Milorad Dodik je u mladim danima spoznao profitabilnost sprege politike i biznisa. Imao je 27 godina kada je 1986. izabran za predsjednika Izvršnog odbora Skupštine općine Laktaši. U Parlament BiH izabran je 1990. godine, na prvim višestranačkim izborima, kao član Saveza reformskih snaga Ante Markovića.
Tada je, zahvaljujući poznanstvu sa članom rukovodstva Privredne banke Sarajevo dobiva veliki kredit za pokretanje biznisa te otvara tvornicu za proizvodnju namještaja, madraca i jorgana „Igokea“. Upućeni tvrde da ovaj kredit nije vratio, piše Zurnal.info.
Početkom rata napušta državni parlament i kao nezavisni zastupnik djeluje u Narodnoj skupštini RS. Počinje da održava ranije započete veze sa poslovnim ljudima, te ih proširuje i na Srbiju. Naravno, posebno su ga zanimali poslovi na kojima se u ratno vrijeme izuzetno profitiralo, trgovina gorivom i cigaretama. Zato je i proširio djelatnosti svoje firme na ovu robu.
Trgovinu naftom prvo je pokušao kao zastupnik firme „Vrbas“, registrirane u Rumunjskoj, o čemu svjedoči ugovor vrijednosti oko 4,8 milijuna dolara. nastao prilikom kupovine goriva u Bugarskoj početkom 1994. godine. Tako je, samo po ovom ugovoru, na prodaji nafte građanima Republike Srpske u ratno vrijeme, zaradio milijune.
Travnja 1994. godine oduzeta su mu dva šlepera cigareta uvezenih iz Makedonije i to nije bio jedini slučaj.
„MUP je došao do dokaza da je izvršeno falsificiranje isprava sa ciljem utaje akciza i poreza na promet, kako na teritoriji SR Jugoslavije, tako i na teritoriji RS“, navodi se u Rješenju Financijske policije RS na žalbu Dodikove firme Igokea iz Laktaša.
Dodik je bio jedan od povlaštenih „distributera“ za teritorij tzv Republike Srpska Krajina, što mu je omogućilo njegovo hvalisanje o dobrim relacijama sa Borislavom Mikelićem, čovjekom od povjerenja Slobodana Miloševića i Željka Ražnatovića Arkana. Prilikom policijskih i inspekcijskih kontrola on se u izjavama pozivao na tadašnje ministre, pravdajući se da je nevin u otkrivenom švercu.
Tako je pored cigareta Dodik „ulovljen“ u prikrivanju prodaje parfema, alkohola, goriva. U nalaz financijske policije iz lipnja 1994. godine navedeno je kako je MUP RS utvrdio da je „Igokea“ na osnovu „falsificiranih dokumenata prikazivala manju vrijednost robe i njeno porijeklo radi izbjegavanja uplate akciza i poreza“. Dodik tada aktivno surađuje sa novopečenim tajkunima, Slobodanom Puhalcem, Nikolom Vukelićem te Slavkom Roguljićem.
Iako je tijekom rata dobro „poslovao“, naravno uglavnom „na crno“, Dodik se zaduživao, ali dugove nije uredno vraćao. Zato je naknadno, kada je postao premijer RS, dugove pokušao vratiti iz entitetskog proračuna.
Prema izvještaju Glavne službe za reviziju RS o poslovanju Direkcije za robne rezerve u vrijeme prvog Dodikovog mandata, on je tijekom rata ostao dužan novac firmi „Elnos komerc“ iz Bora. Novac je vratio tako što je „Elnosu“ isplatio 553.548 KM za poljoprivredne strojeve navodno za potrebe Robnih rezervi, koje pak nikada nisu dostavljene!
Dužan je bio i „Makedonija tabaku“, za cigarete koje su mu zaplijenjene 1993. godine. Dodik je sve vrijeme rata uzimao kredite u Banjalučkoj banci, u svibnju, lipnju, kolovozu, listopadu, studenom 1993, potom siječnju 1995., kao i u prosincu 1997. godine (svi dokumenti u posjedu „Žurnala“).
Uzimane su velike sume novca koje su potom zahvaljujući enormnoj inflaciji vremenom postale “sitan” novac za vraćanje. U konačnici, prema revizorskom izvještaju o poslovanju banke, ostao je dužan 258 tisuća maraka. On je taj dug vratio tužbom „Igokee“ protiv poduzeća „Prima trejd“ iz Nove Topole; odnosno banka je tužbu, koja u tom trenutku nije bila riješena pred Osnovnim sudom u Banjaluci, prihvatila kao nadoknadu za 342.838 maraka duga. Bio je to dobro osmišljena prevara.
Kako je firma “Prima trejd” dugovala „Igokei“ 65 milijuna dinara za gnjojivo još iz svibnja 1992. godine, Dodik je 1993. tužio „Primu“, a sud nije riješio slučaj u narednih deset godina. Onda je Dodik tu tužbu 2002. godine prodao banci za preko 340 tisuća maraka. Kada je banka krenula da se naplati iz firme „Prima“, saznali su da je to poduzeće poodavno završilo u stečaju!
U to je vrijeme Dodik bio miljenik međunarodne zajednice, ali i Stranke demokratske akcije kojom je tada rukovodio Alija Izetbegović.
