Poveglia, mali otok smješten između Venecije i Lida u sjevernoj Italiji, krije mračnu prošlost i mnogi ga smatraju jednim od najukletijih mjesta na svijetu. Otok je kroz stoljeća služio kao utočište, karantena za oboljele od kuge, psihijatrijska bolnica… Poveglia jako privlači ljubitelje paranormalnog iako su posjeti zabranjeni.
Polovicu tla otoka čine ljudski ostaci
Nekoć je na ovom otoku živjelo 160.000 ljudi, a svi su oni imali nešto zajedničko – bili su teško bolesni i na otok su izgnani kako ne bi zarazili druge. Tamo nisu imali što raditi osim čekati smrt. Prije nekoliko godina je dokazano da više od polovice tla otoka čine ljudski ostaci, što najbolje pokazuje koliko dugo je trajala praksa dovoženja bolesnih ljudi onamo.
Arheolozi su pronašli masovne grobnice na obližnjim otočićima Lazzaretto Vecchio i Lazzaretto Nuovo, u kojima su nađeni ostaci ljudi oboljelih od kuge.
Karantena na otoku
Poveglia se prvi put spominje 421. godine, kad su ljudi iz Padue i Estea na tom otoku pronašli zaštitu od barbara. U devetom stoljeću populacija otoka raste, no nakon napada Genovske flote na Veneciju stanovništvo je preseljeno na Giudeccu. Otok je 1776. došao u nadležnost Ureda za javno zdravstvo te je postao kontrolna točka za robe i putnike koji su brodovima putovali do Venecije i iz nje.
Nakon nekoliko slučajeva kuge na brodovima 1793. otok je pretvoren u mjesto za karantenu. Napoleon Bonaparte tu je ulogu otoka proglasio stalnom 1805. godine, a devet godina kasnije bolnica je zatvorena.
Otok je ponovno postao mjesto karantene 1922. godine, kad su postojeće zgrade pretvorene u azil za mentalno bolesne, a postoje glasine da ih se tamo podvrgavalo lobotomiji. Bolnica je zatvorena 1968. godine, a otok napušten. Liječnik koji je “liječio” pacijente počinio je samoubojstvo skočivši s bolničkog tornja.
Radnja poljske novele Jesi li živ odvija se upravo na ovom otoku, a glavni likovi, dječak i djevojčica oboljeli od kuge, pokušavaju pobjeći s njega. Otok je danas gotovo potpuno nenaseljen i zatvoren za turiste.
