Dok se približavaju izbori, ponovno svjedočimo istoj matrici – podizanju nacionalnih tenzija i huškanju pod krinkom “borbe za pravdu”. Glavni akter ove priče, zastupnik Sanel Kajan, ponovno koristi provjerene metode, ali red bi bio da se podsjetimo nekih činjenica.
Heroji iz rovova naspram spikera iz studija
U ratu su postojali maloljetni dragovoljci – mladići koji su sa 17 godina uzeli pušku u ruke i djetinjstvo zamijenili blatom i granatama. To je bio njihov izbor i njihova žrtva. S druge strane, Sanel Kajan je sa 17 godina sjedio u toplom studiju mostarskog ratnog radija. Nije on bio dragovoljac na prvoj crti, već odabrani glas koji je čitao tuđe rukopise. Da bi netko u tim godinama dobio takvu poziciju, morao je biti pažljivo izabran od strane tadašnjeg sustava.
Selektivno pamćenje i dvostruka mjerila
Kajanu jako smeta mural generala Praljka, što je njegovo pravo. No, zašto mu ne smeta ratni amblem Armije BiH postavljen uz glavnu cestu u Bijeloj, nadomak Grabovice? Pod tim su amblemom ubijeni nedužni civili, duboko unutar teritorija koji je kontrolirala ta vojska. Pita li se Kajan smeta li taj amblem obiteljima žrtava i onima koji ne misle kao on? Očito ne, jer njegova osjetljivost prestaje tamo gdje počinju njegovi politički bodovi.
Predizborna igra na najniže strasti
Nisu problem ni murali ni amblemi – problem je licemjerje i huškanje. Kajanova poruka je jasna: pred izbore treba sijati razdor. Onaj tko je rat proveo pred mikrofonom, a ne u rovu, očito nikada nije naučio težinu rata, pa mu je danas najlakše dizati tenzije na starim ranama.
Vrijeme je da se zapitamo: trebaju li nam političari koji žive od podjela ili oni koji stvarno žele bolju budućnost za sve?
Žarko Lasić / OTPOR.Media
kontakt autora: [email protected]
