​Dok se približavaju izbori, ponovno svjedočimo istoj matrici – podizanju nacionalnih tenzija i huškanju pod krinkom “borbe za pravdu”. Glavni akter ove priče, zastupnik Sanel Kajan, ponovno koristi provjerene metode, ali red bi bio da se podsjetimo nekih činjenica.
​
Heroji iz rovova naspram spikera iz studija

U ratu su postojali maloljetni dragovoljci – mladići koji su sa 17 godina uzeli pušku u ruke i djetinjstvo zamijenili blatom i granatama. To je bio njihov izbor i njihova žrtva. S druge strane, Sanel Kajan je sa 17 godina sjedio u toplom studiju mostarskog ratnog radija. Nije on bio dragovoljac na prvoj crti, već odabrani glas koji je čitao tuđe rukopise. Da bi netko u tim godinama dobio takvu poziciju, morao je biti pažljivo izabran od strane tadašnjeg sustava.

Selektivno pamćenje i dvostruka mjerila

Kajanu jako smeta mural generala Praljka, što je njegovo pravo. No, zašto mu ne smeta ratni amblem Armije BiH postavljen uz glavnu cestu u Bijeloj, nadomak Grabovice? Pod tim su amblemom ubijeni nedužni civili, duboko unutar teritorija koji je kontrolirala ta vojska. Pita li se Kajan smeta li taj amblem obiteljima žrtava i onima koji ne misle kao on? Očito ne, jer njegova osjetljivost prestaje tamo gdje počinju njegovi politički bodovi.

Predizborna igra na najniže strasti

Nisu problem ni murali ni amblemi – problem je licemjerje i huškanje. Kajanova poruka je jasna: pred izbore treba sijati razdor. Onaj tko je rat proveo pred mikrofonom, a ne u rovu, očito nikada nije naučio težinu rata, pa mu je danas najlakše dizati tenzije na starim ranama.

​Vrijeme je da se zapitamo: trebaju li nam političari koji žive od podjela ili oni koji stvarno žele bolju budućnost za sve?

Žarko Lasić / OTPOR^.Media
kontakt autora: [email protected]