Postoji na svijetu mnogo putova kojima ljudi odlaze, ali tek je nekolicina onih kojima se uvijek vraćaju. Za mještane Briga taj put već 130 godina vodi na jedno mjesto – Krstina na “Burića brigu”, gdje je svaka generacija ostavila trag svojih koraka, glasova i osmijeha.
Sve počinje još u davnim vremenima, kada su naši stari uoči Božića čekali jutro s posebnim mirom u srcu. Nakon glavne mise na Brigu, kada bi se crkvena vrata pritvorila i podnevna zvona utihnula, znalo se kuda se ide nakon obiteljskog ručka: na Brig, među svoje, tamo gdje pripadamo.
Tako je nastala tradicija koja je nadživjela sve – ratove, odlazak ljudi, nove početke i daleke puteve – jedino što se nije mijenjalo jest Božić na Krstini iznad Širokog Brijega.
Tamo gdje se iz godine u godinu, miješaju glasovi mladih i starih, onih koji su ostali i onih koji su otišli pa se nakratko vraćaju svom korijenu. Okupljaju se obitelji, rodbina, prijatelji, susjedi – oni koji se možda cijele godine ne vide, ali Božić ne propuštaju, jer znaju da ovaj blagdan nije samo datum u kalendaru.
Božić je susret, pozdrav, stisak ruke, onaj pogled koji kaže: “Evo me, još sam tu. Sretan ti Božić!”
I dok nove generacije trče okolo, bacaju pokoju petardu i stvaraju svoje male uspomene, stariji započinju iste priče koje su pričali i prije trideset, pedeset ili sto godina. Svatko se u sebi prisjeti nekoga tko je nekad bio tu: pokojnih roditelja, djedova, baka, kumova i susjeda.
U tom trenutku shvaćamo da je Krstina na “Burića brigu” naše zajedničko pamćenje, mjesto gdje se prošlost i sadašnjost slože jedna uz drugu kao toplina u zimskom danu. Jer Božić na Brigu nije ni običaj ni obveza – to je zavjet.
Zavjet da se barem jednom godišnje svi okupimo, da ne zaboravimo odakle dolazimo i tko smo bili prije nego što smo krenuli svojim putevima.
Zavjet da nikad ne dopustimo da nas razdvoje stvari koje nisu vrijedne toga, jer ovaj blagdan, ovaj dan, ovo mjesto – jedino je koje nas je povezivalo svih ovih godina.
I tako, svaki put kada se na Burića brigu prolomi ono iskreno: “Sretan Božić svima!”, osjeti se da zajedništvo još živi, da se priča nastavlja i da će nove generacije, jednako kao i stare, znati zašto se ovdje dolazi.
Sve se ostalo može promijeniti. Ali Božić na Krstini ostaje. Kao što je bio prije 130 godina. Kao što će, vjerujemo, biti i za novih 130.
Mili Marušić / OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]
