Lider HDZ-a BiH Dragan Čović, zbog bliske povezanosti s Miloradom Dodikom i Aleksandom Vučićem do dana današnjeg izgleda ne zanima traženje i procesuiranja JNA pilota i njihovih nalogodavaca zbog raketiranja Ljubuškog, Gruda i Širokog Brijega u travnju i svibnju 1992. godine u kojima je poginulo troje djece i 10 odraslih te ranjeno 16 osoba.
Raketiranje Širokog Brijega u travnju 1992. godine – Poginulo 6 civila
U ranim jutarnjim satima, u 6.20 sati, 7. travnja 1992., dva zrakoplova JNA, koja su uzletjela iz Podgorice, nadletjela su Široki Brijeg i raketama zrak-zemlja i kazetnim bombama raketirali civilne ciljeve u užem dijelu Širokog Brijega.
U tim napadima, pred svojim obiteljskim domovima u naselju Njivice, živote je izgubilo šestero Širokobriježana: Božo Soldo (1953.), Jozo Hrkać (1968.), Rajko Hrkać (1968.), Mladen Hrkać (1972.), Josip Hrkać (1978.) i Veselko Topić (1940.).
Za ove zločine nitko nije odgovarao.
Raketiranje Gruda u travnju 1992. godine – dvoje poginulih, dijete i odrasla osoba
Na 8. travnja 1992. prvi put su bombardirane Grude. Napadi su vršeni na civilne i gospodarske objekte, a najgore je prošla zgrada u središtu Gruda koja je kasnije nazvana Betonka zbog svoje snage i izdržljivosti. U njoj je bila ostala samo jedna obitelj, i to poznati grudski slikar i nekadašnji nastavnik, Stjepan Mikulić Bili, njegova supruga Slava i djeca Zora, Ivana i Zoran. I na sreću svi su preživjeli.
Prilikom bombardiranja oštećena je i ratna bolnica te nekoliko obiteljskih kuća u središtu Gruda. Grude su granatirane još tri puta, 21. i 22. travnja, te 8. svibnja. U tim granatiranjima život su izgubile dvije osobe – Gruđanka Nevenka Ćorluka i 10-godišnji Mostarac Sanel Šegetalo koji je s obitelji i mnoštvom drugih izbjeglica putovao u izbjeglištvo za Hrvatsku.
Za ove zločine nitko nije odgovarao.
Raketiranje Ljubuškog u travnju i svibnju 1992. godine – Poginulo dvoje djece i troje odraslih, ranjeno 16 osoba
Napadi na Ljubuški su počeli 9. travnja 1992. godine raketiranjem sela Lipna s dvije zrakoplovne bombe “krmače” od 250 kg i 21. travnja 1992. godine na uži dio grada Ljubuškog kada je poginuo Ante Sušac, a ranjeni su Marko Marinović, Semir Gujić, Franjo Jurčić, Safet Maksumić.
U nedjelju, 3. svibnja 1992. godine, nakon 17 sati, tijekom opuštenog dana, drušanja i šetnje na otvorenom i u obližnjim kafićima, Ljubuški je raketiran s 54 rakete kalibra 128 mm, kako se navodi u tadašnjem službenom priopćenju za javnost.
U ovom napadu na civile Ljubuškog, ubijeno je dvoje djece, Filip Kraljević, beba od devet mjeseci i Ivana Kraljević, desetogodišnju djevojčica, brat i sestra, a teško je ranjena Radmila Bradvica koja je i preminula u bolnici od zadobivenih ozljeda 17. svibnja.
U napadu su ozlijeđeni Muhamed Ibrulj, Amela Ibrulj, Đula Omerhodžić, Drago Herceg, Jasna Boras i Erna Smajihodžić.
Dva dana nakon raketiranja Ljubuškog, 5. svibnja, raketirani su Grljevići, selo u ovoj općini, ali na sreću bez ljudskih žrtava.
I u petak 8. svibnja 1992. godine, u 11.30 sati, ponovno je napadnuto središte Ljubuškog i to s osam razornih bombi. Prilikom ovog napada poginuo je Krešo Granić, ranjeni su Hadžena Nović, Vlado Srdić, Vladimir Srdić i Tomislav Musa. Istog dana topništvom je gađano selo Stubica u općini Ljubuški.
Ponovno, 11. svibnja, izvršen je zrakoplovni napad na selo Grljeviće s četiri razorne bombe – ozlijeđeni su Milica Zadro i Ivan Kordić, a
15.svibnja zrakoplovi ponovno napadaju Grljeviće s 23 rakete.
18.svibnja 1992. godine u 12.30 sati zrakoplovni napadi kazetnim bombama na sela Prolog i Crveni Grm.
Za ove zločine nitko nije odgovarao.
Protiv počinitelja ovih zločina, pilota nekadašnje JNA, nad civilima Ljubuškog, Gruda i Širokog Brijega nikada nije niti pokrenuta istraga, zatraženi bilo kakve informacije od susjedne Srbije, a kamoli podignuta optužnica. Katastrofalna, poražavajuća i sramotna činjenica da na tome, na žalost, iz nekog razloga nisu posebno (ili bolje kazati nikako) inzistirali hrvatski političari kao i bh pravosuđe.
OTPOR.Media
