Slaven Kovačević bit će kandidat Demokratske fronte za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.
To i nije neko posebno iznenađenje, s obzirom na to da Željko Komšić sljedeće godine nema pravo kandidature.
DF je u prethodnom razdoblju „ulagao“ u Kovačevića kako bi ga promovirao kao borca za „građansku državu“ i kao žrtvu nakaradnog sustava nametnutog Daytonskim sporazumom.
Kovačević je pozornost javnosti privukao kada je pred Sudom u Strasbourgu tužio Bosnu i Hercegovinu, tvrdeći da mu, kao osobi koja se izjašnjava kao Ostali, nije omogućeno glasovanje za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda ako živi u Federaciji BiH, kao ni mogućnost da bude izabran za izaslanika u Dom naroda BiH.
Europski sud za ljudska prava odbacio je njegovu tužbu, utvrdivši ono što je već svima bilo poznato.
Naime, Kovačević je zapravo primjer, odnosno simbol zlouporabe tog nakaradnog sustava radi osobne, sitne koristi, jer se upravo zahvaljujući tom istom sustavu godinama provlačio kroz različite funkcije na lokalnoj razini, koristeći svoju „fluidnu“ nacionalnu pripadnost i popunjavajući „nacionalna“ mjesta koja su u tom trenutku nedostajala.
U svojoj političkoj karijeri Kovačević je bio Ostali, potom Hrvat kada mu je to odgovaralo u Gradskom vijeću Grada Sarajeva, zatim i Srbin, pa je čak od Gradskog vijeća tražio da se ukloni trag da je „bio Hrvat“ dok mu se razmatrala tužba protiv Bosne i Hercegovine, piše Raport.
Sada je ponovno odlučio biti Hrvat te poručuje da je to oduvijek bio i da će to ostati, bez obzira na to komu to, kako tvrdi, smeta.
Naravno, nikome ne smeta to što je Kovačević Hrvat, pa makar i s „putovnicom“. Problem je u tome što se čini da se toga i sam stidio, jer je donedavno bio Ostali, odbijao se nacionalno izjasniti, a zbog toga je i tužio Bosnu i Hercegovinu.
Time što se sada ponovno predstavlja kao „ponosni Hrvat“, Kovačević je postao ogledni primjer političke šprdnje s narodom.
Ono što je možda politički još ozbiljnije jest činjenica da kandidatura Kovačevića, s njegovim fluidnim nacionalnim opredjeljenjem, predstavlja dodatni argument za politiku HDZ-a o tzv. „legitimnom predstavljanju“.
