe u susretu s Božjom dobrotom.
Posebno se obratila sestrama koje čine novu zajednicu: „Drage sestre, vama Gospodin povjerava da na ovom mjestu i u ovom vremenu ponajprije budete svjedokinje molitve, zajedništva, jednostavnosti, malenosti, susretljivosti i svih onih vrlina koje trebaju resiti jednu redovnicu i redovničku zajednicu. Sv. Franjo bi rekao: Započnite radeći ono što je potrebno, zatim ono što je moguće i odjednom radite nemoguće, a u svemu tražite najprije kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, a drugo će vam se nadodati!“
Riječi zahvale uputila je svima onima koji su zaslužni za ostvarenje ovoga djela: „Ovom prigodom osjećam potrebu zahvaliti fra Jozi Zovki, koji danas nije mogao biti s nama, za beskrajnu strpljivost, žrtvu, susrete, razgovore, podršku i veliko dobro koje je učinjeno po Zavodu Svete obitelji i udrugama Međunarodno kumstvo djetetu Herceg-Bosne i Marija naša nada. Zahvaljujem fra Ivanu Mariću, župniku i gvardijanu bratskog samostana na Širokom Brijegu za otvorenost i podršku koju ste nam i ovom prigodom iskazali. Zahvaljujem i gospođi Željki Galić i svim djelatnicima Zavoda Svete obitelji i udruge Međunarodnom kumstvo djetetu Herceg-Bosne koji su brinuli o „Zavodu“ kao o vlastitoj kući te molitvom poticali i ukazivali na potencijal ovoga djela.
Nakon mise biskup Petar je u nazočnosti sestara blagoslovio samostan, a zajedništvo je nastavljeno u samostanskom blagovalištu.
